Vjerujte mi, čudno je biti star čovjek i osjećati se kao da živite na novoj planeti. Sedmog novembra, dan uoči međuizbora, krenuo sam u uobičajenu popodnevnu šetnju Njujorkom i nosio sam košulju kratkih rukava! To je bilo prvo za mene. I nije ni čudo, budući da je napolju bilo 7 stepeni – prelepo, ali jezivo. Uostalom, to jednostavno nije novembarsko vrijeme.
Do tada, u stvari, izrazito nesezonsko toplotni val koji je prethodne nedelje pogodio zemlju od Velikih ravnica do obale Meksičkog zaliva, širio se istočnom SAD od Talahasija na Floridi (rekordnih 88 stepeni) do Burlingtona u Vermontu (rekordnih 76 stepeni). Temperature su se kretale od 15 do 25 stepeni iznad normalne. Pa ipak, u određenom smislu, ovo nije bilo ništa novo. The najgora megasuša u 1,200 godina držao Zapad i Jugozapad u svojim rukama za ono što sada izgleda kao eone i očito se kretao prema sredini zemlje (sa rijekom Misisipi koja postaje sve više sasušena lokva blata).
U međuvremenu, Nicole, a retko Novembarski uragan koji se stvorio na Karibima bi, nažalost, poštedio Mar-a-Lago. Međutim, izbezumljeni Donald Tramp, jahanje tamo (uprkos državnim nalozima za evakuaciju), ljutito bi reagovali na politički uragan koji je zahvatio Floridu 8. novembra kada je Ron DeSantis odneo ubedljivu pobedu usred skandiranja „još dvije godine!” U međuvremenu, zahvaljujući delimično već rastućem nivou mora, Nikol bi dalje erodirati Obala Floride na zanimljiv način.
Znam, znam, prava priča prošle sedmice bila je promjenjivo političko vrijeme u ovoj zemlji: ljuti Donald, Ron De-Sanctimonious, Crveni val koji se pokazao jedva curi; the iznenađujuće važnosti abortusa do predizborne kampanje; the gubici of toliko Trampovi poricatelji izbora; ono beskonačno prebrojavanje glasova koje je ostavilo Senat nekim čudom i dalje u rukama demokrata, a Dom jedva u rukama... pa, bog zna ko su zapravo republikanci više - sve je to jako privuklo našu pažnju i, s obzirom na to šta je u pitanju, zašto ne bi trebalo?
Na neki način, Nikol nije bila ništa u poređenju sa tropskom olujom političkih vesti koja nas je zapljusnula tokom izborne sezone u kojoj su mnogi Trampisti, uključujući „Doka“ Mehmeta Oza i Douga Mastriana u Pensilvaniji, pretrpio gubitke to je šokiralo bivšeg predsjednika. Ostavili su i neke republikance gađati ga po prvi put - Liz Cheney na stranu - u godinama, čak i kao on objavio njegova sledeća predsednička kandidatura.
Kako se naš politički svijet mijenja s vremena na vrijeme (pa makar samo nekako) na iznenađenje anketara i političkih komentatora. Mislim ko bi se posljednjih godina usudio predvidjeti da će, nakon međuizbora 2022., tabloid u vlasništvu Murdocha, New York Post, bi ismijavao Donalda Trumpa na naslovnoj strani? To predstavio ga dok je „Trumpty Dumpty“ u obliku jajeta klatio na ivici zida sa naslovom „Don (koji nije mogao da izgradi zid) je imao veliki pad — mogu li svi ljudi iz GOP-a ponovo sastaviti zabavu?“
Pa ipak, nažalost, možete reći da se, uz svu halabuku, na određene načine naš politički sistem ne mijenja. Barem ne dovoljno brzo. Ako niste primijetili, na primjer, postoji jedno pitanje koje nije moglo biti zlokobnije u ovom našem sveameričkom svijetu, koje nije moglo biti presudnije za naše buduće živote, a koje je nedostajalo u akciji tokom ove izborne sezone. Mislim, naravno, na klimatske promjene, zlokobno pregrijavanje ove planete zahvaljujući gasovima staklene bašte koji i dalje izbacuju u atmosferu sagorijevanjem fosilnih goriva. I ove godine izgleda kao da će emisije fosilnih goriva ponovo porasti na rekordne nivoe. Procjenjuje se da će do kraja 2022 36.6 milijardi tona ugljičnog dioksida (ili više) će krenuti prema toj atmosferi na planeti koja već osjeća vrućinu, bukvalno i figurativno, na historijski (ili, pod datim okolnostima, možda mislim na historijski) način.
