Nedjelja označava ključni trenutak u budućnosti evropskog projekta. Čini se da radikalna lijeva koalicija Siriza ima vrlo velike šanse za pobjedu ili, u najmanju ruku, da ostvari zastrašujuće dobitke i pruži ljevici protiv štednje posebno snažnog saveznika u borbi protiv neoliberalizma. Iako ja lično ne bih išao toliko daleko da tražim od Grka da glasaju za Sirizu (oni bolje poznaju svoje društvo), nije tajna da se evropski establišment koji se raspada boji Sirize i da se neće zaustaviti ni pred čim da ucjenjuje grčki narod da glasa za naizmjenične stranke. Nakon pobjede Sirize, na narodu Evrope će biti da podrže demokratiju nade ili pristanu na tiraniju straha. Evo nekoliko misli španskih intelektualaca:
JOSÉ LUÍS CARRETERO: Pratiti borbu grčkog naroda protiv antisocijalnih mjera Trojke i najproždrljivijeg kapitalizma znači podržavati sve njegove manifestacije. Jedan od njih je Syriza. Oni od nas koji ne dijelimo nekritičku vjeru u parlamentarizam kao genezu dubokih društvenih promjena, ali koji razumijemo da određene stvari nisu stvar principa već strategije, mogu smatrati izvodljivim podizanje odbrambenog zida protiv tiranije dug i političko nametanje vlada nacionalne koncentracije koje nameće globalna oligarhija.
Sadašnji čas je previše ozbiljan za sitničavost ili čistoću. Trenutak je da se sretnemo na ulicama i trgovima, da stvorimo nove zagrljaje, da kontaminiramo jedni druge izvan linija koje su iscrtane besmislenim dogmatizmom. Upravo na tom mjestu, opasnom i punom nade, gdje radna gomila direktno izražava svoje pravo na otpor, prepoznaćemo jedni druge. To je neizostavno mjesto koje ucrtava granice. I dok se efektivna posvećenost smanjenju i bijedi pokazuje kroz djela, zajedno ćemo putovati putem do dostojanstva koji je otvorio grčki narod i podržaćemo sve manifestacije njihove kreativnosti u otporu. Ako dijelimo borbe, dijelit ćemo budućnost.
ANDRÉS VILLENA: Čini se da se evrozona sprema da ojača interno, ali ne računajući s Republikom Grčkom. Nova lijeva stranka predstavlja najbolju sintezu između evropeizma, političke solventnosti i kritike neravnoteža koje su nas dovele do ove situacije. Od ove sile se nadaju najboljim pregovorima sa zemljama kreditorima za ostanak unutar, na osnovu uslova odgovarajućeg restrukturiranja duga i mogućnosti izlaska iz zamke koju je trojka nametnula grčkoj državi.
JUAN DOMINGO SÁNCHEZ ESTOP: Rijetko kada sam bio ljut što nisam mogao da učestvujem na izborima. Znam da, kada oni doprinose predstavljanju naroda, oni ućutkaju mnoštvo dajući glas moći. Ne prihvatam izbore koji me sprečavaju da odlučim. Danas, međutim, u Grčkoj, po prvi put nakon mnogo godina, izbori mogu predstavljati odluku, jer jedna od političkih snaga u usponu, Syriza, predstavlja nešto što vlast nikada ne može tolerirati: društveni pokret koji je vladajući društveni pokret učinio poredak demokratski nereprezentabilan i moralno nepredstavljiv.
Syriza zauzima vakuum reprezentacije koji ostavlja vlast, pokazujući kako je neoliberalna pljačka Grčke, Evrope i svijeta nespojiva s demokratijom, i otvara, kao u Latinskoj Americi, prostor za protagonizam mnoštva, svakodnevnih građana. Stoga smo svjedoci prekretnice u teškom "osvajanju demokratije". Iz tog razloga, naši grčki drugovi se smješkaju i moć stavlja na lice poput sahrane.
LILIANA PINEDA:Syriza izražava masovno odbacivanje grčkog naroda, široko i dovoljno glasno, antisocijalnih ekonomskih mjera koje je nametnula Europska unija, a koje se oslanjaju na laži koje su nam rekli da opravdaju uništenje koje je proizveo kapitalizam u njegovoj završnoj fazi: potpuna financijalizacija ekonomija, koja ciklično promoviše formiranje neodrživih nivoa javnog i privatnog duga, sa ciljem prisvajanja svega što postoji, a koja se samo pokorava grabežljivom interesu velikih transnacionalnih korporacija.
SALVADOR LÓPEZ ARNAL: Trebalo bi podržati Sirizu i druge snage grčke ljevice, iz internacionalističke solidarnosti, jedne od najboljih vrijednosti ljevice koja nije pokleknula, i zato što je u Grčkoj ono što je u igri - kao što je bilo u drugim prilikama i dešavaće se u budućnosti sve dok ekonomski, politički i društveni okvir u Evropi i svetu više ne bude ono što jeste, pohlepna civilizacija koja je neprijatelj čovečanstva, republikanskih vrlina i same prirode – suštinska faza borbe koje evropski narodi stvaraju protiv eksploatatora radnika, iz najsiromašnijih sektora, protiv razarača Zemlje, protiv onih koji su spremni da pravdu, slobodu i jednakost predaju u kantu za smeće istorije.
Prije nekoliko godina, gospođa Thatcher, vrlo reprezentativna figura bezdušnog neoliberalizma u kojem moramo živjeti, rekla je to jasno i ultrakonzervativnom arogancijom: 'Ekonomija je metoda; cilj je promijeniti dušu." I oni su nastavili s tim. Siriza, druge lijeve snage i ogorčeni grčki građani, koji su borbeni i buntovni, nisu pripremljeni da dopuste istim vampirima kao i uvijek da im sišu krv, našu krv. , i da besceremonalno razbiju svoju i našu dušu na hiljadu komada.Oni žele sve, čak i uz rizik od ekosamoubistva.Faust im je referentna tačka i svaki trag ljudskosti stvara zgražanje u njihovim upravnim odborima i njihovim sastancima vlada.
MIGUEL MANZANERA:Moramo pronaći novi model društvene organizacije, budući da je industrijska kapitalistička civilizacija u dubokom propadanju. To je kriza koja kratkoročno, srednjoročno i dugoročno poprima više dimenzija. Kratkoročno, jer nam je neoliberalizam donio duboku ekonomsku krizu, zbog deregulacije tržišta i nedostatka kontrole nad proizvodnjom, oboje promovirane od strane konzervativnih vlada. Ekonomska depresija u Evropi će biti trajna, a hegemonija globalnog razvoja će se srednjeročno preseliti na druge kontinente, posebno prema regionu Dalekog istoka. Dugoročno gledano, neodrživost kapitalizma će učiniti neophodnim novi način socijalističke proizvodnje, koji čini održivim za ljudsko društvo da postoji u ravnoteži sa zemaljskim resursima i zahtjevima za okoliš. Syrizina pobjeda će Grke postaviti na pravi put za pronalaženje racionalnih odgovora na ovaj istorijski trenutak. To će nam svima pomoći.
BEATRIZ GIMENO:Jer konačno, nakon dugo vremena, to je prava prilika da se stvari promijene. Jer prvi put nakon dugo vremena, decenija, diskurs ljevice, istinski kritičan prema kapitalizmu i fokusiran na strukturnu promjenu, ima priliku doći do vlasti; za šta to znači ne samo za Grke, već i za svu evropsku ljevicu. Jedan njen dio, mejnstrim ljevica, zarobljenik tolikih ustupaka desnici da je postao neprepoznatljiv i nerazlučiv od desnice, a drugi, do sada uslovljen nedostatkom stvarne moći koja je u mnogim prilikama bila stvarna nemogućnost da se do njega dođe. U tom smislu Siriza može značiti pravu ideološku bombu za kapitalizam; mogućnost uništenja lažnog aksioma da nema alternative.
SANTIAGOALBA RICO:Čini se da se Evropi sprema fatalna zamka. Taoci iscrpljenog sistema i plaćeničkog i kriminalnog ekonomskog upravljanja, evropska populacija je postala laki izbor za neo-populistička i neofašistička iskušenja. Je li ovo naša sudbina? Povratak bedi i diktaturi. Siriza odjednom označava drugi put: sama mogućnost da se od Grčke preokrene fatalizam koji nameću bankarski sektor i trojka. Zbog toga se žestokom kampanjom pokušava zastrašiti i terorisati grčko biračko tijelo. Zato, nadalje, moramo shvatiti da će pobjeda Sirize biti pobjeda, ne partije, ne, nego svih nas koji se borimo za drugu Evropu i drugi mogući svijet. Možda neće biti druge prilike. Syriza stoji na grčkim izborima; ali njihovi glasovi odlučuju o budućnosti čitavog kontinenta.
JORGE MORUNO:Syriza se pojavila kao nada koja se proteže širom Evrope, u pogledu mogućnosti prekida daljeg finansijskog automatizma. Syriza je vođena naprijed od strane aktivnog i politiziranog građanina, koji na raskid s režimom i s neoliberalnim putem gleda kao na jedini način zamišljanja drugih načina raspodjele bogatstva i tereta krivice.
Pobjeda na izborima ništa ne osigurava, ali je važan korak. Ostaje da se vidi kako se suprotstavlja i ispraća najreakcionarnije sektore unutar svojih granica u isto vreme kada se bori sa trojkom. Postoji i komplikovan zadatak držanja ravnoteže jednom nogom u parlamentu, a drugom u pokretu. Čini se da vjetar može promijeniti smjer, morat ćemo pričekati, ali nema sumnje da je ovom povoljnom vjetru potreban dah drugih europskih naroda koji gura, pa da Grčka konačno povuče i nas ostale.
LOLA MATAMALA: Nisam Grk, ne živim u Grčkoj, nisam je ni posjetio, ali već skoro dvije godine posmatram njene ljude. Gledao sam sa divljenjem kada su izašli na ulice. Gledao sam s nervozom kada sam vidio da svoja tiha tijela postavljaju ispred tog parlamenta koji je odlučivao da li će tražiti drugu pomoć. S frustracijom sam gledao kada je politička ruka bankarske mafije po drugi put otvorila put za pljačku. Sa tugom sam gledao da su okupatori tog trga nevidljiva bića, jer i dalje postoje ljudi koji su slijepi i imaju drvena srca. Mjesecima kasnije, u maju, bolest se pretvorila u 16% za Sirizu i ona je postala treća stranka po broju glasova.
Sada je Grcima, s početkom ljeta, dozvoljeno da ponovo govore kroz nedovoljan – ali jedini koji je na snazi u okviru nametnutog sistema – izbornog mehanizma. Siriza, koja je najudaljenija lijeva stranka u zemlji, ima mnogo mogućnosti da razorenu Grčku dovede do kraja provalije jer oni koji pripadaju ovoj stranci ne žele poslušati Trojku i predlažu reviziju najvećeg krivca: duga . Na taj način njihov program zaključava prostor za pravednu presudu i vraća mehanizme za veslanje u pravcu pristojnog, pravednog i koherentnog načina života u trenutku kada je vidljivije nego ikad kako su ljudi u crnom ušli u vene građana ovog polisa rođenih iz demokratije. Sve ove redove pišem samo nekoliko kilometara od glavnog grada druge države koju su nedavno zauzela zla mračna odijela. U međuvremenu, stalno gledam šta odlučuje Atenina zemlja. Sada i ja gledam u nadi za njih.
JÓNATHAM F. MORICHE: U svom govoru na Četvrtom kongresu Komunističke internacionale 1922. godine, Lenjin se osvrće na pitanje inflacije u mladoj sovjetskoj republici: „Ne mislimo da je cifra toliko važna, jer nule uvek mogu biti precrtane. Postigli smo nešto ili dve u ovoj umetnosti... i siguran sam da ćemo u daljem toku događaja postići mnogo više." Prepisivač napominje: 'Smijeh'. Videli smo nešto od ovog podrugljivog stava boljševika u Sirizinoj predizbornoj kampanji. To je isti borbeno šaljivi izraz politike koja jača na osnovu uvjerenja da nule loše ekonomije mogu biti legitimno i efektivno poništene autoritetom dobre vlade.
I ne govorimo samo o grčkim nulama: neizbježno je da će revizija grčkog duga poput one koju je predložila Syriza postati revizija cjelokupne evropske neoliberalne fantazmagorije i monstruoznog brda nula koje nam je MMF bacio na glavu, ECB, rejting agencije, poslovna štampa i ostale lože i bratstva velikog tržišta. Ako Syriza na kraju stigne do vlade i ustraje u svom izazovu ovoj praznovjernoj diktaturi nula, vidjet ćemo kako se sav bijes kapitalističkih sila kontinenta oslobodio Grčke. Biće vrijeme da se intenziviraju, umnože, diverzificiraju i međusobno povežu sve tačke otpora i napadne te sile cijelom dužinom, širinom i dubinom Evrope, sve dok njihova moć agresije ne bude iscrpljena. Upravo u ovoj dinamici aktivne političke solidarnosti grčko iskustvo može postati evropska prilika, jer svojim primjerom i svojom odbranom postaje katalizator te federacije emancipatorskih političkih subjekata koju historijski uvjeti zahtijevaju već neko vrijeme.
JUAN PEDRO GARCÍA DEL CAMPO: Zato što glas za Sirizu na ovim izborima nije samo još jedna opklada na teren predstavljanja ili upravljanja. Glasati za Sirizu, u sadašnjem trenutku, ne znači birati njene kandidate da upravljaju budućnošću dajući im carte blanche da djeluju u bilo čije ime, već potpuno suprotno: to je način da se protjeraju s vlasti oni menadžeri nove eksproprijacije zajedničkih dobara koja se odvijaju na evropskom nivou i na taj način otvaraju stvarnu mogućnost donošenja odluka o zajedničkim dobrima izvan i protiv onih koji zahtijevaju poslušnost diktatu "ekonomskog". Glasanje za Sirizu znači da se menadžeri vlasti ne biraju.
Lideri Sirize nemaju iluzija u tom pogledu i svjesni su da pobjeda na izborima nije ekvivalentna održavanju vlasti. Ovo nije sporedna stvar: to što sada gledaju na stvari na ovaj način je simptom da znaju gdje se osvaja (a gdje ne) suverenitet i u kojim uslovima se može (ili ne može) ostvariti. Ova jasnoća je još jedan razlog više da mislimo da ne govorimo o stranci koja traži glasanje kao svaka druga, već o realnoj mogućnosti otvaranja prostora za demokratiju.
PATRICIA RIVERO: Grci su dugo vremena bili "sudacas" [pogrdni španski izraz za Latinoamerikance] Evrope zajedno sa ostatkom mediteranskih zemalja. U Latinskoj Americi, decenijama i decenijama, narod je bio žrtva planova strukturnog prilagođavanja koje su sprovodile međunarodne organizacije poput Svetske banke, MMF-a i Pariskog kluba, dok je u isto vreme krupni kapital uništavao resurse ljudi i priroda. Pojele su nas ove zveri, dotakli smo dno, i dugo…
Ali prije nekoliko godina Latinska Amerika je počela vidjeti svjetlo, vjerovala je da postoji alternativa diktatu neoliberalizma, a danas region raste u snazi, autonomiji i suverenitetu. Kada postoji patnja i ljudi su sistematski bičevani, dolazi vrijeme za promjene i za izlazak na ulicu i ljutnju, za raskid sa ovim zločinačkim neoliberalnim sistemom. Vrijeme je da ova "sudaca" Grčka danas, nakon toliko padova, ugleda svjetlo. Došao je trenutak u kojem birači Evrope ne mogu da se pretvaraju da ne čuju alternativnu poruku. "Ako je sadašnjost borba, budućnost je naša", rekao je Che Guevara. Grčka danas ima u svojim rukama priliku da vidi to svjetlo, a to svjetlo i ta budućnost je Siriza.
RAIMUNDO VIEJO VIÑAS: Govoriti o Sirizi danas znači govoriti o budućnosti Evrope, o oporavku i napretku demokratije, o ponovnom otvaranju političkog, o toliko mnogo stvari da bi nam puka lista naslova odnijela više od hiljadu stranica. Za one koji se ne sjećaju, bio je još jedan 17-J, 1953. godine, kada su se radnici DDR-a pobunili protiv nedostatka života, uslova rada i mjera koje je nametnula autoritarna birokratija.
Otprilike u to vrijeme Bertolt Brecht je napisao pjesmu koju je završio ironijom: "zar ne bi u tom slučaju bilo lakše da vlada raspusti narod i izabere drugu?" Nesvodljivost društvenog tijela na tehnokratski automatizam, život koji je dat moći, nije ništa manje u pitanju sljedeće nedjelje. Syriza je najbliža Evropa koja može spasiti 99%. Ne zato što je to panaceja, ili rješenje, čak ni zato što su "naši ljudi": već samo (a danas je to sve) zato što je to opcija da se u političku arenu vrati ono što iz nje nikada nije smjelo napustiti.
ÍÑIGO ERREJÓN: Diktat duga i posljedične ucjene naroda odvija se, u Evropi, na terenu oplođenom decenijama sužavanja i podređenosti politike naizgled tehničkom rasuđivanju, te devastacije identitetskih, kulturnih i intelektualnih referentnih tačaka za ljevicu . Dakle, kriza se u dominantnom diskursu može predstaviti kao atmosferski fenomen, koji prijeti populaciji koja je nediferencirana u utjecajima koje trpi i u svojim odgovornostima. Ako oligarhizacija evropskih političkih sistema postavlja sve više aspekata društvene regulacije "sigurno izvan" narodnog suvereniteta, liberalni tehnokratski diskurs postavlja elite "sigurno izvan" zajednica koje vladaju.
Grčka je provela godine kao paradigmatski primjer bezobrazluka vladajuće kaste, ucjene naroda pogođenog drakonskim mjerama štednje, svođenja politike na pakt među elitama i primjene discipline i proizvodnje ostavke za one ispod . Mogućnost pobjede Sirize na izborima 17. juna nesumnjivo je najvažnija činjenica za evropsku ljevicu od početka stoljeća. To znači, njena puka mogućnost, hrabro i odlučno „Da, možemo!“: da, možemo oporaviti politiku od njene oligarhijske otmice; da, možemo se usuditi da igramo igru - svesni njenih ograničenja i poteškoća - protiv trojke i finansijskog kapitala, usuđujući se da vladamo u turbulentnim vremenima; da, možemo izvesti hegemonističku intervenciju koja, u kontekstu dislokacije društvenog koju sa sobom nosi kriza, može artikulirati različite nevolje i patnje u širokom i fleksibilnom nacionalno-narodnom identitetu koji može uspješno osvojiti političku moć koja dostupan je izbornim putem.
Syriza je „Da možemo“, probijanje neočekivanog, ne pod idealnim uslovima prema uputstvima za upotrebu, već u stvarno postojećim, koji su složeni i nikada ne sazrevaju. To je drskost da se iz situacije političke dekompozicije otvori mogućnost promjene u korist nižih klasa. Syriza je upozorenje evropskoj oligarhiji: latinoamerikanizacija evropske politike je bumerang i sa sobom nosi mogućnost pucanja narodnog suvereniteta.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati