Nema predaha od klasnog rata. Prošla godišnja izvješća Globalnog indeksa prava koja je izdala Međunarodna konfederacija sindikata uvijek su pokazivala da ne postoji nijedna zemlja na svijetu koja u potpunosti štiti prava radnika, a izdanje za 2022. ne samo da nije iznimka, već otkriva da je represija nad radničkim organiziranjem u porastu.
Najbolji rezultat bilo koje zemlje za Indeks globalnih prava ITUC-a za 2022 bilo je “sporadično kršenje prava”, a to je uspjelo samo devet zemalja, sve u Europi. To je pad od desetak klasificiranih na ovoj ocjeni prije dvije godine. Kapitalizam, i njegova neoliberalna varijanta sada stara četiri desetljeća, ne postaje nježniji. Radi ono što mora činiti, što vlasnici kapitala moraju činiti da bi njihova stranka održala svoj život.
Pogledajmo nekoliko općih naglasaka prije nego što istaknemo pojedinačne zemlje. Ili bismo trebali reći slaba svjetla? Pa opet, oni su "vrhunci" za industrijalce i financijere.
- 87% zemalja prekršilo je pravo na štrajk.
- 79% zemalja prekršilo je pravo na kolektivno pregovaranje.
- 77% zemalja isključilo je radnike iz prava na osnivanje ili učlanjenje u sindikat.
- 74% zemalja spriječilo je registraciju sindikata.
U svom izvršnom sažetku, izvješće Indeksa globalnih prava kaže:
“Radnici su na prvim crtama dok se suočavaju s utjecajem višestrukih kriznih područja: povijesne razine nejednakosti, izvanredna klimatska situacija, gubitak života i sredstava za život zbog pandemije i razorni učinak sukoba. A radna mjesta su prva linija u borbi za demokraciju. Brutalne vlade znaju koliko je to važno kada četiri od pet zemalja blokiraju kolektivno pregovaranje, a jedna trećina zemalja nasilno napada radnike. Sindikalisti su ubijeni na svim kontinentima. Tamo gdje se ljudi zalažu za prava i socijalnu pravdu, ušutkani su brutalnom represijom.”
Kako ne bismo mislili da su to problemi samo u nerazvijenim zemljama, postoje zemlje Globalnog sjevera koje imaju loš rezultat u indeksu, uključujući Australiju, Belgiju, Britaniju, Kanadu i Sjedinjene Države. Gotovo svi trendovi postaju sve gori, u svim dijelovima svijeta. Nekoliko pokazatelja — uključujući pravo na štrajk, pravo na osnivanje sindikata i učlanjenje u njega, pravo na sindikalne aktivnosti i pravo na građanske slobode — stalno se pogoršavalo otkad su se 2014. počela izdavati godišnja izvješća istraživanja. „Broj zemalja koje isključuju radnike iz prava na osnivanje ili učlanjenje u sindikat poraslo je sa 106 u 2021. na 113 u 2022., stoji u izvješću.
Indeks globalnih prava rangira zemlje u svijetu od 1 do 5, pri čemu je 1 najbolja kategorija, koja označava "sporadična kršenja prava", definirana kao "kršenja protiv radnika ne izostaju, ali se ne događaju redovito." Devet zemalja koje su dobile ocjenu 1 su Austrija, Danska, Finska, Njemačka, Island, Irska, Italija, Norveška i Švedska. (Ovo je zeleno na kartama izvješća.)
Zemlje s ocjenom 2 su one s "ponovljenim kršenjem prava", definiranim kao gdje su "određena prava izložena opetovanim napadima vlada i/ili kompanija i potkopala su borbu za bolje uvjete rada." Zemlje s ovom ocjenom su Češka, Francuska, Japan, Nizozemska, Novi Zeland i Španjolska. (Ovo je žuto na kartama izvješća.)
Zemlje s ocjenom 3 su one s "redovitim kršenjem prava", definiranim kao gdje se "Vlade i/ili tvrtke redovito miješaju u kolektivna radna prava ili ne uspijevaju u potpunosti jamčiti važne aspekte tih prava" zbog pravnih nedostataka "koji čine česta kršenja moguće.” Zemlje s ovom ocjenom uključuju Argentinu, Britaniju, Kanadu, Meksiko i Južnu Afriku. (Ovo je svijetlo narančasto na kartama izvješća.)
Zemlje s ocjenom 4 su one sa "sustavnim kršenjem prava", definiranim kao gdje su "Vlada i/ili tvrtke uključene u ozbiljne napore da slome kolektivni glas radnika, ugrožavajući temeljna prava." Zemlje s ovom ocjenom uključuju Australiju, Čile, Grčku, Peru, Senegal i Sjedinjene Države. (Ovo je tamnonarančasto na kartama izvješća.)