Nedostaje u akciji na izborima 2022
Iskreno, koliko su ti izbori zaista bili čudni, zar ne? I to ne samo zbog Donalda Trumpa i kandidata koji su poricali izbore koje je podržao. Kada uzmem u obzir ovu planetu, jedinu koju mi ljudi imamo (barem još uvek), smatram da je previše uznemirujuće to što klimatske promjene nisu ušle u srednji mandat na bilo koji značajan, ili čak uočljiv način.
Govorim o toj planeti na kojoj se vrućina povećava na sve upečatljiviji način. Led se topi od alpskih visina do polarnih glečera; porast nivoa mora ugrožavajući sve više obalnih područja; ranije nezamislive vrste poplava se javljaju iz Pakistan to Nigerija; i rekordne suše su se naselile u većem dijelu sjeverne hemisfere, dok glad - stvarna glad - postaje dio života u sve više isušena rog Afrike. u međuvremenu, više ljudi vjerovatno su protjerani iz svojih domova i života, ne samo mi ljudi, već i sama priroda, i u pokretu su nego u bilo kojem skorijem trenutku u našoj istoriji.
Još gore, znamo dovoljno - ili možda mislim treba znati dovoljno — da shvatimo da život kakav smo nekada doživljavali (obratite pažnju na prošlo vreme!) ide ka istorijskim knjigama. U najgorem smislu koji se može zamisliti, htjeli mi to primijetiti ili ne, svi smo se sada našli na novoj planeti. Naučnici koji ovo pomno prate bili su obaveštavajući nas od toga već godinama, kao i do sada António Guterres, šef Ujedinjenih nacija. Evo vijesti ukratko: samo će se naglo pogoršati (kao kad siđete s ivice litice), pogotovo ako čovječanstvo ne preduzme kolektivne akcije u narednim godinama kako bi spaljivanje fosilnih goriva stavilo pod daleko veću kontrolu , uz značajno povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije.
I sve bi to trebalo da pomogne da se objasni zašto, kada su u pitanju ti izbori na sredini mandata, ostajem sa ogromnim znakom pitanja koji nema nikakve veze sa Donaldom Trampom. S obzirom na to koliko je naša globalna situacija već očigledna i zlokobna, zašto klimatske promjene nisu zahvatile američke glasače kao što je to učinio abortus? (Uostalom, postojao je a Presuda Vrhovnog suda protiv Agencije za zaštitu životne sredine koja reguliše ispuštanje gasova staklene bašte, kao što je bilo i protiv Roe v. Wade.)
Zašto mogućnost da naša planeta postane sve manje pogodna za život nije bila na vrhu liste pitanja na poluizboru 2022.? Zašto političari nisu trošili svoje vrijeme raspravljajući o toj temi? Zašto to nije bio dio svakog govora o panju, barem za kandidate koji nisu bili Trumpublikanci?
To bi trebalo da bude pitanje trenutka, nedelje, meseca, godine, decenije, veka, zar ne? Doduše, nakon izbora, Nensi Pelosi jeste izvaditi posle Trump i ekipa o pitanju poricanja klimatskih promjena, kao što je trebala, ali to je zaista bio rijedak trenutak. I, da mu odamo priznanje, Joe Biden ima naporno radio da donese značajne klimatske zakone (čak i ako je, dijelom zahvaljujući ratu u Ukrajini, njegova administracija takođe dozvoljeno ekstrakcija fosilnih goriva za povećanje).
Hoćete izborno “pitanje”? Iskreno, kada razmislite o tome kako će sve pregrijana planeta uticati na našu djecu i unuke, zar globalno zagrijavanje nije trebalo biti na vrhu bilo koje liste? I zašto se njegovo odsustvo nije smatralo misterijom našeg vremena, možda svih vremena?
Jedno iznenađenje koje se mnogo komentarisalo tokom izborne sezone na sredini mandata je bilo izlaznost birača generacije Z u nepredsjedničkoj godini i koliko su njihovi glasovi značajno iskrivili demokratsku. I da, iz anketa znamo da su glasači Gen-Z zaista razmišljali o klimatskim promjenama na način na koji njihovi stariji očigledno nisu. Znamo da je za njih to bilo odmah gore sa (ili odmah iza) abortusa, zaštite demokratije i inflacije. I to nije ništa.
