'Humanitarna stanka' trebala bi započeti 24. studenoga i trajati četiri dana. Izraelski premijer i čelnici izraelske vlade jedinstva obećali su obnoviti svoj 'rat' kada pauza završi i nastaviti sa svojim ciljevima u Gazi dok se svi ne postignu.
Nama, javnosti, nije jasno rečeno o stavu Hamasa prema pauzi, ali možemo zamisliti da svako olakšanje od izraelskih razornih napada 24/7 donosi dobrodošlo olakšanje, ali nosi s tim osjećajem stalnu odlučnost Hamasa da se odupre izraelskom opresivnom okupacije Gaze i njezinog željenog ishoda koji, čini se, uključuje etničko čišćenje i trajan prisilna evakuacija iz sjeverne Gaze ostavljajući ono što je ostalo od Palestinaca u južnoj Gazi da ovisi o naporima UN-a za pružanje pomoći, koji zauzvrat ovise o financiranju koje dolazi od onih 'humanitarnih' vlada koje su opterećene svojom pozitivnom upletenošću u izraelski višemjesečni genocidni napad .
Znamo ponešto o 'magli rata', njenim skrivenim motivima, lukavim metodama i opravdanjima, i suptilnoj nepriznatoj promjeni ciljeva, ali većina nas vjeruje mainstream medijima unatoč 'diskursnoj magli', to jest stranačkoj uporabi jezika i 'činjenica' kako bi uvrnuli 'srca i umove' gledatelja i čitatelja. Čak i kada, kao tijekom ovog razdoblja od 7. listopadath, događaji i slike su toliko parajući da postoji namjerno, nepriznato, možda automatsko, stvaranje percepcije etičke simetrije između antagonista i prepuštanje reakcijama 'rat je pakao' u kojima su obje strane upletene u ples smrti.
Retorika 'humanitarne stanke' ilustrira medijsku kampanju dezinformiranja osmišljenu da afirmira određene stavove i stigmatizira druge. Na primjer, izraelsko obećanje da će nastaviti rat nakon ove kratke stanke relativnog mira rijetko uključuje kritičke komentare o zlokobnoj prirodi ove predanosti ponovnom uključivanju Hamasa pribjegavanjem genocidnom ratovanju. Nasuprot tome, kada oslobođeni taoci izvijeste o humanom postupanju od strane svojih otmičara, to se ili omalovažava ili potpuno ignorira, dok kada bi oslobođeni palestinski zatvorenici dali analogne komentare o tome kako su uživali u izraelskim zatvorima, njihove bi riječi bile istaknute. Možemo samo zamisliti oštar odgovor zapadnih medija na sudjelovanje Rusije u sličnoj pauzi u Ukrajinskom ratu, odbacujući sve humanitarne pretenzije Moskve kao ciničnu državnu propagandu.
Osim ako se na to ne obrati odgovarajuća pažnja, cjelokupno podrijetlo 'humanitarne stanke' pogrešno je shvaćeno. Sjetite se da su izraelski politički čelnici krenuli s takvom alternativom tek kada je jasno stavljeno do znanja da Izrael nema namjeru pretvoriti pauzu u dugoročni prekid vatre, nakon čega bi uslijedili pregovori 'dan poslije' o održivosti nastavka okupacije i novi sporazum o upravljačkim aranžmanima za Hamas. Umjesto da održavaju svoj nacionalistički kult odbacivanjem Hamasa kao 'terorista', sigurnost Izraela mogla bi se poboljšati tretiranjem Hamasa kao legitimnog političkog entiteta, koji je, iako kriv za kršenje međunarodnog prava, mnogo manje kriv od Izraela ako se izvrši poštena procjena , a uzima se u obzir i Hamasova dugoročna diplomacija o prekidu vatre koja se smatra poželjnom sigurnosnom alternativom.
Gledajući unatrag, bolje razumijem obrazloženje iza ovih očito istinskih Hamasovih napora, za koje sam dobio dokaze iz prve ruke zahvaljujući dugim razgovorima s čelnicima Hamasa koji žive u Dohi i Kairu dok sam prije deset godina bio posebni izvjestitelj UN-a za okupirana palestinska područja. Izrael nije mogao ozbiljno shvatiti ono što se činilo korisnim iz njegove sigurnosne perspektive takvih Hamasovih inicijativa ili arapskog mirovnog prijedloga iz 2002. objavljenog u Meki. I Hamas i arapski prijedlog uvjetovali su mir povlačenjem s okupiranog teritorija Zapadne obale, koji je dugo bio na nišanu doseljeničkog krila Cionističkog projekta, a njegovi su čelnici dosljedno davali prednost nad izraelskom sigurnošću, mnogo prije nego što je Netanyahu Koalicija je to nepogrešivo jasno stavila do znanja kada je preuzela vlast u siječnju 2023. Izrael nikada nije prihvatio međunarodno pretpostavljenu ideju da bi palestinska država uključivala Zapadnu obalu i imala glavni grad u istočnom Jeruzalemu.
Upravo ta nespremnost da se uzme u obzir struktura gospodara/roba produljene okupacije daje prividnu uvjerljivost narativima obiju strana koji utjelovljuju zabludu da su Izrael i okupirana Palestina formalno i egzistencijalno jednaki. Takvi narativi izjednačavaju, ili invertiraju, napad Hamasa s izraelskim genocidnim napadom koji je uslijedio, smatrajući prvi "barbarskim", dok se drugi općenito sa simpatijom opisuje kao razumno i neophodno pravo Izraela da se brani. Varijacije takvih tema sastavni su dio apologetike bivših američkih posredničkih dužnosnika poput Dennisa Rotha ili liberalnih cionističkih kazuista poput Thomasa Friedmana.
Posljednje opažanje odnosi se na neprikladnost riječi 'humanitarno' kao načina da se razumiju motivacije Izraela. Naravno, Izrael traži i sigurnost za svoje židovske građane, uključujući doseljenike, ali kada je prisiljen birati privilegije svoje još neostvarene teritorijalne ambicije. Trenutna vlada izraelskog jedinstva samo je prihvatila molbe obitelji talaca i podlegla pritiscima iz Washingtona kada su njezini nekoliko sigurnosnih službi i vojni zapovjednici dali uvjeravanja da Hamas ne može taktički iskoristiti stanku i da se izraelska kampanja može nastaviti unutar prije pauze neobuzdani parametri nakon završetka. Drugim riječima, pauza je bila političko motivirano kao način prividnog reagiranja na domaće i vanjsko humanitarac pritisaka bez imalo pokazivanja razumijevanja prema vladama diljem globalnog juga koje su pozvale na prekid vatre kako bi se zaustavio genocid i od strane bijesnih prosvjednika na gradskim ulicama u svim dijelovima svijeta. 'Humanitarna stanka', kako je dogovor predstavljen, u potpunosti je inicijativa ukorijenjena na globalnom zapadu, doduše uz podršku raspršenih autokratskih vlada drugdje. Ne znamo zašto se Hamas složio s takvim planom, ali sigurna je pretpostavka da je tražio nekoliko dana olakšanja od izraelske taktike razaranja i da je možda želio smanjiti svoje odgovornosti brige za djecu i ozlijeđene ili starije taoce pod tako opasnim uvjetima okolnosti.
Kako 'humanitarna pauza' stupi na snagu, sigurno će stvoriti iznenađenja i omogućiti bolje razumijevanje 'magle humanitarizma'. Ono što ne bi trebalo činiti jest poticati samozadovoljstvo među onima koji poštuju obvezu Konvencije o genocidu da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe zločin nad zločinima i kazne najistaknutije počinitelje.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije