U veljači je ministar okoliša g. Jairam Ramesh stavio moratorij na Bt. Brinjal. On sada gura ispitivanja GM gume na Kerali, koja je država bez GMO-a. Glavni ministar Kerale VS Achuthanandan i ministar poljoprivrede Kerale Mullakkara Ratnakaran ponovili su svoju predanost održavanju Kerale bez GMO-a.
Gospodin Jairam Ramesh je izjavio da GM guma nije transgena, tj. nema gene nesrodnih vrsta. Ovo je potpuno lažno. Dok gen MnSOD dolazi iz gume, konstrukt MnSOD je transgeničan. Sadrži CaMV35S, virus koji se koristi kao promotor, marker otpornosti na antibiotike npt II (Kanamycin) i CUS reporter gen iz bakterija (E.Coli.). Stavljanje virusa i bakterija u biljku je transgenska transformacija. Ministar zaštite okoliša ne bi trebao zavaravati naciju po pitanju GMO-a koji ima dalekosežne posljedice.
GM kaučuk se razvija kako bi se proširio uzgoj kaučuka u regije izvan Kerale čineći ga otpornim na sušu. Međutim, inženjerska otpornost na sušu povezana je s "pleiotropnim učinkom". Pleiotropija je sposobnost jedne genetske promjene da izazove nenamjerne fiziološke učinke u cijeloj biljci. Tvrtke koje se fokusiraju na genetski modificiranu otpornost na sušu otkrivaju da geni za otpornost na sušu mogu imati neželjene učinke na druge osobine.
Istraživači koji traže genetski modificiranu otpornost na sušu otkrivaju da ekspresija gena za otpornost na sušu može imati nepredvidive i neželjene učinke na druge osobine, uključujući prinos i kvalitetu. Poput tromog računala koje je preopterećeno napuhanim softverom, geni povezani s otpornošću na sušu usporavaju razvoj biljke, što rezultira manjim biljkama i odgođenim cvjetanjem. Prema izvješću koje je pripremila australska Grain Research & Development Corporation, “greška je duboka. To znači prebacivanje gubitaka prinosa u sušnim sezonama na dobre godine.” (Ref: ETC izvješće)
Istraživači na Međunarodnom institutu za istraživanje usjeva u polusušnim tropima (ICRISAT) u Indiji također navode nedostatke u radu s genima koji reagiraju na stres u transgenim usjevima. U članku iz 2007. pišu: “Procjena transgenih biljaka u uvjetima stresa i razumijevanje fiziološkog učinka umetnutih gena na razini cijele biljke i dalje su veliki izazovi koje treba prevladati. Genetski inženjering stoga nije pouzdana tehnologija za otpornost na sušu.
Osim ekoloških rizika dodavanja virusa i bakterija u biljke, GM kaučuk će promovirati monokulture i istisnuti raznolikost. Zamjenom prehrambenih usjeva u drugim regijama to će pogoršati krizu gladi u Indiji koja je lišila polovicu djece i jednu trećinu odraslih udjela u adekvatnoj, sigurnoj i hranjivoj hrani.
Još jednu GMO kontroverzu pokrenuo je član Politbiroa CPM-a S. Ramachandran Pillai koji je na seminaru u Kerali rekao da je praznovjerno protiviti se GM sjemenju. G. Pillai je tvrdio da bi GM sjemenje pomoglo u povećanju produktivnosti i rješavanju pothranjenosti te da se razvoju znanosti i tehnologije ne treba slijepo suprotstavljati.
Slijepo prihvaćanje GMO-a kao rješenja za glad je pravo praznovjerje jer genetski inženjering ne povećava prinose usjeva. To je grubi alat temeljen na redukcionističkoj znanosti koja zanemaruje najnovija dostignuća u znanostima iz područja genske ekologije, epigenetike i agroekonomije. Međunarodna procjena poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) koju je tijekom četiri godine provodilo 400 znanstvenika za UN, kategorički je ustvrdila da budućnost sigurnosti hrane ne leži u genetskom inženjeringu. Ovo je najveća i najnovija procjena genetskog inženjeringa dostupna od znanstvene zajednice. Genetski inženjering je traljava tehnologija jer se temelji na lošoj znanosti koja je redukcionistička i mehanistička i koja ne uzima u obzir kompleksnost i samoorganizaciju živih sustava.
Kako stoji u Manifestu znanja Međunarodnog povjerenstva za budućnost hrane i poljoprivrede, sljedeća su načela sada općenito prihvaćena u znanstvenoj zajednici:
a) Živi i neživi sustavi dinamički su međusobno povezani, a posljedica je da će svaka promjena u jednom elementu nužno dovesti do ne potpuno predvidljivih promjena u drugim dijelovima mreže;
b) varijabilnost je osnova promjene i prilagodbe, a njezin nedostatak neminovno vodi u smrt;
c) Živi sustavi aktivno mijenjaju okoliš i mijenjaju se od njega na recipročan način;
Primjer redukcionističkog pristupa su takozvane "Enviropigs" koje su napravljene s genima miševa i bakterija E.Coli kako bi izlučivale manje fosfora. Problem naravno nije sam fosfor. Fosfor je hranjiva tvar koju biljke trebaju. Međutim, tvornički uzgoj s desecima tisuća svinja pretvara ovu vitalnu hranjivu tvar u zagađivač. Višak fosfora otječe u površinske vode gdje potiče rast algi, koje sprječavaju sunčevu svjetlost da dopre do dubljih razina i troši otopljeni kisik te ubija ribe i druge organizme. “Enviropigs” nije “zeleno” rješenje. Održava nasilan poljoprivredni sustav koji će nastaviti mučiti životinje, i održava zagađujući i neodrživi sustav tvorničkog uzgoja koji koristi deset puta više proteina žitarica kao stočnu hranu nego što proizvodi kao meso. To pridonosi prehrambenoj krizi.
Vrijeme je da se uklone redukcionistički žmigavci koji dopuštaju da se na genetski inženjering gleda kao na održivo i sigurno rješenje za glad. Trebamo pravu znanost i stvarnu održivost, a ne pseudo znanost i pseudo održivost koje nude korporacije i znanstvenici u službi korporacija. Alternativa genetski modificiranoj svinji je svinja iz slobodnog uzgoja. Alternativa monokulturama GM kaučuka koje se šire zemljom je promicanje bioraznolikosti ekološke proizvodnje za promicanje sigurnosti hrane kroz povećanu ishranu po hektaru, kao i otpornost na klimatske promjene.
Alati korporativnog agrobiznisa su alati za profit. Ne mogu se smatrati mjerom znanosti. Usvajanje alata i paradigmi korporativne znanosti znači postati žrtva korporativnih praznovjerja.
Kao što je Einstein rekao, problemi se ne mogu riješiti istim načinom razmišljanja koji ih je stvorio.
Moramo ići dalje od Monokultura uma i grubosti mehaničkog redukcionizma na kojem se temelje praznovjerja lažnih rješenja genetskog inženjeringa.