Autentična demokracija ne može biti psihopatska jer većina ljudi nisu psihopati.
Većina ljudi ne bi glasala za ubijanje, ranjavanje i raseljavanje stotina tisuća nevinih civila radi moći, profita ili teritorijalne dobiti. Većina ljudi ne prihvaća veliku laž 'pragmatizma': da 'anarhično društvo' međunarodnih odnosa nalaže psihopatsko nasilje: ako se 'mi' ne ponašamo kao psihopati, netko drugi hoće.
Većina ljudi ne vjeruje da se svijet može podijeliti između izraelskog premijera Benjamin Netanyahua 'djeca svjetla' i 'djeca tame'. Ne morate biti mistik da biste znali da ljubav, dobrota, suosjećanje – 'svjetlost' – nastaju prirodno u svi ljudima dopušteno živjeti u slobodi i miru.
Iz vlastitog iskustva znamo da smo nevjerojatno sretni kada smo preplavljeni ljubavlju i očajnički jadni kada smo preplavljeni mržnjom. Znamo, dakle, da je ljubav prilagođena ljudskoj prirodi i dobrobiti na način na koji mržnja sigurno nije. Znamo da kad se mržnja pojavi kod velikog broja ljudi, ona je rođena iz patnje, a ne iz neke 'zle' sklonosti. Znamo da pravi odgovor na mržnju nije nasilje nego pravda koja ublažava patnju i mržnju.
Budući da nismo psihopati, duboko nam je važno vjerovati da jesmo ne živi u psihopatskom društvu. Kada se ova ljudska potreba sukobi s političkom stvarnošću, primjeri kognitivne disonance su brojni – psihopatski krugovi moraju biti na kvadrat, 2 + 2 mora biti 5. To je zadatak propagandnog sustava koji se sastoji od 'respektabilnih' političkih, medijskih i vjerskih institucija naše društvo.
U intervju s Vijestima Channel 4, prečasni i časni Justin Welby, nadbiskup od Canterburyja, pružio je posebno jasan primjer. Welby je započeo utječući na transcendentnu duhovnu nepristranost, kao što se moglo očekivati:
'Ne upirem prstom', rekao je.
Jao, Welby se vratio na zemlju s udarcem:
»Ja do upiru prstom u Hamas i govore da je to terorizam u svom najekstremnijem i najvećem zlu.'
U redu, ali je li onda također upirao prstom u izraelsku vladu koja je kišila paklenu vatru na Gazu? Welby je ušutio, oklijevao:
'Nije... Možete učiniti... Možete reći nešto što bi u različitim okolnostima moglo biti korisno u trenutku koji samo pogoršava sve... Nemojmo odmah osuđivati i okrivljavati.'
Nadbiskupov etički nesklad u korist moći postaje još jasniji kada se prisjetimo da je prošlog prosinca Welby rekao BBC kaže da 'pravda zahtijeva da dođe do poraza' 'zle invazije' u Ukrajini. Bilo je ispravno, rekao je, da je Zapad poslao milijarde dolara oružja kako bi podržao 'naciju žrtve' koja je 'preplavljena agresijom'. Uostalom, međunarodna zajednica je imala 'dužnost brige' zaštititi slabije nacije.
Welbyjev neuspjeh da osudi bilo kakvo 'zlo' koje je počinio Izrael došao je dugo nakon što je postalo jasno da je Izrael kriminalno napadao civilno stanovništvo Gaze kolektivnom kaznom isključivanjem vode, hrane i struje. I naravno, sravnjavanjem sa zemljom čitavih stambenih blokova, dapače čitavih stambenih naselja.
Sa satelitskih snimaka, The Economist procijenjen (30. listopada) da je 'više od desetine stambenog fonda Gaze uništeno, ostavljajući više od 280,000 ljudi bez domova u koje se mogu vratiti'. Časopis je zabilježio:
'Čak je i Rusija, tijekom svoje opsade Mariupolja u Ukrajini između veljače i svibnja 2022., dogovorila humanitarne stanke u kojima je nekim civilima dopušteno da odu. Izrael je dosad odbijao pozive Europske unije i drugih na takve stanke.'
Nedavno je ministarstvo zdravstva palestinskih vlasti procijenjen da je više od 50% stambenih jedinica u Gazi uništeno, gotovo 70% njezinog stanovništva je raseljeno, 16 od 35 bolnica koje mogu primiti pacijente je prestalo funkcionirati, 42 zgrade Agencije UN-a za pomoć su oštećene, zajedno s najmanje sedam crkava i 55 džamija. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postoje bio više od 100 štrajkova u zdravstvenim ustanovama. Od 7. listopada više od 200 škole u Gazi je stradalo – oko 40% od ukupnog broja – njih četrdesetak vrlo ozbiljno, prema podacima UNICEF-a.
Prema svim standardima, ovo je nevjerojatna razina uništenja. U prva 563 dana, ruski rat protiv Ukrajine ubijen 9,614 ukrajinskih civila, od toga 554 djece. U prvih 25 dana izraelskog rata protiv Gaze ubijeno je 8,796 palestinskih civila, od čega 3,648 djece. Od napada Hamasa 7. listopada, najmanje Ubijeno je 1,400 Izraelaca, uključujući 1,033 civila i 31 dijete.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres stavlja neizmjernost izraelskog nasilja u perspektivi:
'Gaza postaje groblje za djecu. Navodno je ubijeno ili ranjeno na stotine djevojčica i dječaka svaki dan. U razdoblju od četiri tjedna navodno je ubijeno više novinara nego u Bilo koji sukob u najmanje tri desetljeća. Ubijeno je više humanitarnih radnika Ujedinjenih naroda nego u Bilo koji usporedivo razdoblje u povijesti naše organizacije.'
Dana 28. listopada, Craig Mokhiber, jedan od vodećih svjetskih međunarodnih odvjetnika, direktor UN-ovog Ureda visokog povjerenika za ljudska prava u New Yorku, podnio je ostavku u znak prosvjeda zbog toga što organizacija postupa s onim što je nazvao 'udžbeničkim slučajem genocida.' U svojoj ostavci, Mokhiber napisao:
'Kao odvjetnik za ljudska prava s više od tri desetljeća iskustva na tom području, dobro znam da je koncept genocida često bio predmet političkih zloporaba. Ali trenutni sveopći pokolj palestinskog naroda, ukorijenjen u etno-nacionalističkoj doseljeničkoj kolonijalnoj ideologiji, u nastavku desetljeća njihovog sustavnog progona i čišćenja, koji se u potpunosti temelji na njihovom statusu Arapa, i povezan s izričitim izjavama namjere vođa u Izraelska vlada i vojska ne ostavljaju mjesta sumnji ili raspravi. U Gazi su domovi civila, škole, crkve, džamije i medicinske ustanove bezobzirno napadnuti dok su tisuće civila masakrirane. Na Zapadnoj obali, uključujući okupirani Jeruzalem, kuće se otimaju i premještaju isključivo na temelju rase, a nasilne pogrome doseljenika prate izraelske vojne jedinice.
'Diljem zemlje vlada apartheid.
'Ovo je slučaj genocida iz knjiga. Europski, etnonacionalistički, naseljenički kolonijalni projekt u Palestini ušao je u svoju završnu fazu, prema ubrzanom uništenju posljednjih ostataka autohtonog palestinskog života u Palestini. Štoviše, vlade Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i velikog dijela Europe u potpunosti su sukrivci u užasnom napadu. Ne samo da te vlade odbijaju ispuniti svoje ugovorne obveze "kako bi osigurale poštivanje" Ženevskih konvencija, već one zapravo aktivno naoružavaju napad, osiguravaju ekonomsku i obavještajnu potporu i daju političko i diplomatsko pokriće za izraelska zlodjela.'
U intervju s Al Jazeera English, Mokhiber je iznio još jednu ključnu točku:
'Obično je najteži dio u dokazivanju genocida namjera, jer mora postojati namjera da se uništi, u cijelosti ili djelomično, određena skupina. U ovom slučaju, namjera izraelskih čelnika tako je eksplicitno iskazana, i javno iskazana, od strane premijera, predsjednika, viših ministara u vladi, vojnih čelnika, da je to lako zaključiti. To je u javnoj evidenciji.'
Naša ProQuest pretraga medijske baze podataka za 'Craig Mokhiber' i 'Gaza' donijela je četiri spominjanja, sva u Guardianu. Jedan od njih bio je a premazati, drugi je bio od jedne rečenice spomenuti u prolazu zakopan u vijestima, trećina znatan komad od 667 riječi, a dodatno spominjanje jučer pokopan u pretposljednjem odlomku mišljenja. Nije bilo spominjanja u bilo kojim drugim novinama, a nema ih ni na web stranici BBC-ja.
Na vijestima Channel 4, Matt Frei Na pitanje Welby:
'Što kažete onim demonstrantima na ulicama Londona koji govore da je ovo izraelski genocid nad Palestincima?'
Welbyjev mudrac odgovara:
"Kažem da ne razumiješ što govoriš."
Na pitanje je li Izrael djelovao u skladu s međunarodnim pravom, viteški laburistički vitez, Sir Keir Starmer, , rekao je:
'Je li svaki čin u skladu sa zakonom, o tome će se morati odlučiti u dogledno vrijeme. Hm, mislim da je nepametno da političari stoje na ovakvim pozornicama ili sjede u televizijskim studijima i iz dana u dan izriču koja djela mogu ili ne moraju biti u skladu s međunarodnim pravom.
'Mislim da to nije uloga političara. Mislim da to nije pametno učiniti. Dolazim s odvjetničkom povlasticom jer sam u prošlosti vodio parnice oko ovakvih problema. I prema mom iskustvu, često bi bili potrebni tjedni ili mjeseci da se asimiliraju dokazi i da se zatim utvrdi je li možda došlo do kršenja međunarodnog prava ili nije.
'Stoga, mislim da je poziv političarima da gledaju pola slike na ekranu bez potpune informacije i formiraju trenutnu prosudbu radi li se s ove strane crte ili s druge strane crte krajnje nerazborit. Neću se upuštati u takvu vrstu vježbe.'
Ako ovo zvuči kao detaljan, iskren odgovor, prošle godine je to bio Starmer Na pitanje:
'Je li Vladimir Putin ratni zločinac?'
Starmerov odgovor:
'Da.'
8. veljače, Starmer rekao Donji dom:
'Prije nego što sam ušao u ovaj Dom, imao sam odgovornost za borbu za pravdu u Haagu za žrtve srpske agresije. Slaže li se premijer sa mnom da kada rat u Ukrajini završi, Putin i svi njegovi prijatelji moraju stati pred Haag i suočiti se s pravdom?'
Opet, potpuno kontradiktorno svemu što sada govori, Starmer , rekao je 7. ožujka:
'Vladimir Putin i njegovi kriminalni prijatelji moraju odgovarati za njihovu nezakonitu invaziju na Ukrajinu. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva mora učiniti sve što može kako bi osigurala stvaranje posebnog suda za istragu zločina agresije.
'Ukrajinski narod zaslužuje pravdu kao i našu kontinuiranu vojnu, ekonomsku, diplomatsku i humanitarnu pomoć.'
Imajte na umu, Starmer nije pozivao na 'zonu zabrane leta' ili prekid vatre – potpuno nezamislivo u odnosu na Gazu – on je podržavao nastavak intervencije u obliku masivne vojne potpore ukrajinskim ratnim naporima.
17. ožujka, Starmer , rekao je:
'Pozdravljam odluku Međunarodnog kaznenog suda da otvori slučajeve ratnih zločina protiv Vladimira Putina i drugih visokih ruskih osoba zbog njihovih barbarskih postupaka u Ukrajini.'
Nema ničeg slučajnog ili naivnog u laburističkom licemjerju i servilnosti moći. Deklasificirano UK izvješća:
'Može se otkriti da je oko 13 od 31 člana laburističke vlade u sjeni primilo donacije od istaknute proizraelske lobističke skupine ili pojedinačnog financijera.
'Popis primatelja uključuje čelnika stranke Keira Starmera, njegovu zamjenicu Angelu Rayner, ministra vanjskih poslova u sjeni Davida Lammyja, pa čak i bivšu potpredsjednicu Laburističkih prijatelja Palestine, Lisu Nandy, koja je sada ministrica međunarodnog razvoja u sjeni.'
Britanski ratni huškači veterani stajali su u redovima kako bi uvjerili javnost u ispravnost Starmerovog suučesništva u genocidu. Arch-Blairite bivši laburistički zastupnik Peter Mandelson , rekao je:
'Što se tiče Keira Starmera, rekao bih samo ovo - mislim da je ono što on radi demonstrirao britanskom narodu vrstu čvrstine i hrabrosti koju bi pokazao kada bi postao premijer ove zemlje. Bio je vrlo čvrst, vrlo realan...'
U zasebnom intervjuu, kao da čita iz istog scenarija, bivši torijevac i tačerist Michael Portillo iznio je mišljenje:
'Ja sam među onima koji misle da je Keir Starmer uspio točno prava stvar i pokazao je mnogo hrabrosti, za što mislim da će se svi diviti. I to je važno, mislim, za domaću publiku koja se pita je li on dorastao biti premijer.'
Na disidente se gleda i tretira sasvim drugačije. Odgovarajući na sugestiju ministrice unutarnjih poslova Suelle Braverman na X (bivši Twitter) da je 'posve neprihvatljivo oskvrniti Dan primirja maršem mržnje kroz London', BBC-jev sportski komentator Gary Lineker objavio:
'Marširati i pozivati na primirje i mir kako još više nevine djece ne bi stradalo zapravo nije definicija marša mržnje.'
Nile Gardiner, vanjskopolitički analitičar, bivši suradnik Margaret Thatcher i suradnik Telegrapha, odgovorila:
'Znanje Garyja Linekera o vanjskoj i nacionalnoj sigurnosnoj politici praktički je ravno nuli. Njegov golemi narcizam i ego kao BBC-jevog nogometnog stručnjaka može se mjeriti samo s njegovim čistim neznanjem.'
U stvarnosti bi, naravno, narcisoidnost značila da Lineker drži pognutu glavu, čuva svoju ogromnu plaću, izbjegava neizbježnu bujicu zlostavljanja i tako čuva svoj ugled na sigurnom i zdravom, kao što mnogi ljudi čine.
Nestajanje 'odgovornosti za zaštitu' Zapada
Prilično je zapanjujuće razmišljati o tome da je NATO 2011 razmještene 260 zrakoplova i 21 brod, lansirajući 26,500 5,900 letova uništavajući 'preko 400 600 vojnih ciljeva uključujući preko XNUMX topničkih ili raketnih bacača i preko XNUMX tenkova ili oklopnih vozila' kao odgovor, ne na masovno ubojstvo civila, već na samo navodno prijetnja masovnog ubojstva koje predstavlja libijski Moamer Gadafi.
Ne da je bilo poziva na humanitarnu 'stanku', ili prekid vatre, ili uvođenje mirovnih snaga UN-a – široko rasprostranjen zahtjev bio je za masovnom vojnom intervencijom. U stvarnosti, NATO 'zona zabranjenog leta' koja je odmah postala kampanja bombardiranja koja je uništila Gadafijevu vojsku temeljila se na laži. Izvješće odbora za vanjske poslove Donjeg doma o ratu od 9. rujna 2016. komentirao:
'Unatoč njegovoj retorici, tvrdnja da bi Moamer Gadafi naredio masakr civila u Bengaziju nije bila potkrijepljena dostupnim dokazima... 40-godišnji dosije Moamera Gadafija o užasnim kršenjima ljudskih prava nije uključivao velike napade na libijske civile.'
U veljači 2011. The Times je inzistirao na tome da 'postoje nepobitni dokazi' da su prosvjednici u Benghaziju 'razneseni minobacačkom vatrom'. Čak i da je točno, ovo bi bio ubod iglom u usporedbi s izraelskim akcijama sada. Ovo je bio odgovor libijskoj vladi koji je predložio The Times:
'Britanski dužnosnici i privatni građani moraju učiniti sve što mogu kako bi je nagovorili, izvršili pritisak i otjerali je s vlasti.' (Uvodni članak, 'Bombardiranjem vlastitih civila, Libija je izložena kao odmetnički režim', The Times, 23. veljače 2011.)
Nasuprot tome, 25. listopada, The Times pohvalio Starmerov 'u početku siguran odgovor na izbijanje nasilja koje je uslijedilo nakon Hamasovih terorističkih napada na Izrael 7. listopada', koji je 'ispravno naglasio bezuvjetnu podršku njegove stranke pravu židovske države na samoobranu'.
Ovo je bila referenca na Starmerovo užasavanje deklaracija da Izrael 'ima to pravo' kolektivno kazniti palestinske civile isključivanjem vode, hrane i struje.
Dana 22. ožujka 2011., dok je NATO bombardiranje Libije bilo u tijeku, Guardianov Jonathan Freedland objavio je komad pod naslovom 'Iako su rizici vrlo stvarni, argumenti za intervenciju ostaju jaki'. Mislio je na vojnu intervenciju, naravno – rat – inzistirajući da 'u globalnom, međuovisnom svijetu imamo 'odgovornost štititi' jedni druge'. Freedland sada upozorava na takvo 'binarno razmišljanje', kao što je on baulks čak i na ideju o prekidu vatre:
'Čini se tako jednostavnim, očiglednim lijekom. Sve dok se ne prestanete pitati kako točno, ako nije poražen, Hamas spriječiti da se pregrupira i pripremi za još jedan napad na tinejdžere, posjetitelje festivala i kibuc obitelji južnog Izraela.'
Freedlandov je članak naslovljen: 'Tragedija izraelsko-palestinskog sukoba je sljedeća: ispod svog užasa krije se sukob dvaju opravdanih razloga'. U 'Manufacturing Consent' Edward Herman i Noam Chomsky komentirali su svoju analizu medijskog tretmana žrtava koje Zapad smatra 'vrijednim' i 'nevrijednim':
'Dok je izvješćivanje o vrijednoj žrtvi bilo velikodušno s krvavim detaljima i citiranim izrazima bijesa i zahtjevima za pravdom, izvješćivanje o nedostojnim žrtvama bilo je skromno, osmišljeno da priguši emocije i izazove žalosne i filozofske općenitosti o sveprisutnosti nasilja i inherentne tragedije ljudskog života.' (Edward Herman i Noam Chomsky, 'Manufacturing Consent', Pantheon Books, 1988., str.39)
Polly Toynbee iz Guardiana također odbijen poziva na prekid vatre, zamagljujući zamršenom mrežom riječi u stilu Welbyja:
'Ta riječ 'prekid vatre' postala je simbol i semantička prepreka na putu, dok događaji jure, a riječi zaostaju. “Primirje” je postalo ideologija, a ne praktičnost.'
Kada je riječ o Gazi u studenom 2023., famozna 'odgovornost za zaštitu' nestala je iz zamislive misli. Danas je čak i odgovornost za prosvjed pod zakonom prijetnja. Što se tiče odgovora britanske vlade, Peter Oborne opisuje šokantna istina:
'U međuvremenu, niti jedan vladin ministar, koliko ja vidim, nije osudio neselektivni pokolj civila u Gazi, niti je izgovorio riječ osude vala napada doseljenika uključujući raseljavanje palestinskih zajednica - ratnih zločina - diljem Zapadne obale . Niti genocidni jezik koji koristi previše izraelskih vođa.'
Opisujući sukob, BBC se zadovoljava koristiti proizraelski propagandni konstrukt 'Izraelsko-Hamasov rat'.
Izraelsko ubojito bombardiranje Gaze bilo je opisan Jeremyja Bowena s BBC-ja dok Izrael 'još uvijek gura naprijed'. Bowen je primijetio: 'Palestinci ovo nazivaju genocidom'.
No, nisu samo Palestinci, kao što Bowen dobro zna.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije