Čini se da američki State Department priprema knjige u svojim studijama o Keystone XL Pipelineu. Može li to biti znak da se Obamina administracija sprema da odobri projekat koji bi potencijalno mogao biti prijelomna tačka za nekontrolisano globalno zagrijavanje?
S obzirom na energetsku politiku predsjednika Baracka Obame “sve gore navedeno” i upitnu tvrdnju State Departmenta da bi se katranski pijesak Alberte dalje razvijao bez naftovoda, nema vremena za gubljenje. Skriveno na stranici 9 State's Keystone XL Pipeline završni sažetak dopunske izjave o uticaju na životnu sredinu, da li je ovo poslastica:
„Ažurirana analiza tržišta u ovom Dodatnom EIS-u … zaključuje da je malo vjerovatno da će predloženi projekat značajno utjecati na stopu vađenja u područjima naftnog pijeska.”
Da je to istina, vađenje katranskog pijeska Alberta i dalje bi predstavljalo monumentalnu ekološku katastrofu, ali niz studija ukazuje da bi otkazivanje Keystone XL naftovoda zaustavilo dalji razvoj.
Najnoviji od ovih izvještaja, koji je 3. marta objavio Carbon Tracker International, otkriva da bi kumulativna količina emisije stakleničkih plinova koja se može pripisati Keystone XL cjevovodu bila približno jednaka godišnjoj emisiji ugljičnog dioksida 1,400 elektrana na ugalj. Studija navodi:
„Kroz 2050. godine kumulativne emisije gasova staklene bašte koje se pripisuju 'proizvodnji uz pomoć KXL' kreću se od 4943 do 5315 miliona metričkih tona ekvivalenta ugljen-dioksida. ... Kumulativne inkrementalne emisije 'kXL-omogućene' do 2050. godine su ... skoro jednake ukupnom CO u SAD-u₂ emisije u 2013.” [stranica 2]
Studija Carbon Tracker International zaključuje da se modeli korišteni u izjavi State Departmenta o uticaju na životnu sredinu „izgledaju nekompatibilni“ sa ciljem da se eventualni porast globalne prosječne temperature zadrži na najviše dva stepena Celzijusa. Ekolozi i klimatski naučnici naširoko predviđaju brze klimatske promjene ako temperature porastu iznad te tačke.
Gornja cifra od oko pet milijardi metričkih tona je konzervativna procjena. Diskusija u Scientific American kaže drugi 240 milijardi metričkih tona ugljenika bi se dodalo u atmosferu ako bi sav bitumen u katranskom pijesku Alberte bio spaljen, i da sva nafta koja se danas može povratiti prema trenutnoj tehnologiji predstavlja 22 milijarde tona ugljika. Da stavimo te brojke u neku perspektivu, ukupna količina ugljika bačenog u atmosferu ljudskom aktivnošću u cijeloj istoriji iznosi 578 milijardi tona — i jedan trilion tona bi doveo svijet do prekretnice, prema naučnicima sa Univerziteta Oksford koji smatraju da Trillionthtonne.org web stranica.
Ubrzavanje globalnog zagrijavanja
Oil Change International otvoreno kaže da je “šokantno” da je State Department zanemario cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na manje od dva stepena Celzijusa “uprkos činjenici da su čak i [državni] modeli s nedostatkom otkrili da bi utjecaj ugljika naftovoda mogao iznositi čak 5.7 miliona automobila svake godine.” Grupa zaključuje:
“Izbjegavajući bilo kakvo razmatranje klimatske sigurnosti, izvještaj State Departmenta je zasljepljujuće jasan u jednoj tački, makar samo implicitno: naftovod Keystone XL za katranski pijesak nije kompatibilan sa klimatski sigurnim svijetom.”
Ovako, ljudska aktivnost zagrijava svijet. Posljednji mjesec u kojem je globalna temperatura je bila ispod proseka 20. veka februara 1985. godine, a posljednja godina u kojoj je globalna temperatura bila ispod prosjeka 20. vijeka bila je 1976.
Ulje od katrana i pijeska zahtijeva više energije i vode nego drugi izvori, ostavlja za sobom više zagađenja i korozivniji je za cjevovode. Ekstrahiranjem se stoga stvara više stakleničkih plinova od uobičajene proizvodnje.
A Scientific American članak, “Koliko će katransko ulje doprinijeti globalnom zagrijavanju?”, izvještava da “Albertan katran pijesak već nailazi na ograničenja u mogućnosti premještanja svog proizvoda” i “Cjevovod Keystone predstavlja mogućnost odnošenja dodatnih 830,000 barela dnevno.”
Stejt department pokušava da se skloni od odgovornosti tvrdnjom da bi se katranski pesak razvijao bez naftovoda, tvrdnju koju ne dele zagovornici biznisa. U izvještaju RBC Dominion Securities stoji proizvodnja bi bila "odložena" bez Keystone XL. TD banka, jedna od najvećih u Kanadi, objavila je izvještaj u kojem se to navodi daljnja ekspanzija nafte nije moguća bez više cjevovoda. U izvještaju je pisalo:
„Kanadska naftna industrija suočava se sa ozbiljnim izazovom za svoj dugoročni rast. Trenutna proizvodnja nafte u zapadnoj Kanadi, zajedno sa značajnim porastom domaće proizvodnje u SAD-u, doveli su do toga da se industrija suoči sa ograničenjima kapaciteta u postojećim cjevovodima i rafinerijama. Rast proizvodnje se ne može dogoditi ako se ne provedu neki od planiranih projekata cjevovoda iz zapadno-kanadskog sedimentnog basena.” [stranica 1]
Ekonomske koristi su takođe pogrešno predstavljene
Dakle, naftovod bi omogućio veliko povećanje proizvodnje katranskog pijeska - i globalnog zagrijavanja. Međutim, nije samo uticaj na životnu sredinu taj koji je pogrešno predstavljen. Protivnici naftovoda vjeruju da su potencijalni ekonomski dobici uvelike precijenjeni od strane američke vlade i TransCanada Corporation, kompanije koja stoji iza projekta Keystone XL.
Stejt departmenta konačna dopunska izjava o uticaju na životnu sredinu iznosi velika potraživanja za naftovod:
“Tokom izgradnje, predložena potrošnja projekta bi podržala približno 42,100 radnih mjesta (direktnih, indirektnih i induciranih) i približno 2 milijarde dolara zarade širom Sjedinjenih Država. … Izgradnja predloženog projekta doprinijela bi približno 3.4 milijarde dolara američkom BDP-u. Ova brojka uključuje ne samo zarade radnika, već i sve ostale prihode koje ostvare preduzeća i pojedinci koji se bave proizvodnjom dobara i usluga koje zahtijeva predloženi projekat, kao što su profit, renta, kamate i dividende.” [stranice 19-20]
TransCanada i American Petroleum Institute idu dalje i tvrde da bi projekat otvorio 119,000 (direktnih, indirektnih i induciranih) radnih mjesta. Studija Cornell Global Labour Institute, međutim, baca hladnu vodu na ove grandiozne tvrdnje. Najmanje 50 posto čelika proizvedenog za naftovod bi se proizvodilo izvan SAD-a, navodi se u izvještaju Cornell-a, i da, kada se izračunaju svi efekti, može doći do neto gubitka poslova. U izvještaju je pisalo:
“Procjene radnih mjesta koje je iznijela TransCanada nisu potkrijepljene i projekat ne samo da će stvoriti manje radnih mjesta nego u industrijskim državama, već bi projekt zapravo mogao ubiti više radnih mjesta nego što je stvorio. … Gubitak radnih mjesta bi bio uzrokovan dodatnim troškovima goriva na Srednjem zapadu, izlivanjem cjevovoda, zagađenjem i rastućim troškovima klimatskih promjena. Čak i jednogodišnje povećanje cijena goriva kao rezultat Keystone XL moglo bi poništiti neke ili sve poslove stvorene projektom.”
Te terete neće snositi TransCanada niti naftne kompanije, ali će moći zadržati profit. Baš onako kako to „tržište“ voli.