Izvor: Kolektiv 20
[Kolektiv 20 je grupa pisaca koji se nalaze na različitim mjestima diljem svijeta. Neki mladi, neki stariji; neki dugogodišnji organizatori i pisci, drugi tek počinju, ali svi su jednako posvećeni ponudi analize, vizije i strategije korisne za osvajanje znatno boljeg društva nego što trenutno živimo. Članovi Collective 20 nadaju se da će njihovi doprinosi koji se tiču društvenih, političkih, ekonomskih i ekoloških pitanja generirati korisniji sadržaj i bolji domet putem kolektivnog objavljivanja, za razliku od pojedinaca koji to čine sami. Kumulativni rad Collective 20 može se pronaći na collective20.org, gdje možete saznati više o grupi, vidjeti arhivu njezinih publikacija i komentirati njezin radrk.]
Aktualni prosvjedi Black Lives Matter više su nego nevjerojatni. Pandemija bjesni. Pa ipak, iz tjedna u tjedan ljudi hrabro ustraju. Trajanje bez presedana. Intenzitet nevjerojatan. Prosvjedi su inspirativni. Ali koja je temeljna logika? Kuda idu prosvjedi?
Dapače, odmaknuvši se malo, koja je svrha svakog aktivističkog prosvjeda? Ostavite po strani da se maleni brojevi angažiraju radi zabave ili da bi upoznali ljude – nije da postoji nešto loše u takvim željama u svijetu poput našeg. Ogromna želja prosvjeda je naravno da se izbore za promjene. Ali kako?
Drugim riječima, zašto aktivisti svoje akcije misle o rasizmu, o ratovima, o nejednakosti, o globalnom zatopljenju, o tome da – što god – može donijeti promjenu?
Neki bi mogli reći da se to može dogoditi zbog aktivizma koji pokreće nova pitanja, izaziva nove misli, rađa nove poglede. A sve je to svakako duboko važno. A sve se to može i događa. To je svakako dio protestne logike. Ali promijeniti probleme, misli i poglede na koga?
Društvene promjene u našem smiješno društvu od vrha prema dolje nažalost su, u konačnici, stvar onih na vlasti koji se ponašaju drugačije nego u prošlosti. Ali neslaganje ljudi na ulicama ne uvjerava racionalno one na vlasti da njihove prošle misli, pogledi i izbori ne bi trebali biti njihove buduće misli, pogledi i izbori. To čini za neke sudionike. To čini za neke promatrače. A to je bitno, jako. Ali za elite koje moraju povući poluge da bi do promjena došlo, ljudi na ulici češće izazivaju one u apartmanima, ako uopće nešto osjećaju, da se osjećaju snažnije protiv traženih promjena, i, u rijetkim slučajevima kada netko s ovlastima potrebnim za nametanje nove politike se probudi – on ili ona tada gotovo uvijek budu uklonjeni ili, kako bi izbjegli uklanjanje, šute.
Ali ako aktivizam racionalno ne mijenja mišljenje moćnih mešetara, kako aktivizam natjera moćne mešetare da povuku poluge koje osiguravaju promjene?
Odgovor: Aktivizam pobjeđuje promjene tako što “podiže društvene troškove” tako da oni koji donose politike osjećaju da je u njihovom interesu napraviti tražene promjene jer ako to ne urade, cijena sve većeg aktivizma bit će veća od cijene podlegavši zahtjevu za promjenom.
To je nespretna gomila riječi, ali i trivijalno jednostavna. Unatoč tome, ima mnogo važnih implikacija i postavlja, također, neka pitanja. Koji su "društveni troškovi" važni? Koji “društveni troškovi” vrše pritisak na elite? I kako provodimo svoj aktivizam da na najbolji način podignemo relevantne "društvene troškove" dovoljno visoko da osvojimo promjenu?
I tako dolazimo do srži ove rasprave. Kako sadašnje rasprostranjene demonstracije i aktivizam donose različite promjene? Zašto elite popuštaju, više nego što bi itko predvidio prije nekoliko tjedana. K vragu, zašto sportski talk showovi troše više vremena na rasprave o policiji, čak i sustavnom rasizmu, čak i taktikama i rješenjima, nego na sportske rezultate?
Odgovor: Demonstracije podižu društvene troškove.
Kako demonstracije mogu donijeti još više promjena?
Odgovor: Mogu povećati troškove još više, ili povećati nove troškove.
Ali koliki su troškovi skupova, marševa i građanskog neposluha, kao i organizacije outreach-a, webinara i svih mogućih edukacija?
Možemo biti sigurni da to nije financijski trošak čišćenja nakon prosvjeda. Taj je trošak marginalan, njime se može upravljati i stoga nema nikakvih posljedica za društvene promjene za moćnike. To nije niti nastavak naših aktivnosti, a da one ne rastu. I to je marginalno i upravljivo te stoga nema velike posljedice. Zamislite skup koji se ponavlja, na primjer, svaki tjedan, čak i svaki drugi dan. Ako radnja nikad ne poraste, bit će u najboljem slučaju dosadna. Stabilna, statična opozicija najavljuje da ne idete nikamo. Cijena opozicije je upravo opasnost od njezina daljnjeg rasta. Cijena protivljenja je upravo opasnost od stalne diversifikacije i povećanja fokusa. Bitna je buduća prijetnja, a ne ponavljajuća aktivnost koja ne raste.
Kada se od elita traži da učine X – što god X bilo, učinit će to po bilo kojoj cijeni koju to podrazumijeva, samo ako se boje da će ih neučinjenje u konačnici koštati više. A činjenica da njihov voljeni posao košta kao i obično jedini je razlog zašto će učiniti ono što se traži je razlog zašto imaju moć. Posao je moći ustrajati u uobičajenom poslovanju osim ako je uobičajeno poslovanje ugroženo. Posao je moći braniti poslovanje kao i obično, uključujući i onda kada su najbolja obrana, zbog sve veće prijetnje, sve veće društvene cijene, ustupci. I ne govorimo o troškovima u dolarima. Oni su obično manji. Lako pristupačan. Govorimo o prijetnji gubitka sredstava za stjecanje bogatstva i prijetnji gubitka moći, što dokazuje putanja rastućeg protivljenja koja prijeti još većim porastom.
Elite popuštaju u štrajkovima kada se boje da će nepopuštanje navesti radnike da traže i dobiju još više. Popuštaju u pozitivnoj akciji, ili u bilo čemu uopće, kada se boje posljedica nepopuštanja više nego što se boje posljedica popuštanja. Troškovi čišćenja nakon što se prosvjednici jedva registriraju dovoljno da išta dobiju. Zapravo, čak ni velike demonstracije, ako se ponavljaju, ali ne rastu, nisu velika stvar.
Ono što je bitno, ono što čini društveni trošak – rastući društveni trošak – u očima elita koje imaju ruke u poziciji da povlače poluge za ispunjavanje zahtjeva, je stalno povećanje brojeva, stalno rastuća predanost, stalno rastuće zadiranje u njihove cjelokupne operacije, i posebice stalno povećavanje fokusa i stalno diverzificiranje zahtjeva koji nagovještavaju još više toga.
Iz toga slijedi da razbijanje velikog broja prozora ne povećava društvene troškove osim ako ne raste pokret, raste otpor, raste predanost i diversificiraju se zahtjevi. Istina je, međutim, da razbijanje prozora rijetko, ako ikad, ima takve posljedice. Često, usprkos nadama praktičara, čak čini obrnuto – i to čak ni ne uzimajući u obzir da daje izgovor i opravdanje za represiju. Povećanje broja sudionika u akcijama, povećanje njihove predanosti o čemu svjedoči njihov angažman u građanskom neposluhu, i možda najkritičnije, istovremeno produbljivanje i proširenje navedenih ciljeva, sve to prenosi sve veće prijetnje koje zauzvrat zahtijevaju ispunjavanje zahtjeva.
Posao buntovnika, otporaša, radikala i revolucionara je razmotriti okolnosti i poduzeti aktivnosti koje su najprikladnije za osvajanje željenih dobitaka i istovremeno krčenje puta prema osvajanju još više dobitaka na putu prema postizanju transformiranih društvenih odnosa.
Povećanje podrške i svijesti. Njegovanje predanosti i vidljivo demonstriranje prijetnje od još toga. To su naši zadaci. Može uključivati raspravu i organiziranje licem u lice, kolektivno obrazovanje, skupove, marševe, bojkote i okupacije. To može uključivati stvaranje organizacije i sredstava za dopiranje. Može uključivati i doista treba uključivati inženjerske promjene u političkoj moći. Prosvjedi ne bi trebali uvijek ostati na razini traženja promjena od elita. Naši napori također bi trebali stvoriti uvjete za politički pomak u kojem tradicionalno razvlašteni, potlačeni i marginalizirani osvajaju sve veće i veće razine moći.
Tražimo radikalnu društvenu transformaciju. No osim toga, naše akcije ne bi trebale samo prisiliti elite da odgovore na naše zahtjeve, već bi trebale proširiti demokraciju i zasaditi sjeme nove budućnosti u sadašnjosti. Rijetko se događa da uništavanje ili nasilni sukob s policijom (osim radi nužne samoobrane) povećava podršku, razvija svijest, njeguje predanost i vidljivo pokazuje prijetnju od svega toga što će doći. Povećati socijalne troškove. Nemojte ih stabilizirati. Nemojte ih smanjivati. Podignite ih.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije