Očekuje se da će Bajdenova administracija snabdjeti Ukrajinu vrlo kontroverznom municijom sa osiromašenim uranijumom koja će biti ispaljena iz borbenih tenkova Abrams koje SAD šalju u Kijev, Wall St. Journal izvještava 13. juna.
Svaka isporuka američkog oružja sa osiromašenim uranijumom (DU) Ukrajini bila bi dodatak odobrenju State Departmenta od 22. decembra 2022. o prodaji Poljskoj čak 112,000 teških granata sa osiromašenim uranijumom kalibra 120 milimetara, što je bilo objavila je Pentagonova agencija za odbrambenu sigurnosnu saradnju.
Britansko ministarstvo odbrane objavilo je prošlog 20. marta da će i ono poslati u Ukrajinu municiju sa osiromašenim uranijumom zajedno sa svojim borbenim tenkovima Challenger. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov odgovorio je tada optužujući da bi slanje OU u Ukrajinu značilo da je Velika Britanija "spremna da prekrši međunarodno humanitarno pravo kao 1999. godine u Jugoslaviji". (https://www.bbc.com/news/world-europe-65032671) Referenca se može odnositi na Potkomisiju Ujedinjenih nacija za promociju i zaštitu ljudskih prava koja je 2002. označila upotrebu osiromašenog uranijuma "nehumanom" i kršenjem ugovora poput Haških konvencija koje izričito zabranjuju bilo kakvu upotrebu “otrova ili otrovanog oružja”.
Podnaslov Wall St. Journala od 13. juna upozorio je: „Oklopna municija je izazvala zabrinutost u pogledu uticaja na zdravlje i životnu sredinu.” Zaista, između 1997. i 2004. godine, USA Today, Associated Press, New York Daily News, Life magazin, CNN i drugi objavili su da studije otkrivaju značajno povećanu stopu abnormalnosti rađanja među djecom veterana američkog Zaljevskog rata i među djecom rođenom u Iraku nakon 1991. („DU u UKRAJINI – John Pilger & Phil Miller,“ Consortium News, 11. maj 2023., https://www.youtube.com/watch?v=YqlMrjMuFwI; „Okaljani uranijum, opasnost široko rasprostranjena“, SAD Danas, 25. juna 2001.)
Članak časopisa priznaje da je „Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu u prošlogodišnjem izvještaju rekao da 'hemijska toksičnost' metala [osiromašenog uranijuma] predstavlja najveću potencijalnu opasnost i 'može izazvati iritaciju kože, zatajenje bubrega i povećati rizik od rak."
Međutim, list je "uravnotežio" ovo upozorenje UN-a citirajući Johna Kirbyja, koordinatora Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji se navodno usudio reći prošlog marta da "studije pokazuju da to nije radioaktivna prijetnja". U stvari, najizazovniji izvještaji o štetnim zdravstvenim i ekološkim efektima izloženosti kontaminaciji DU dolaze od same američke vojske. (Vidi ispod.)
Ako se granate koriste u ratu u Ukrajini, tlo, voda, usjevi i stoka teritorije koja se osporava vjerovatno će biti kontaminirana uranijumom i drugim radioaktivnim materijalima koji se nalaze u municiji za probijanje oklopa. To je zato što kada DU probije oklop tenkova, postaje aerosol čestica prašine ili plina koje se mogu udisati i prenositi na velike udaljenosti vjetrom.
2003. godine, stručnjaci Pentagona i Ujedinjenih naroda procijenili su da su snage predvođene SAD-om upotrijebile između 1,000 i 2,000 tona osiromašenog uranijuma tokom napada na Irak u martu i aprilu te godine. Iste godine, Britansko kraljevsko društvo je objavilo da stotine tona osiromašenog uranijuma koje su koristile Britanija i SAD protiv Iraka treba ukloniti kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo, što je u suprotnosti s tvrdnjama Pentagona da to nije bilo potrebno. („Naučnici pozivaju na čišćenje granata kako bi zaštitili civile, Kraljevsko društvo navodi opasnosti od osiromašenog uranijuma,” Guardian, 17. april 2003.)
Nakon upotrebe oružja sa osiromašenim uranom od strane NATO-a na Kosovu 1999. godine, Vijeće Evrope je pozvalo na svjetsku zabranu proizvodnje, testiranja, upotrebe i prodaje oružja sa osiromašenim uranom, tvrdeći da bi zagađenje osiromašenim uranijuma imalo „dugotrajne efekte na zdravlje i kvalitet života u jugoistočnoj Evropi, koji utiče na buduće generacije.” Poziv je ostao bez odgovora.
pozadina
Osiromašeni uranijum je uranijum heksafluorid ili uranijum-238, otpadni materijal koji je ostao od reaktorskog goriva i proizvodnje nuklearnih bojevih glava. Radioaktivan je i otrovan teški metal, a u Sjedinjenim Državama pohranjeno je između 560,000 i 700,000 metričkih tona ovog otpada. Dana 25. marta 1997. New York Times je objavio da je količina iznosila 1.25 milijardi funti. Vojska municiju sa osiromašenim uranom naziva "patrone za probijanje oklopa" izbjegavajući mrlju riječi "uranijum".
Godine 1991., između 300 i 800 tona municije sa osiromašenim uranom je minirano u Irak, Saudijsku Arabiju i Kuvajt od strane američkih snaga. Pentagon kaže da je američka vojska ispalila oko 10,800 metaka sa osiromašenim uranom — oko tri tone — u Bosnu 1994. i 1995. godine. Preko 31,000 metaka sa osiromašenim uranom — oko deset tona — ispaljeno je na Kosovo 1999. prema NATO-u. U Iraku je broj abnormalnosti rađanja naglo skočio nakon masovne upotrebe osiromašenog uranijuma u ratu u Perzijskom zaljevu. („EU počinje istragu o raku veterana,” Knight Ridder Newspapers, 4. januar 2001.) U Plutonijum: smrtonosno zlato nuklearnog doba (International Physicians Press, 1992), autori kažu, “... plutonijum je vjerovatno najkancerogenija supstanca poznata.”
Američko ministarstvo energetike je u januaru 2000. priznalo da je metal u školjkama sa osiromašenim uranom često kontaminiran plutonijumom, neptunijem i americijumom, dugovječnim, visoko radioaktivnim izotopima, mnogo opasnijim od DU ili uranijuma-238. („Pentagon priznaje izloženost plutonijumu: NATO granate su koristile radioaktivne metale,” London, AP, The Capital Times, 3. februar 2001; New York Times, 14. februar 2001.)
Dok američka vojska u više navrata izjavljuje da njeno oružje sa uranijumom sadrži uranijum-238 i da su njene granate sa osiromašenim uranom „manje radioaktivne od prirodnog uranijuma“, Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu i drugi su pokazali da su uranijumske čaure koje koriste SAD i Velika Britanija bile kontaminirane sa proizvodi fisije uključujući plutonijum. („DU kod kuće“, The Nation, 9. april 2001.)
Vladin dokaz štete
* 2002. godine, Radiobiološki istraživački institut oružanih snaga SAD-a je u preliminarnom izvještaju otkrio da DU proizvodi milion puta više oštećenja hromozoma nego što bi se moglo predvidjeti samo zbog njegove radioaktivnosti, te da uzrokuje oblik dugotrajne „odložene reproduktivne smrti“ ” ćelija. Institut AFRR je tada otkazao finansiranje ovog istraživanja.
* Godine 1997., Institut za radiobiologiju oružanih snaga je navodno otkrio da, „U studijama na životinjama, ugrađeni DU, za razliku od većine metala, otapa se i širi po cijelom tijelu odlažući se u organima poput slezine i mozga, a trudna ženka pacova će proći OU zajedno sa fetusom u razvoju.” U priručniku Vojne kancelarije generalnog hirurga iz 1993. godine „Obuka o bezbednosti sa osiromašenim uranijumom“ navodi se da očekivani efekti izloženosti DU uključuju moguće povećanje raka (pluća i kostiju) i oštećenja bubrega. Preporuča se da vojska „...sazove radnu grupu … da identifikuje protumjere protiv izloženosti osiromašenom uranu“.
* Godine 1995., Institut za ekološku politiku američke vojske izvijestio je: „Doza zračenja za kritične organe ovisi o količini vremena koje osiromašeni uranijum boravi u organima. Kada je ova vrijednost poznata ili procijenjena, mogu se odrediti procjene rizika od raka i nasljednog rizika.” Osiromašeni uranijum ima potencijal da stvori "značajne medicinske posljedice" ako uđe u tijelo, otkrio je AEPI.
* 1990. godine, radiološka radna grupa Komande za naoružanje, municiju i hemijsku komandu rekla je da je osiromašeni uranijum „emiter alfa zračenja niskog nivoa... povezan sa rakom kada je izloženost unutrašnja, [i] hemijska toksičnost koja uzrokuje oštećenje bubrega“. U izvještaju grupe piše da su “dugoročni efekti niskih doza [OU] umiješani u rak… ne postoji tako mala doza da je vjerovatnoća efekta nula.”
* Godine 1984, Federalna uprava za avijaciju upozorila je svoje istražitelje: “Ako se čestice udahnu ili progutaju, mogu biti hemijski toksične i uzrokovati značajno i dugotrajno zračenje unutrašnjeg tkiva.”
* Godine 1979., Komanda za pokretnu opremu, istraživanje i razvoj američke vojske upozorila je: „Ne samo ljudi u neposrednoj blizini (osoblje za hitne slučajeve i vatrogasce), već i ljudi na udaljenostima niz vjetar od požara suočeni su s potencijalnim prekomjernim izlaganjem zraku uranijumske prašine.”
Bilo kakva prijetnja ili stvarna upotreba otrovne municije sa osiromašenim uranijumom koja uništava gene u Ukrajini ne može se smatrati zakonitom ili etičkom i mora je bezrezervno osuditi civilno društvo na svim stranama ukrajinskog rata.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Osiromašeni uranijum, omiljeno oružje SAD-a, također je dio radioaktivne devastacije i dio duge linije porijekla iz Hirošime i Nagasakija. U glavnim američkim medijima čujemo o Putinovim navodnim prijetnjama strateškim nuklearnim oružjem, upotreba osiromašenog uranijuma nije navodna prijetnja, to je realnost i aktivni element u oružarnici SAD-a koja nastavlja rat. Uopšte nije teoretski, nije pretpostavljeno, iskorišteno.