U stvari, kao Juan Cole napisao kod njega Informed Comment web-stranici, “Prema nedavnoj anketi Plavog štita, oko 75% mladih u Americi izvještava da je imalo napade panike, depresiju, anksioznost, stres i/ili osjećaj da su preplavljeni kada razmatraju pitanje klimatskih promjena. Globalno, mnogi od ovih mladih ljudi se čak plaše dovesti djecu u svijet koji proizvodi naš visokougljični stil života.”
Lično sam sa njima kada je anksioznost u pitanju. Kada razmišljam o svijetu koji će moja djeca i unuci sada vjerovatno naslijediti, to me čini izrazito depresivnom, pod stresom i — da — preplavljenom. A kada pomislim da 2022. globalno zagrijavanje nije bilo značajno pitanje, čak ni za Trumpublikance koji bi ih mogli napasti, ta osjećanja se samo umnožavaju.
Ostavljen u prahu istorije
Mislim, zaboravi topljenje Alpa u Švajcarskoj ili topljenje glečera na Himalajima; zaboravi zalihe vode koje nedostaju u isušenim, pregrijani Jordan, ili proljetne temperature koje skočio do 120 stepeni i više u Indiji i Pakistanu; ignorisati 500-godišnja rekordna suša koja je zahvatila Evropu, presušivši se Rajna i druge rijeke, i visoke temperature koje su prošlog ljeta preokrenule čak i kinesku moćna rijeka Jangce u džinovsku muljevinu; ignorisati rekordno topljenje ledenog pokrivača Grenlanda ovog septembra ili nadolazećeg ukupnog broja nestanak ljetnog morskog leda na Arktiku (sa popratnim porastom globalnog nivoa mora), i razmislite samo o nekoliko osnove u našoj zemlji, koja se navodno zagrejala 68% brže od planete u celini u poslednjih pola veka. Prije otprilike četiri decenije, ekstremne vremenske katastrofe koje su uzrokovale štetu od najmanje milijardu dolara u prosjeku su se u Sjedinjenim Državama događale jednom svaka četiri mjeseca. Sada je to jednom u tri nedelje. Zar ti to ne govori nešto?
A šta će, pitam se, biti za četiri decenije od sada kada Gen-Zeri budu barem nešto bliže mojim godinama? U međuvremenu, ta zapadna megasuša se nastavlja, požari postaju sve ozbiljniji, obalna područja su sve žešće pretučena oluje da, prelazeći pregrijane vode, samo jačaju, godišnja doba postaju toplija i... ali da se samo zaustavim na tome.
Mislim, kapiraš ideju, zar ne? I računajte na jednu stvar: jednog dana, možda čak i 2024., i američki izbori će se konačno zahuktati — i ne razmišljam samo o Humpty Trumptyju ili Ronu DeSantisu. Računajte i na ovo: klimatske promjene na svom sadašnjem kursu sve uzviše postaće prava inflacija budućnosti, ali i problem, moguće u pitanje, u bilo kojoj izbornoj sezoni. republikanac naoružavanje toga će se završiti i kako će političari na to odgovoriti bit će važno u njihovom prebrojavanju glasova (pod pretpostavkom, naravno, da je neka verzija američke demokratije još uvijek na mjestu u toj našoj opasnoj budućnosti).
Ako ste jednom odbacili samu ideju klimatskih promjena — da, ti Donald Trump i ti Ron DeSantis! — bićeš predmet gorkog sprdnje i podsmeha. Ako ste podržavali milijardere koji, leti dalje svojim privatnim avionima, puštaju u atmosferu zapanjujuće količine stakleničkih plinova, platit ćete to politički. Ako zagovarate da se proizvodi više uglja, nafte ili prirodnog plina, nećete imati šanse ni u jednoj izbornoj sezoni.
Bilo da mi to zaista znamo ili ne, da li to prihvatamo ili ne, da li smo obratili i najmanju pažnju na COP27, nedavni sastanak UN-a o klimi u Egiptu, ili ne, verujte mi u jednoj stvari: opasno zagrevanje ove planete je tema to će, prije ili kasnije, ostaviti sve ostale u prašini. Novi hladni i vrući ratovi neće imati nikakvog smisla u takvoj budućnosti. Na kraju krajeva, sada smo na a prekretnica planeta. Tačnije, dozvolite mi da to kažem ovako: ili će pažnja na klimatske promjene ostaviti sve ostalo u prašini ili će nas same klimatske promjene sve ostaviti u prašini, a kako bi to zaista bilo tužno!
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati