Izvor: Richardfalk.org
Predvode li SAD geopolitički savez ili koaliciju vlada posvećenih demokraciji i ljudskim pravima?
Bidenov državni tajnik, Antony Blinken, učinio je američko pridržavanje 'međunarodnog poretka temeljenog na pravilima' središtem američke vanjske politike. Koristi se kao mač protiv Kine, Rusije i nekih drugih zemalja koje su se protivile Washingtonu iz raznih razloga. Čini se da je to aspekt onoga što Biden mora imati na umu kada govori o 'povratku bolje izgradnje'. Naravno, dio ovog novog vala američkog 'liberalnog internacionalizma' je izvlačenje ispod mračnog naslijeđa šovinističkog nacionalizma i transakcijskih odnosa sa stranim vladama koje je Trumpovo predsjedništvo ostavilo iza sebe.
Nasuprot tome, Biden želi ponovno potvrditi tvrdnje SAD-a da su dobronamjerni globalni vođa gotovo kao da živi u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Trump se sukobljavao s Kinom jednako kao Biden/Blinken, ali je potvrdio svoju neprijateljsku i bombastičnu diplomaciju isključivim nastojanjima da unaprijedi agendu američke politike sebičnih nacionalnih interesa. Implicitno je govorio američkim hladnoratovskim saveznicima, uključujući europske demokracije, da će morati platiti pošteni dio ako žele da američki NATO savez nastavi osiguravati njihovu sigurnost. Čini se da je Bidenov pristup voljan otkupiti globalno vodstvo ulaganjem koliko god košta u održavanje američkog globalnog sigurnosnog sustava od 800 smještenih diljem svijeta, mornarica u svim oceanima i prednosti u prepoznatljivom naoružanju koje proizlazi iz inovacija u cyber tehnologiji, robotici, i AI.
Postoji određeno vanjskopolitičko preklapanje između dva predsjednička mandata, Biden je poput Trumpa priznao da su intervencije koje mijenjaju režim i dugotrajna okupacija neprijateljskog društva na globalnom Jugu sakupile evidenciju skupih neuspjeha. Bidenovo povlačenje iz Afganistana za nekoliko mjeseci, nadjačavši upozorenja Pentagona, bio je znak da će u sljedećih nekoliko godina biti manje 'vječnih ratova'. Drugo približavanje trumpizmu je održavanje prenapuhanog vojnog proračuna i poticanje inozemne prodaje oružja, čime se osigurava zadržavanje dvojbene razlike da se bude daleko vodeći svjetski potrošač godišnje na vojnu spremnost i dominantni igrač na unosnom globalnom tržištu oružja. .
Biden/Blinken se najupečatljivije razlikuju od Trumpa/Pompea u pogledu ideoloških i normativnih tvrdnji, koje se odnose na solidarnost s demokracijama i čvrstu predanost ljudskim pravima. Čak i prije nego što je Biden uselio u Bijelu kuću, jasno je dao do znanja da će njegova primarna motivacija u vanjskoj politici biti voditi demokratski orijentirane vlade u ideološkoj borbi protiv autokrata svijeta, podjeli koja je obećavala razdor i riskirala drugi dolazak hladnoratovska podjela svijeta na prijatelje i neprijatelje. Gore od rivalstva sa Sovjetima, ovaj novi obrazac sukoba riskira vruće ratove i preusmjerava resurse i energiju u vrijeme kada druge hitne potrebe, prije svega klimatske promjene, zaslužuju biti u središtu sigurnosnih briga. U ovom važnom smislu, Biden opasno živi u davnoj prošlosti.
Nadalje, kada se kritički ispitaju označitelji demokracije i ljudskih prava, ispostavlja se da se u praksi više radi o neprijateljskoj propagandi nego o izražavanju koherentne predanosti demokratskim oblicima vladavine ili poštivanju ljudskih prava. Kriterij razlikovanja diplomatskog afiniteta za Bidena je spremnost da bude popustljiv partner u savezu, ništa više, ništa manje.
U svjetlu ovoga što da radimo o ovom diplomatskom jeziku koji zvuči tako idealistički? Ako se pažljivo razmotri čak i iz simpatične perspektive, to nije ništa više od načina privlačenja pozornosti na normativnu bipolarnost. Povlači imaginarnu crtu između demokrata i autokrata, pri čemu SAD i njegovi NATO saveznici predvode demokracije, a Kina i Rusija predvode autokracije. U egzistencijalnom smislu postoje neki punopravni autokrati koji su dobrodošli u demokratski šator unatoč svom autokratskom životopisu - na primjer, Modi, Mohammed bin Salmon, Sisi, Bolsonaro, i što se toga tiče Netanyahu.
Kada je Izrael flagrantno prkosio vladavini zakona u svojoj nedavnoj vojnoj operaciji protiv Gaze, Sjedinjene Države iskoristile su svoju moć da blokiraju pozive na primirje u Vijeću sigurnosti UN-a i bezobrazno poručile svijetu da Izrael 'ima pravo braniti se' zanemarujući njegovu provokaciju djela (iseljavanja palestinskih obitelji iz četvrti Sheikh Jarrar, marševi desničarskih doseljenika koje štiti izraelska policija uzvikujući 'Smrt Arapima' i ometanje vjernika al-Aqse na vrhuncu Ramazana), koji su se činili namijenjeni poticanju Hamasa na napad svojim primitivnim raketama, koje bi Izraelu pružile taman dovoljno pravnog pokrića da pokrene masivnu vojnu operaciju koja je prouzročila 20 puta veći broj civilnih smrti u Gazi nego što su Izraelci ubili Hamasove rakete.. Vjerodostojno je pretpostavljeno da su unutarnje borbe Netanyahu je tražio krizu s Palestincima kao način da ostane na vlasti jer je izraelska javnost uvijek podržavala vodstvo ako je Izrael vojno angažiran.
Živjeti u 'međunarodnom poretku kojim upravljaju pravila'?
U tom kontekstu, moglo bi se očekivati da će Biden i Blinken barem spojiti svoj entuzijazam za diplomaciju saveza s jezikom koji je ukazivao na poštivanje međunarodnog prava i podršku jačim Ujedinjenim narodima. Ovo je toliko očit propust da se mora pretpostaviti da je namjeran. I to nas navodi da se dalje pitamo kakva je to vrsta alternativnog 'međunarodnog poretka vođenog pravilima' bila predstavljena. Jedna je hipoteza da je Blinken bio kriv za ponovljeni lapsus, a ono što je cijelo vrijeme bila namjera bila je 'vladar kojim upravlja svijet' od strane 'pogodite tko?' Diplomatska praksa u ovom ranom razdoblju Bidenove diplomacije čini ovu preformulaciju više od semantička šala.
Kad je riječ o Kini ili Bjelorusiji, njihovo ponašanje opravdava oportunističko zvonjenje na uzbunu zbog njihovog navodnog nepoštivanja pravila međunarodnog prava. Istina, Kina je nekoliko godina proglasila nepovoljnu presudu Stalnog arbitražnog suda u vezi s njezinim sporovima oko otočnih resursa s Filipinima u Južnokineskim morima. Umjesto da Kinu učini izdvojenom, takav iskaz prezira prema odluci međunarodnog suda čini da se čini kao da se naučila ponašati kao drugi članovi geopolitičkog kluba. Sjedinjene Države nedavno su se pohvalile međunarodnim institucijama kada su službeno odbacile odluku Međunarodnog kaznenog suda koji je tvrdio da ima zakonsku ovlast za istragu dobro dokazanih optužbi američkih međunarodnih zločina protiv čovječnosti u Afganistanu. Razlog za naglašavanje nedosljednosti u Blinkenovim tvrdnjama koje igraju jest pokazati da se predanost međunarodnom poretku temeljenom na pravilima temelji na moralnom licemjerju i treba je shvatiti kao neprijateljsku propagandu.
Ovaj obrazac gledanja jednim okom još je očigledniji kada se radi o ljudskim pravima - kada tišina vrište, a krici su izmišljeni da mobiliziraju neprijateljstvo. Čujemo li iz Washingtona o Duterteovoj gangsterskoj taktici vladanja na Filipinima ili o uskraćivanju prava muslimanima u Indiji, posebice Kašmiru? Nasuprot tome, daleko manje pritužbe stanovništva Hong Konga ili Tibeta postaju glavna briga Washingtona, a tretman Ujgura u Xinjiangu zapaljivo se prikazuje kao 'genocid'. Popustljivi zapadni mainstream mediji poslušno su slijedili nepisane smjernice u pogledu brisanja i trube, dok Pentagonovi planeri i think tank militaristi pozivaju Kongres da poveća izdatke za oružje, i čini se da uživaju u izgledima za sukobe u vodama koje okružuju kinesko kopno, posebno ističući kineske prijetnje za sigurnost Tajvana i odlučnost SAD-a da se vojno angažira kao odgovor. Ovaj ratnohuškački etos očit je u pozivu na oružje, a ne
molba za izbjegavanje incidenata koji bi mogli dovesti do uporabe sile uspostavom zajedničkih shema upravljanja krizama.
Zaključna napomena
Ovaj naglasak na "svijetu kojim upravljaju pravila" implicitno čini polemičnu tvrdnju da Sjedinjene Države igraju po pravilima, dok naši protivnici to ne čine. Ali što ovo može značiti? Sjedinjene Države su projicirale više smrtonosne sile izvan svojih granica nego bilo koja država u posljednjih 75 godina. Također je više puta intervenirao tijekom godina u ometanju demokracija i korištenju svojih geopolitičkih prerogativa za blokiranje i sankcioniranje demokratskih oblika vladavine ako odbijaju tutorstvo SAD-a ili pokazuju sklonosti koje se mogu okarakterizirati kao 'socijalističke'. Snowdenova otkrića sugeriraju da su Sjedinjene Države uložile više od bilo koje vlade na planetu u razvoj intruzivnih nadzornih sposobnosti. Dosje SAD-a u manipuliranju izborima u inozemstvu je ozloglašen i već je dugo dobro poznat dio CIA-inog portfelja.
Proizlazi nekoliko zaključaka:
– Blinkenov naglasak na vrlinama svijeta kojim upravljaju pravila ne treba brkati s preuzimanjem obveze SAD-a da svoju vanjsku politiku vodi u skladu s međunarodnim pravom:
– Kada se ovaj jezik kojim upravljaju pravila koristi za kritiziranje ponašanja drugih, implicira se obmanjujuća tvrdnja da SAD igra po pravilima primjenjivim na druge, ali njihovi protivnici ne;
– Blinkena treba pritisnuti da razjasni koncept i objasni zašto se suzdržava od pozivanja na međunarodno pravo i Povelju UN-a kada opisuje američku vanjsku politiku; Pretpostavljam da je 'američka izuzetnost' u igri kada se radi o istraživanju Blinkenove normativne svijesti. Zašto bi se inače SAD suzdržale od toga da postanu stranka Međunarodnog kaznenog suda?
– Strani diplomati i međunarodni pravnici trebaju naglasiti da je jedini legitimni međunarodni poredak uređen međunarodnim pravom, čak i kada se kritički uzme u obzir njegova hegemonistička evidencija i njegova selektivna provedba. A progresivnije inicijative civilnog društva trebale bi koristiti međunarodno pravo, gdje je to moguće, kao protuhegemonistički alat u ime globalne pravde.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Dakle, što još NIJE novo? Globalna dominacija još uvijek je naziv igre.