Zemlje s ocjenom 5 su one s "nikakvim jamstvima prava", definirane kao "radnici zapravo nemaju pristup tim pravima [navedenim u zakonodavstvu] i stoga su izloženi autokratskim režimima i nepoštenoj radnoj praksi." Zemlje s ovom ocjenom uključuju Brazil, Kinu, Kolumbiju, Južnu Koreju i Tursku. (Ovo je crveno na kartama izvješća.) Osim toga, postoje zemlje s ocjenom 5+, one s "Nema jamstva prava zbog sloma vladavine prava." Afganistan, Libija, Sirija i Jemen nalaze se među 10 zemalja navedenih u ovoj kategoriji i obojene su tamno crvenom bojom.
ITUC kaže da predstavlja 200 milijuna radnika u 163 zemlje i ima 332 nacionalne podružnice. Svoje ocjene utvrđuje provjerom pridržavanja popisa od 97 standarda proizašlih iz konvencija Međunarodne organizacije rada. Tih 97 standarda odnosi se na građanske slobode, pravo na osnivanje ili učlanjenje u sindikate, sindikalno djelovanje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk.
Vrijedno je istaknuti loš rejting Sjedinjenih Država i Britanije, dviju zemalja koje najviše vole grditi druge vlade i predstavljati se kao demokratski svjetionici na koje bi se svijet trebao ugledati (ili inače). Sjedinjene Države stalno su dobivale ocjenu 4, uključujući i 2020 i 2019. Izvješće za 2022. bilježi bezbroj ofanziva razbijanja sindikata kojima se služe tamošnji poslodavci. U Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je proteklih godina imalo ocjenu 3 i 4, radnici su po kratkom postupku otpuštani i zamijenjeni radnicima preko agencija s plaćom ispod minimalne plaće.
Uvjeti nisu osjetno bolji u onim zemljama koje najviše žele slijediti primjere SAD-a i Britanije. U Kanadi, nepoštivanje kolektivnih ugovora je "uobičajena pojava", sindikalni vođe su procesuirani zbog sudjelovanja u štrajkovima, a radnici koji sudjeluju u štrajku dobivaju otkaze. U Australiji se protiv sindikata i sindikalnih vođa podnose kaznene prijave kao taktika zastrašivanja, a vlade ne samo da dopuštaju poslodavcima da odbiju pregovarati sa sindikatima, već i interveniraju u sporovima na strani poslodavaca. Obje zemlje lošije su rangirane nego prije dvije godine.
I tako to ide, kanalizirati Kurta Vonneguta. U svom posljednjem izvješću o "svijet posla”, Međunarodna organizacija rada (ILO) izjavila je da “troje od pet radnika živi u zemljama u kojima se prihodi od rada još nisu vratili na razinu prije krize”, dok su nejednakost i rodni jaz u plaćama i dalje veliki. Odvojeni stoji u izvješću ILO-a “povratak na performanse prije pandemije vjerojatno će ostati nedostižan za veći dio svijeta tijekom nadolazećih godina,” s globalnim deficitom od 52 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom. Deseci milijuna odraslih pali su u krajnje siromaštvo tijekom pandemije Covid-19.
Ovi tužni rezultati ne iznenađuju nikoga tko obraća pozornost. Bogataši, a posebno milijarderi, tijekom pandemije postali su samo bogatiji na račun svih ostalih. U samo prvoj godini pandemije, 2020., svjetski milijarderi su se nagomilali dodatni trilijun dolara. U isto vrijeme, korporacije diljem globalnog sjevera obogaćuju špekulante i njihove najviše rukovoditelje trilijunima dolara u isplate dividende i otkup dionica i svjetske vlade, preko svojih središnjih banaka, podijelile su nevjerojatnih 10 trilijuna dolara besplatnog novca u financijsku industriju kroz programe "kvantitativnog popuštanja", tehnički naziv za intervenciju na financijskim tržištima stvaranjem golemih svota novca posebno za ubrizgavanje u njih i time napuhavanje mjehura na burzi. Unatoč ovim nevjerojatnim svotama novca, za radne ljude nikad više od mrvica. Uvijek je strogoća za one čije rad zapravo stvara bogatstvo da se industrijalci i financijeri međusobno dijele.
Ali intervencije središnje banke su isplative za financijska industrija, i to je sve što je važno. Cilj kapitalizma je ostvariti najveći mogući profit, bez obzira na troškove za zaposlenike, potrošače, bilo koga drugoga, okoliš ili zajednicu; pružanje korisnog proizvoda ili usluge sporedno je u odnosu na cilj. Snižavanje plaća i radnih uvjeta kroz zakonsku manipulaciju i izravnu silu i nasilje uvijek je istaknuto među kapitalističkim metodologijama za postizanje njihovih ciljeva. Tužni rezultati Međunarodne konfederacije sindikata nisu rezultat nekog tajanstvenog neuspjeha; standardno dolaze sa sustavom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije