Pokret žrtava hipoteke jedan je od najjačih pokreta u Španiji. Carlos Delclós razgovara s organizatorom PAH-a Elvijem Marmolom o ključu njihovog uspjeha.
Priča o ekonomskoj, društvenoj i političkoj krizi u Španiji govori o imovini, potrebi i vrijednosti. A u srcu te priče leži pitanje koje je poznato do tačke klišea: šta kuću čini domom? Možda zvuči trivijalno, ali u zemlji u kojoj porodice spavaju na ulici, čitavi građevinski blokovi su lišeni stanovnika, a stanovi su i dalje nedostižni za veći dio stanovništva (uprkos sveprisutnosti natpisa „Prodaje se“ u urbanim sredinama pejzaž), to je pitanje na koje kreatori politike uglavnom ostaju bez odgovora.
Više od četiri godine, Plataforma de Afectados por la Hipoteca (PAH ili „Platforma za žrtve hipoteke“, na engleskom) tražili su jednostavan i poetičan odgovor na ovo pitanje: ljudi koji žive zajedno, jedni za druge. Njihova kampanja za međusobnu pomoć, solidarnost i građansku neposlušnost pogađa samu srž španske strukture moći, i uprkos često ogromnoj institucionalnoj blokadi, dobili su podrška do 90% stanovništva.
Za uvid u spektakularnu podršku PAH-a, radikalnu transformativnu praksu i institucionalne izazove s kojima se suočavaju, nedavno sam razgovarao sa Elvijem Marmolom, aktivisticom PAH-a iz grada Sabadela, sjeverno od Barcelone. Iako je nekoliko godina radila kao računovođa, danas je samostalna prodajna predstavnica. To joj, kaže, daje znatnu količinu vremena da posveti PAH-u. Članica je Komiteta za slučajeve PAH Sabadella i menadžerica zajednice za njihove društvene mreže, kao i član Kolektivnog pregovaranja i Međunarodnog odbora za PAH Katalonija.
:::::::::::::::::::::::::::::::::
Kako ste došli da se pridružite PAH-u?
Elvi Mármol (EM): Kao i mnogi ljudi, stigao sam u PAH sredinom 2011. kroz pokret 15M. Nisam bio dio pokreta 15M u svom gradu, ali sam dobio pamflet koji je promovirao govor PAH-a na trgu ispred gradske vijećnice. Do tada sam za pokret čuo samo preko medija i nisam znao da je prisutan u Sabadellu, pa sam iskoristio priliku i otišao na razgovor. Znao sam da će moje znanje o finansijskim proizvodima i iskustvo u fiskalnom savjetovanju i pregovorima s bankom biti od pomoći, pa sam odmah krenuo na posao. Mogao sam da dam svoj doprinos, ali ono što nisam znao je koliko će mi PAH pomoći — to je toliko da bismo morali da uradimo još jedan intervju.
Šta je podstaklo stvaranje PAH-a?
U: U 2007. godini cijene stanova bile su na vrhuncu svih vremena. Ako uzmemo u obzir ove neproporcionalne cijene zajedno sa rastućim kamatnim stopama i smanjenjem prihoda (pošto je nezaposlenost porasla sa 8.3% u 2006. na 17% u 2009.), nalazimo se sa osiromašenim i dugovima opterećenim građanstvom, koje živi u strahu od neizvjesne budućnosti.
U 2006, u V de Vivienda kretanje (referenca na V for Vendetta što u prevodu znači „V za stanovanje“) rođen je u Barseloni. Dvije godine su artikulirali borbu za pravo na dostojanstveno stanovanje i osuđivali stambeni balon, pozivajući na prekid nasilja spekulacija nekretninama. Kada je balon pukao dve godine kasnije, neki od aktivista te grupe shvatili su da će ljudi prestati da plaćaju svoje hipoteke i da borba više neće biti pristup na stanovanje, ali da bi mnoge porodice zapravo ostale bez doma. Također su otkrili da će im španski zakon o hipoteci ostaviti dug do kraja života. Tako je u februaru 2009 Plataforma de Afectados por la Hipoteca Rođen je (PAH), koji je na dnevni red stavio neuspjeh stambenih politika i predstavljao bi veliki udarac za administraciju koja je tjerala stanovništvo da se zaduži.
Najveća razlika između V de Vivienda pokreta i PAH su njegovi članovi. Dok su prvu uglavnom činili mladi ljudi na nesigurnim poslovima koji su se organizovali i borili da napuste roditeljske domove, većinu PAH čine porodice koje su zatvorene.
Kakav je odnos između 15M i PAH-a?
U: PAH je formiran dvije godine prije nego što je pokret 15M izbio na scenu; već su postojale grupe u Barseloni, Sabadellu, Terasi, Mursiji i drugim gradovima. Pokret 15M na trgovima, a zatim iu kvartovskim skupštinama, pomogao je lansiranje PAH-ova širom Španije. Sada postoji preko 200 PAH grupa. A pokret 15M je bio posebno od pomoći kampanji Stop Evictions: od 50-ak godina na deložacijama smo prešli na stotine.
Kako izgleda svakodnevni gradski život u Španiji trenutno?
U: Trenutno je svakodnevni život u Španiji težak i sve grublji. Pravo na dostojanstven stanovanje sistematski se krši. Ima preko četiri miliona praznih kuća, deložacije su i dalje u porastu, javni stanovi čine oko 1% ukupnog stambenog prostora, a novinski izveštaji govore da će i to biti privatizovano. Prije samo nekoliko mjeseci, grad Madrid je prodao 3.000 subvencioniranih kuća Goldman Sachsu. Stopa nezaposlenosti je i dalje rekordno visoka, skoro 28%. To je preko 50% za mlade, tako da neće moći da napuste svoje domove i moraće da ih izdržavaju porodice do tridesetih. Smanjenje obrazovanja otežava mladim ljudima odlazak na fakultet, a smanjenje zdravstvenih usluga već ostavlja hiljade ljudi isključenim iz španskog javnog zdravstvenog sistema.
Zašto je borba za pristojan smještaj, a posebno kampanja protiv deložacija PAH-a, tako važna borba, za razliku od rada, javnih usluga ili drugih socijalnih pitanja?
U: Prije nego što osoba izgubi svoj dom, prilično je vjerovatno da je izgubila posao ili glavni izvor prihoda. Zadnje što neko pomisli da izgubi je svoj dom, krov nad glavom, mjesto gdje se osjeća sigurno i koje je svakome potrebno, bilo da se radilo o pećini prije nekoliko hiljada godina ili o raznim tipovima stanovanja koji postoje u našem današnjem konzumerizmu. era. U okviru ove osnovne potrebe postoji osnovna borba za pristojan smeštaj.
PAH organizira skupove na koje svako može doći, objasniti svoju situaciju i zatražiti pomoć. Nikada nikome ne govorimo da će njihov slučaj naći rješenje samo zato što su se pojavili. Ono što im poručujemo je da ako nastavimo da radimo zajedno, šanse da će se njihova situacija poboljšati će biti bolje. Bili smo veoma uspješni jer smo ostvarili male pobjede. Svaki put kada slavimo slučaj u kojem smo uspjeli natjerati banku da proglasi dug bez regresa u zamjenu za predmetnu kuću (napomena: ovo nije status quo u Španiji), ljudima se otvara svijet nade koji čeznu za istim. Svako malo postignuće gura ljude da nastave da se bore i pošto se ove pobjede postižu kombinovanom snagom svih koji se bore zajedno, ljudi počinju da nadilaze svoj individualni problem kako bi zamislili zajednicu.
U borbama koje spominjete malo je teže ostvariti tako važne i opipljive pobjede za tako kratko vrijeme. Zbog toga se te borbe čine utopijskim ljudima koji su manje politizirani. Moramo pronaći način da iskoristimo priliku koju nam PAH nudi da bi se borba povećala u drugim područjima, na način koji je globalniji i ujedinjeniji.
Kakav je odnos između PAH-a i stranačke politike? Vidite li PAH kao direktnu opoziciju partijskoj politici?
U: Jedan od stubova PAH-a, kao što je izraženo u njegovom statutu i kao uslov za formiranje novog PAH-a, jeste da PAH nije eksplicitno nepovezan ni sa jednom političkom strankom. Ne pripadamo nijednoj stranci niti ćemo to ikada biti i to je ključni dio našeg uspjeha. Naše skupštine su veoma pluralističke i uključuju ljude koji imaju afinitete sa brojnim političkim partijama, uključujući desničarsku Narodnu stranku, što je nešto što nikada neću razumeti.
Kakav je odnos između PAH-a i policije?
U: Odnos sa raznim španskim policijskim snagama se menja u zavisnosti od grada. U Sabadellu, katalonskom Mossos d'Esquadra bili su protagonisti u brojnim užasnim epizodama. Prije nekoliko godina, nakon akcije na Dan Tri kralja u kojoj smo išli od banke do banke ostavljajući vreće drvenog uglja, sukobili su se sa brojnim aktivistima i povrijedili maloljetnika. Prije samo nekoliko mjeseci, kada smo zauzeli veliki građevinski blok da preselimo neke iseljene porodice, htjeli su probiti 200 ljudi koji su blokirali vrata. Jedan od naših advokata rekao je jedinici da ne mogu ući bez naloga i sutradan Mossos optužio nju i dvojicu aktivista za otpor. Naravno, sudija ih je kasnije oslobodio te optužbe.
Vlada će vrlo brzo donijeti svoju reformu krivičnog zakona i iako znamo da ono što su iznijeli nije konačna verzija, vrlo je jasno da izmjene imaju za cilj ometati naše proteste. Na primjer, blokiranje deložacije ili izvršenje escrache (gdje izdvajamo političare koji su protiv reforme španskog zakona o hipoteci u korist ljudi) mogu biti kažnjeni između 1.000 i 30.000 eura. Pomaganje migrantima kojima je istekla boravišna dozvola biće kriminalizovana. Pasivni otpor agresiji oficira može se tretirati kao „preteći autoritet“, što može biti kažnjeno kaznom od dve do četiri godine zatvora. Ove mjere će biti izuzetno teške i sigurno će kazniti solidarnost i ljude radničke klase.
Koje vrste taktika i strategija koristi PAH i zašto?
U: Možda je naša najpoznatija kampanja Stop Evictions, inspirisana Lluisom iz La Bisbala koji je, nakon što je dobio obavijest o deložaciji, otišao na skupštinu i rekao da neće napustiti svoj dom. Tražio je pomoć i našao je. U novembru 2010. godine, više od 50 ljudi stajalo je ispred njegove kuće i spriječilo pravosudni tim i katalonsku policiju da izvrše deložaciju. Deložacija je od tada obustavljena četiri puta i danas, slučaj je zaveden, a on i njegov sin Lloid ostaju u svojim kućama. Do danas smo zaustavili preko 800 deložacija.
Nakon toga, pokrenuli smo kampanju promovišući dio zakona koji su inicirali građani koji ima za cilj da promijeni arhaični španski zakon o hipotekama. Uprkos prikupljanju 1.4 miliona potpisa, Narodna stranka ga je odbila, što je ustupilo mjesto našoj aktuelnoj kampanji, poznatoj kao Socijalni rad (igra riječi koristeći termin koji španske banke koriste za označavanje svojih programa korporativne odgovornosti, a doslovno se prevodi kao „socijalni rad“). Ova kampanja je revolucionarnija i manje reformistička od prethodnih, jer uključuje skvotiranje stambenih blokova u vlasništvu finansijskih firmi i njihovo davanje iseljenim porodicama.
Na osnovu vlastitog iskustva, kao član PAH Sabadell mogu reći da je naša trenutno jedna od najjačih PAH grupa. Skvotirali smo kroz tri zgrade Socijalni rad kampanje, mi smo se više borili za pravo na pristojno stanovanje nego druge grupe, jer pomažemo i stanarima, a ne samo vlasnicima hipoteka. Organizujemo radionice za individualne skvotere i izveli smo najdužu bankarsku okupaciju u istoriji PAH-a, koja je trajala četiri dana i tri noći u uredu Unnim-a, podružnice BBVA.
Vidite li svoju taktiku kao dio dugoročne politike?
U: Mislim da su natjerati banke da proglase hipoteke kao neregresne dugove, zaustaviti deložacije i dobiti smanjenu stanarinu kroz socijalno stanovanje neke od malih pobjeda koje su nas ojačale i koje nas razlikuju od drugih društvenih pokreta danas. Rekao bih da su naše taktike i strategije uglavnom kratkoročne i sastoje se od postavljanja ciljeva koji su dostižni u smislu njihovog vremenskog okvira i energije koja im je potrebna. Ovi kratkoročni, opipljivi uspjesi dovode ljude do toga da od utučenih i demoraliziranih pređu u osnaživanje i stvaranje utjecaja u svojim zajednicama, za relativno kratko vrijeme. Oni nam također pomažu da pokret ostane vidljiv, dopre do više ljudi i nastavi da ispituje političare i bankare o promjeni zakona.
Istovremeno, naše skupštine uvjeravaju da uvijek učimo i treniramo jedni od drugih, tako da nikada ne izgubimo suštinu onoga što PAH čini toliko važnim, a to su ljudi koji učestvuju u pokretu. Bez sumnje, najveći uspjeh PAH-a je osnaživanje ljudi. To su muškarci i žene koji su u jednom trenutku prodani na ideji da su dio srednje klase, a sada shvataju da su dio mnogo veće većine, a to je radnička klasa. Jednog su dana bili samo broj u radnoj snazi, a sada su, zahvaljujući PAH-u, aktivisti koji ne samo da brane pravo na pristojan smještaj, već i rade s militantima koje su upoznali iz drugih pokreta kako bi tkali društveno tkivo svojih zajednica .
Šta su bili ključ uspjeha pokreta do sada?
U: Uspeh PAH-a leži u svakoj lokalnoj skupštini. Ljudi dolaze na te skupštine tražeći rješenje za svoju pojedinačnu situaciju, ali brzo shvate da kroz solidarnost i građansku neposlušnost ne samo da mogu pronaći rješenja za svoje probleme, već i da su dio zajednice koja je sposobna za velike razmjere. uspjeh.
PAH je danas najvažniji društveni pokret u Španiji, ali nije ni savršen ni lijek za sve bolesti u zemlji. Radimo puno stvari koje su se radile mnogo godina ranije, u kvartovskim pokretima, pokretima skvotera i tako dalje. Platforma je rođena na pravom mjestu u pravo vrijeme i shvatila je kako učiti, rasti i širiti se bez gubljenja suštine. Možda ćemo s vremenom moći spojiti sve različite društvene borbe koje se dešavaju u ovom trenutku u istoriji.
Carlos Delclós je predavač sociologije na Univerzitetu Pompeu Fabra i urednik u časopisu ROAR. Ovaj članak je prvobitno objavljen pod Creative Commons Attribution Non-Commercial 3.0 licencom openDemocracy.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati