Između 19. i ranog 20. veka, naselje Poblenou u Barseloni postalo je mesto fascinantne transformacije. Fabrike, pogoni za preradu i male prodavnice procvjetale su kako je industrijalizacija pretvorila močvarne močvare na obalama rijeke Besòs u gusto naseljeno čvorište, usredotočeno na tekstilnu industriju. Otrovali su i tu rijeku, a uslovi života novih stanovnika bili su vrlo toksični.
Bez odbrane u anomičnoj praznini strukturalne isključenosti, radnici koji su emigrirali iz Barselone, Aragona i Valensije da bi našli posao u prethodno nenaseljenom području izgradili su svoje straćare. Higijena je bila problem, a česte epidemije tifusa, kolere i velikih boginja dovele su do strašne stope smrtnosti. Njihovi radni uslovi uključivali su nezamislivo duge sate, niske plate, nedovoljno obroka i izloženost štetnom otpadu. Ipak, ti isti radnici su prevazišli ove uslove kroz uzajamnu pomoć i solidarnost, koristeći svoju autonomiju da se organizuju u zadruge i udruženja, kao i pod zastavom jednog od najslavnijih sindikata u istoriji radničkog pokreta: anarhosindikalističke Konfederacije Nacional del Trabajo (CNT).
Danas je četvrt Poblenou i dalje puna mnogih od tih istorijskih fabrika, koje su sada napuštene i čekaju da budu srušene kako bi se napravilo mesto za drvenu građu 22@ projekat, masivni model urbanističkog planiranja koji je trebao donijeti „inovaciju“ u zastarjelu produktivnu bazu predajom 3.2 miliona kvadratnih metara površine velikim građevinskim, logističkim, IT i kompanijama za oružje. Ipak, na samo šetnji od obale Besa, jedna od tih fabrika je daleko od prazne. Poznata je kao planina Sion i trenutno je dom i radno mjesto zajednice od otprilike 800 radnika imigranata.
Iako tamo žive ljudi iz cijelog svijeta, zajednicu Mount Zion uglavnom čine muškarci iz zapadne Afrike koji skupljaju staro željezo po cijeloj Barceloni. Drugi su umjetnici, muzičari ili povremeni privremeni radnici u sektorima u rasponu od poljoprivrede do građevinarstva. Prije samo dvije godine većina je imala nesigurno, ali formalno zaposlenje, iznajmljene kuće i uredna dokumenta. Neki su čak bili upisani na univerzitete. No, kolaps stambenog balona i ekonomska kriza koju je izazvao sve su to uništili.
“Situacija migranata koji žive u Poblenouu je odvratna,” kaže Mutuma Ruteere, specijalni izvjestilac Ujedinjenih naroda za savremene oblike rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodne netolerancije. “Tamo su uslovi nehumani i ponižavajući. Stotine imigranata koji tamo žive nemaju pristup najosnovnijim uslugama, kao što su grijanje, čista voda ili zdravstvene ustanove. Uslovi očigledno nisu pogodni za smeštaj ljudi.”
Uslovi života koje je preživela zajednica Mount Sion nisu jedini aspekt njihove situacije koji rezonuje sa Poblenouovom istorijom. Ljudi se okupljaju i kroz mrežu autonomnih i lokalnih institucija, u zajedničkom nastojanju da brane prava svih članova zajednice, bez obzira na njihov status dokumentacije. Lokalne skupštine, kvartovska udruženja, pa čak i neki ljevičarski članovi gradskog vijeća sarađuju preko Xarxa de Suport als Assentaments (Mreža za podršku naseljima) kako bi izvršili pritisak na gradsku vlast da pronađe pravedno rješenje.
Najupečatljiviji primjeri međusobne pomoći i solidarnosti su akcije koje preduzima sama zajednica Mount Sion. Iako nije tajna da status bez dokumenata (bilo da je to zbog nedokumentiranog ulaska ili isteka papira) može natjerati ljude da se za izdržavanje oslone na rizičniji posao koji karakteriše neformalnu ili ilegalnu ekonomiju, radnici koji žive na planini Sion su preuzeli drugačija ruta. Pored posla koji obavljaju na prikupljanju starog metala širom grada, pokrenuli su i projekat reciklaže stakla. I dok mnogi umjetnici u zajednici koriste predmete koje sakupljaju u svojoj umjetnosti, drugi to čine muzičari na živopisnoj dub, reggae, dancehall i afričkoj muzičkoj sceni Barselone. Sav posao koji obavljaju organizovan je horizontalno, kooperativno, a trenutno preduzimaju korake da legalizuju svoju privrednu delatnost formiranjem Integrisana zadruga. Takođe su izrazili da bi bili spremni da iznajme prostor po sniženoj ceni.
“Postoji politička blokada, marginalizacija koju sprovode institucije”, kaže Sharif, jedan od sadašnjih stanovnika planine Sion, “Građani nas podržavaju, ali političari žele da nas pretvore u delinkvente.” Do sada, dok je gradska vlast koju trenutno vodi desničarska nacionalistička stranka Convergència i Unió (CiU) pribjegla mekom, umirujućem retoričkom stilu kako bi razgovarala o zajednici Mount Sion, stvarni odgovori javnih institucija bili su u najboljem slučaju dvosmisleni, i neprijateljski u najgorem slučaju. Na nedavnom sudskom ročištu o budućnosti planine Sion, pedesetak stanovnika bilo je prisiljeno čekati vani jer je sutkinja izjavila da, uprkos "humanitarnoj krizi koju bi deložacija stvorila", mora odlučiti u korist prava vlasnika da posjeduje privatnu imovinu .
U međuvremenu, energetska kompanija Endesa, u saradnji sa katalonskom policijom, učinila je svoje Doprinos proces isključivanjem struje u zgradi, u jasnom nastojanju da se izvrši pritisak na stanare da napuste jedino sklonište koje im je dostupno. Konačno, Vlada CiU odbijen Originalni prijedlog Mount Zion, umjesto toga nudi program obuke za posao i 40 dana boravka u lokalnim skloništima.
Planirano je da planina Zion bude deložirana 18. jula. Čini se da je teško povjerovati da će grad Barcelona, nakon što je vidio pozitivne korake poduzete od strane zajednice i njihovih susjeda u Poblenouu, iznenada izbaciti 800 ljudi na ulicu. Veličina ekonomske krize koja pogađa južnu Evropu na nivou depresije pokazuje se prevelikom i za javne i za privatne službe socijalne zaštite, pa čak ni mini-Guantanamos koji su španski centri za interniranje imigranata nisu u stanju da se izbore s tako masivnim prilivom ljudi.
Deložacija ovog razmjera ne bi bila samo masovno kršenje ljudskih prava i suzbijanje izuzetno hvale vrijednog korištenja radničke autonomije i samoupravljanja; to bi takođe predstavljalo političku izmišljotinu društvene tempirane bombe. Blokiranjem institucionalnog puta ka pravednom rješenju, cijela zajednica ljudi bila bi prisiljena da se osloni na štetnu dinamiku sive ekonomije.
Čovjek bi pomislio da je mudro da grad Barcelona ispita način na koji njegova historija još uvijek odjekuje na mjestima poput Poblenoua.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati