Juna 4th, 2013, izvor vijesti sa sjedištem u Londonu staratelj izvijestio: "Fukushima tuna sigurna za jelo - proučavajte." Dan ranije, Los Angeles Times izvijestio je: "Naučnici jedcima: Ne paničite zbog ribe u Fukušimi." The San Diego Union-Tribune bila je kategorična: "Tuna ne predstavlja nikakav rizik nakon nuklearne katastrofe", a na internetu, "Rizik od zračenja za morske plodove u Fukušimi je nula, kaže studija." The BBC trčao sa, "Fukushima tuna predstavlja mali rizik po zdravlje." I CNN izjavio je: "Fukushima studija o tuni otkriva minuskularne zdravstvene rizike."
Pa šta je to? Da li taj suši ili tunjevina u konzervi predstavlja mali rizik, samo mali, ili je bezbedno? Proceedings of the National Academy of Sciences objavila je online izvještaj 30. maja 2013. koji je sakupio ove veoma različite naslove. Tim NAS-a proučavao je mjerenja cezijuma-137 i cezijuma-134 u plavoperajnoj tuni ulovljene kod obale Kalifornije. Cezijum je bačen ili iscureo kao tečnost i deponovan kao gasovite padavine na Tihom okeanu usled tri katastrofalna otapanja reaktora u Fukušimi. Otrovana tuna doplivala je 5,000 milja do naše zapadne obale.
Iz izvještaja je jasno da je Union-tribune a staratelj grubo "pogrešno naslovio" nalaze NAS-a. Procjenjuje se da je tuna imala 7.7 nano-siverta [sivert je standardna mjera biološkog utjecaja radijacije] po porciji od 7 unci. Budući da nijedno izlaganje radijaciji bilo koje vrste nije „sigurno“, pisci naslova koji su proglašavali rizik „nula“, a tuna „sigurna“ nisu ni najmanje istraživali.
Jednostavna internetska pretraga web stranica agencija ilustruje činjenicu da se svaka američka vladina agencija koja regulira izloženost radijaciji, uključujući Nuklearnu regulatornu komisiju, odjele za energiju, transport i zdravlje i ljudske usluge i samu Nacionalnu akademiju nauka, slaže da postoji “ nema sigurne doze.” Nacionalni savjet za zaštitu od zračenja kaže: “[Svaki] porast izloženosti zračenju proizvodi inkrementalno povećanje rizika od raka.” Osim što napominje da je “zračenje kancerogen”, Američko nuklearno društvo upozorava: “Može uzrokovati i druge štetne posljedice po zdravlje, uključujući genetske defekte kod djece izloženih roditelja ili mentalnu retardaciju kod djece majki izloženih tijekom trudnoće.”
Čini se da pisci naslova nisu ni pročitali sadržaj svojih priča, od godine Union-tribune U izvještaju se kaže, "iznos ne predstavlja značajan zdravstveni rizik." Prevođenje ove poruke o niskom riziku u nijednu ili onu koja je “nula” je krajnje obmanjujuće i u najboljem slučaju nemarno. U sredini staratelj U članku, Nicholas Fisher, vodeći američki autor studije sa Univerziteta Stony Brook u New Yorku, ne kaže da je tuna bezbedna, već da: „Ne bih ih nužno ohrabrivao da jedu ovu ribu – mogu jesti nešto drugo!“
The BBC U članku se kaže da će osoba koja pojede obrok od 200 grama tunjevine dobiti "ekvivalent doze" radijacije od cezijuma manju od osam nano-siverta. “Ovo je oko hiljadu puta manje od doze koju bi neko primio tipičnim rendgenskim snimkom zuba.” Ovo poređenje i druga poređenja napravljena za vožnju mlaznim avionom i efekte kosmičkih zraka su šokantno varljivi i lažni, poput poređenja jabuka sa gvožđem za gume. To je zato što eksterno, jednokratno izlaganje, poput medicinskih i zubnih rendgenskih zraka, ne zadržava se u unutrašnjim tkivima, kao ni cezijum koji se proguta ili udahne. Unutrašnji emiteri radijacije isporučuju hroničnu, stalnu izloženost i bombarduju okolna tkiva gde mogu iznova i iznova razbiti DNK. Zamislite razliku između grijanja prije užarene vatre na drva i ubacivanja vrućeg uglja u usta.
The BBC otišao je toliko daleko da je rekao da bi porcija od 200 g proizvela dozu od “otprilike pet mikrosiverta, što nosi povećanu vjerovatnoću razvoja smrtonosnog raka od oko dva na 10 miliona”. Ako svi na zemlji pojedu taj jedan ručak, efekat "nula" znači 1,600 smrtnih slučajeva od raka. Sigurno je ograničeno, ali je moćno malo ništa ako ste vi taj koji boluje od raka.
Još jedna značajna greška lijenog izvještavanja je da izloženost zračenju utiče na žene, djecu, novorođenčad i ljude s imunološkom disfunkcijom mnogo ozbiljnije od "referentnog muškarca", hipotetičkog 20 do 30 godina starog "bijelca" koji se koristi u većini propisa o zaštiti od zračenja, uključujući one dizajnirane da zaštite širu javnost. Njegova upotreba je znanstveno nečuvena jer velika većina ljudi ne spada u definiciju. Većina novinskih izvještaja također je zanemarila spominjanje da su efekti radijacije kumulativni i nepovratni i da se rizik od otrovane tune mora uzeti u obzir u kombinaciji s medicinskim rendgenskim zracima, izotopima za praćenje u medicini, rendgenskim zracima zuba, rendgenskim skenerima cijelog tijela na aerodromu , medicinske CT skeniranje visoke doze, zračenje hrane i stotinu drugih slučajnih izvora.
Na sjeveroistoku Japana zabranjena je prodaja morske ribe i zelene ribe zbog kontaminacije cezijem. Reuters rekao je 31. maja 2013. da, iako neke ribe tamo sadrže nivoe cezijuma koje dozvoljava vlada (100 bekerela po kilogramu ili manje), ribe koje žive blizu morskog dna, poput bakalara, morske plohe i morskog lista, često testiraju fantastične nivoe cezijum.
Jedan japanski ribar, 80-godišnji Shohei Yaoita, koji se protivi planu Japana da ispusti više cezijuma u more, rekao je Reuters nečega čega se svi možda sjećamo: “Kažu da je sigurno, ali su nam uvijek govorili da je i nuklearna energija sigurna.”
John LaForge je ko-direktor Nukewatcha, nuklearnog nadzornika i grupe za ekološku pravdu u Wisconsinu, uređuje njihov tromjesečni bilten i piše za PeaceVoice.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati