Hej, ko zna? To bi mogla biti Golfska struja ruši se ili planeta koja vječito obara rekorde topline. Ali bez obzira na specifičnosti, mi to živimo upravo sada, a ne u narednom vijeku, narednoj deceniji ili čak narednoj godini. Ne biste to mogli propustiti - barem tako mislite - da živite u sweltering Southwest; posebno u pečenju, rekordni Phoenix sa 30 ravno dana temperature iznad 110 stepeni Farenhajta; ili u plamena Grčka ili zapadnoj Kini na dan kada je temperatura pala 126 stepeni Farenhajta ili sparno, plamteći Alžir kada je temperatura dostigla gotovo nezamislivu 135 (da, 135!) stepeni Farenhajta; da ne govorimo o tome da je Kanada zapalila sa svojim više od 1,000 požara sada gori (cifra za koju se čini da i dalje raste svake sedmice) i njen 29 miliona hektara već je izgoreo; i ne zaboravite italijanske 1,400 požara; ili na Floridi u stilu vruće kade morske vode, koja je nedavno pogodila neviđeno 101-plus stepen Farenhajta. I iako ovo još uvijek pišem dok se mjesec završava, jul je manje-više zagarantovan postavio rekord za najtopliji mesec u istoriji. I nemojte pretpostavljati da će "rekord" dugo trajati.
Ko se uopće sjeća da je ovaj jun bio najtopliji od kada se vodi evidencija ili da je 6. jul bio taj najtopliji dan u zabeleženoj istoriji (i od 3. do 6. jula, najtoplija četiri dana ikada)? I nemojte se iznenaditi ako 2023. završi postavljanjem rekorda za najtopliju godinu ili pretpostavimo da će takav rekord dugo trajati na planeti na kojoj je prethodnih osam godina bilo najtoplije ikada. A ako vam već dosadim, jedno je zagarantovano: biće vam dosadno u narednim godinama.
I sa svime što gori u značajnim dijelovima južne Evrope, sjeverne Afrike, Kanade i drugdje, još više ugljičnog dioksida se ispušta u atmosferu, pripremajući put za istinski užareni svijet koji dolazi. Samo imajte na umu, u stvari, da bih do trenutka objavljivanja ovog djela mogao nesumnjivo proizvesti zapanjujući novi paragraf ili dva ažuriranih, prezagrijanih užasa koje bih vam mogao poslati.
Da, kako je nedavno rekao generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, eru „globalnog zagrevanja“ treba smatrati završenom, budući da smo sada jasno živi na početku vremena "globalnog ključanja". I dok sjedite znojeći se i čitate ovo, ako vam se to ne čini ekstremnim, razmislite o nečem drugom: kompanije za proizvodnju fosilnih goriva još uvijek unose zapanjujući profit (čak i ako je profit siromašnog Shell-a u drugom tromjesečju 2023. smanjen na samo 5.1 milijardu dolara) jer oni – da! — nastaviti da se širi njihove operacije nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. I možete li ih kriviti? Uostalom, kompanije čiji rukovodioci imaju odavno poznato šta bi njihovi proizvodi učinili ovoj planeti, pa čak i ponekad reagiraju financiranjem think tankova koji su promovirali poricanje klimatskih promjena, nemaju malo izbora osim (izvinite frazu) da pokriju svoju imovinu. U međuvremenu, prošle godine, Kina, na u prvom planu buma alternativne energije koji je sada u toku izdate dozvole izgraditi, u prosjeku, dvije nove elektrane na ugalj sedmično (dok sagorevanje više uglja nego ostatak planete zajedno).
Environmental Extremism
Sad mi reci da se ne znojiš barem malo i da ne živimo na sve ekstremnijoj planeti. I samo da tome dodate veselu notu, pogledajte uzbudljivi Teksas. El Paso ima imao više od 41 dan zaredom na temperaturama na ili iznad 100 stepeni Farenhajta (samo malo od — da, Ron! — Majamija sa 45 dok sam ovo pisao). Međutim, teksaško zakonodavno tijelo pod kontrolom republikanaca sada nastoji dramatično obuzdati te države izvanredan napredak u solarnoj i vjetroelektrani uz povećanje njihove cijene, iako mnogi njeni članovi traže javna ulaganja u izgradnju novih postrojenja prirodnog plina (koja, prema nedavnoj studiji ukazuje, mogao bi se pokazati kao gas staklene bašte prljav kao ugalj).
Samo me podsjeti: na kojoj planeti oni žive?
Ako, međutim, zaista želite vidjeti američki ekstremizam izbliza i lično, nemojte se potruditi ni pogledati Rona DeSantisa, guvernera Floride, koji je dovoljno šarmantno pokrenuo svoju sada posrnulu predsjedničku kampanju forswearing “politizacija vremena”. Pod ovim okolnostima, znam da se nećete nimalo iznenaditi kada saznate da je on ranije odbacio samu ideju klimatskih promjena kao „ljevičarsku stvar“. (Naravno, ako se ispostavi da je ljevica naša budućnost, onda će se možda on pokazati kao... o, moj Bože, tako mi je žao, ali koju drugu riječ mogu koristiti osim "desno"?)
Ne, preskoči Rona. Na kraju krajeva, ako slučajno ne živite na Floridi, on ne može biti lakši za preskok. Umjesto toga pogledajte Donalda Trumpa. Da, naše mnogo optuženi (ili uskoro biti ponovo optužen) bivši predsjednik i (“Budi tu, biće divlji!”) ambiciozni autokrata, koji pokazuje svaki znak da ponovo postane "republički" kandidat za predsednika.
Da li bi on to zaista postao i onda — takođe sve samo ne nezamislivo — pobijediti na izborima 2024. i završiti natrag u Bijeloj kući, krajnost svijeta u kojoj bismo se mogli naći možda je gotovo nemoguća. Govorimo o tipu koji je tvrdio da, kada su klimatske promjene u pitanju, njihov puni efekat može biti - uh oh! — da će “okean porasti za 1/100 inča u narednih 350 godina.” (Zapravo, ako se globalni porast temperature zadrži na 2 stepena Celzijusa, očekuje se da će nivo mora u blizini Mar-a-Laga porasti tri stope do 2150. godine, što je samo 3,500 puta više od procjene bivšeg predsjednika u pola vremena – i to ako bismo da se zaista ne ispostavi da ste na planeti koja ključa klimu.)
Naravno, ako Donald Trump pobijedi ne samo na republikanskoj nominaciji, već i na izborima 2024., ova uzavrela zemlja će vratiti u Bijelu kuću nekoga ko je svoju političku karijeru proveo rugajući se samoj ideji globalnog zagrijavanja i do kraja podržavajući proizvodnju fosilna goriva. Njegova administracija se preokrenula, povukla ili zbrisala skoro 100 ekološka pravila i propisi, od kojih su mnogi povezani s klimatskim promjenama, uključujući „ograničenja emisija ugljičnog dioksida iz elektrana i automobila i kamiona iz Obamine ere”. U međuvremenu je imenovao članove kabineta koji otvoreno otpušten sama ideja globalnog zagrevanja.
I, usput rečeno, ako želite da izmjerite ludi ekstremizam republikanaca danas, pokušajte se prisjetiti nekada davne ere kada su držali jedva manje ekološki perspektiva od demokrata. (Lako je zaboraviti da je inače žalosni republikanski predsjednik Richard Nixon čija je administracija osnovan Agencija za zaštitu životne sredine.) Ako želite da izmerite ekstremizam onoga što se teško može nazvati republikanskom — za razliku od Trampublikanske — stranke 2023, provjeri stavove većine mogućih predsjedničkih kandidata o klimatskim promjenama.
Ako, u stvari, želite da procenite koliko je ova zemlja već postala ekstremna u ovom veku, samo zastanite i razmislite na trenutak o činjenici da, do sada, malo profesionalaca u anketama veruje da izbori Bidena i Trampa 2024. neće dokazati a totalna grickalica za nokte. Zbog toga bi se trebalo još malo oznojiti.
Budi tamo, biće divlji!
Na ovoj našoj vrućoj planeti, Donalda Trumpa i njegove Trumpublikance zaista treba smatrati bliskim i ličnim verzijama američkog ekstremizma. Da, 2016. godine Tramp je pobedio na izborima uhvativši raspoloženje prevelikog broja birača sloganom „učinimo Ameriku ponovo velikom!“ ili MAGA! (uzvičnik uključen). Kao ja napisao u to vrijeme, "sa tim 'opet', Donald Trump je prešao granicu u američkoj politici koja je, do trenutka njegovog eskalatora, predstavljala svojevrsni psihološki tabu za političare bilo koje rase, bilo koje strane." I sa njegovim nastupna adresa, dodao je još jedan nezaboravan slogan: “Amerika na prvom mjestu”. („Od ovog trenutka pa nadalje, to će biti Amerika na prvom mjestu“, insistirao je.)
Ali Amerika na prvom mestu? Danas me nemoj zasmejati. Donald Tramp se, naravno, kandiduje za predsednika kao potencijalni lider stranke koja sada nosi skoro da nema veze Republikanskoj stranci iz ne tako daleke prošlosti i to ne radi na America First, već na listi Me-First protiv ekipe drugih kandidata, od kojih je većina ili potpuno odbila ili jednostavno ignorirala samu ideju da postoji mogla bi biti klimatska kriza na planeti Zemlji.
U takvom stanju, Trump bi mogao postati ja-prvi kandidat svih vremena i, za njega, posebno u klimatskom smislu, to je nesumnjivo 19. Amerika. Ili mislim 29. ili 129. ili 1,029.?
Sada, jedva da želim da tvrdim da je predsjednik Joe Biden savršen kandidat protiv klimatskih promjena. Ipak, odajte mu priznanje. On i demokratski kongres jesu donijeti Zakon o smanjenju inflacije, koji je predstavljao značajno klimatsko zakonodavstvo koje će u godinama koje dolaze uložiti stotine milijardi dolara u smanjenje američke upotrebe fosilnih goriva i tako pomoći u smanjenju emisije stakleničkih plinova u SAD-u na značajan način. Osim toga, za razliku od Trumpublikanaca, barem on izgleda da brine o Amerikancima koji žive u vanrednoj situaciji (iako će mu sadašnji Kongres dozvoliti da učini premalo po tom pitanju).
Ipak, budući da je političar kakav jeste, uprkos tome što se u svojoj predizbornoj kampanji 2020. obećao „neće više bušiti po saveznim zemljama, period, period, period“ nije mogao da se natera reći ne kada je u pitanju novi ConocoPhillips Willow Project na saveznoj zemlji na Arktičkoj Aljasci (već među mjestima s najbržim zagrijavanjem na Zemlji). Predviđeno je za proizvodnju - držite svoje šešire! — skoro 600 miliona barela nafte u naredne tri decenije. Niti je to mogao učiniti kada je u pitanju završetak bebe senatora Joea Manchina, plinovoda za prirodni plin West Virginia Mountain Valley koji njegovu administraciju (a tek nedavno vrhovni sud kao i) odobren u nečemu što je očigledno previše u svijetu Me-First (ili barem kompanija koje proizvode fosilna goriva) čak i bez Donalda Trumpa.
Ali računajte na jednu stvar, sam Donald više ne živi na ovoj našoj planeti - znate, onu gde tek nedavno više nego 190 miliona Amerikanci su bili pod upozorenjima o toploti, a 250 miliona do 275 miliona nas suočilo se sa toplotnim indeksima od najmanje (i stavljaju naglasak na to „najmanje“) 90 stepeni Farenhajta. On sada postoji na jednoj koja je proizašla direktno iz onoga što prolazi za njegovu maštu. Zaboravite ekstremističke stavove koje on i mnogi njegovi sljedbenici (da ne govorimo o njegovim republikanskim predsjedničkim protivnicima) drže o svemu, od pobačaja i knjiga koje školske biblioteke mogu sadržavati do onoga što je rodno prihvatljivo (ne mnogo) u ovom našem sveameričkom svijetu.
Ovdje je presudno da je u svijetu Me-First on do kraja - čak i onaj koji bi na kraju mogao ostaviti ovu zemlju u prašini klime i istorije - jedno je zagarantovano: ako bi se vratio u Bijelu kuću, budućnost bi bila Ja-prvi sve do... pa, ili banke ili ekspoziture. I on i njegovi savjetnici ne kriju tu činjenicu. Hvala za fino izvještavanje autori Jonathan Swan, Charlie Savage i Maggie Haberman iz New York Times, već znamo da bi, kada bi se vratili u Bijelu kuću, imali namjeru da momentalno pojačaju ovlasti njegovog predsjednika koncentrišući „daleko veći autoritet u njegovim rukama“ i mijenjaju „ravnotežu moći povećanjem autoritet predsjednika nad svakim dijelom savezne vlade koji sada djeluje, bilo po zakonu ili tradiciji, uz bilo kakvu mjeru nezavisnosti od političkog uplitanja Bijele kuće.” I o svemu tome već otvoreno razgovaraju više od godinu dana prije izbora 2024. godine.
Drugim riječima, Donald Trump namjerava osvojiti moć da stvori, u najboljem slučaju, mađarsku verziju "demokratije" ovdje u Americi i to bi, ne zabune, pomoglo da se tom području poveća više od tri stope nivoa mora Floride blizu Mar-a-Laga. Što se nas ostalih tiče, ako vam je sada vruće, samo sačekajte povratak Donald's Me-First World. Vjerujte mi, još ništa ne znate kada je vrućina u pitanju. Budite tamo, biće divlje!
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati