U ožujku sam pisao o Obaminoj administraciji doprinos (18. ožujka) izbornoj kampanji koja je u tijeku u Venezueli, gdje će birači u rujnu birati novu Nacionalnu skupštinu. Predviđao sam da će se neke stvari dogoditi prije rujna, među njima i neka nova "otkrića" da Venezuela podržava terorizam. Venezuela je imala trinaest izbora ili referenduma otkako je Hugo Chávez prvi put izabran 1998., a uoči većine njih Washington je obično učinio nešto kako bi utjecao na političku i medijsku klimu.
Namjere su bile jasne već 11. ožujka, kada je general Douglas Fraser, šef američkog južnog zapovjedništva, svjedočio američkom Senatu. Odgovarajući na pitanje senatora Johna McCaina o navodnoj podršci Venezuele terorizmu, Fraser je rekao:
"Nastavili smo vrlo pozorno promatrati ... Nismo vidjeli nikakve konkretne veze koje bih mogao potvrditi da je postojala izravna veza između vlade i terorista."
Sutradan on recanted svoje svjedočenje nakon sastanka s najvišim dužnosnikom američkog State Departmenta za Latinsku Ameriku, Arturom Valenzuelom.
Time je postalo jasno da će "teroristička" poruka biti vrlo važan dio Washingtonove kampanje. Čak ni Busheva administracija nikada nije prisilila svoje vojne časnike da povuku svoje izjave kada su bile u suprotnosti s političkim programom State Departmenta u Latinskoj Americi, što su ponekad činili.
Nažalost, kampanja se nastavlja. Prošlog četvrtka, kolumbijski veleposlanik pri Organizaciji američkih država (OAS) optužio je Venezuelu na izvanrednom sastanku OAS-a za skrivanje 1500 gerilaca i zatražio od OAS-a da poduzme mjere. Tajming je mnogim promatračima bio vrijedan pažnje. Predsjednik Brazila Lula da Silva primijetio je da se "činilo čudnim da se ovo događa nekoliko dana prije nego što [predsjednik] Uribe [Kolumbije] napusti dužnost. Novi predsjednik je dao signale da želi graditi mir [s Venezuelom]. Sve je išlo pa sve dok Uribe nije ovu denuncaciju."
Venezuela je odgovorila prekidom diplomatskih odnosa s Kolumbijom. Prethodno je prekinula velik dio svoje trgovine s Kolumbijom tijekom posljednje dvije godine, kao odgovor na sporazum Kolumbije s Washingtonom da proširi svoju vojnu prisutnost u sedam američkih vojnih baza u Kolumbiji. Budući da je Venezuela bila najveći trgovinski partner Kolumbije u regiji, moguće je da je novi predsjednik, Juan Manuel Santos, želio poboljšati odnose ako ništa drugo iz poslovnih razloga. Pozvao je Cháveza na svoju inauguraciju.
Naravno, Uribe ne mora nužno primati naredbe iz Washingtona, ali bilo bi naivno pretpostaviti da netko tko je dobio više od 6 milijardi dolara od Sjedinjenih Država ne bi provjerio sa svojim dobročiniteljima prije nego što učini nešto ovakvo. Činjenica da je američki State Department odmah preuzeo strana Kolumbije u sporu je daljnji pokazatelj da su odobrili. Čak ni Washingtonovi (desničarski) saveznici u regiji nisu stali na stranu, s vladom Čilea, na primjer, koja je objavila neutralnu izjavu; ovo bi bio normalan diplomatski protokol i za Washington, da ovo nije dio političke kampanje i kampanje za odnose s javnošću protiv Venezuele.
Druge vlade očito su kolumbijsku akciju vidjele kao politički potez i bile su uzrujane onim što je izgledalo kao da se OAS-om manipulira u te svrhe. Predsjednik Brazila Lula da Silva citiran je u brazilskom tisku koji je rekao da bi se mjesto spora trebalo preseliti u UNASUR, jer bi Sjedinjene Države nagnule pregovore prema Kolumbiji, a protiv Venezuele. Ministar vanjskih poslova Ekvadora, Ricardo Patiño, snažno kritikovao šef OAS-a jer nije obavio konzultacije prije nego što je odobrio kolumbijski zahtjev za sastankom Stalnog vijeća OAS-a. Patiño je rekao da je Insulza pokazao svoju "apsolutnu nesposobnost" da upravlja organizacijom i da "traži mir u regiji". Predsjednik Bolivije Evo Morales imao je još oštriju retoriku za Uribea, nazvavši ga "lojalnim predstavnikom američke vlade, sa svojim vojnim bazama u Kolumbiji dizajniranim da izazovu rat između Venezuele, Ekvadora i Nikaragve".
Ovaj spor naglašava važnost institucionalnih promjena koje vlade lijevog centra u Latinskoj Americi pokušavaju napraviti. Sve veća važnost UNASUR-a, koji je istisnuo OAS, postao je vitalan za napredak i stabilnost Latinske Amerike. Na primjer, zbog utjecaja Sjedinjenih Država (kao i obično, s nekolicinom desničarskih saveznika) u OAD-u, nije uspio poduzeti jače mjere obnoviti demokratski izabranu vladu predsjednika Manuela Zelaye iz Hondurasa prošle godine.
Kad je Bolivija imala problema s pokušajima separatističke, izvanparlamentarne oporbe – uključujući nasilje i napore za destabilizaciju – UNASUR se sastao u Santiagu u rujnu 2008. i bacio svoju težinu iza demokratske vlade Eva Moralesa. Kada su Sjedinjene Države prošle jeseni odlučile proširiti svoju prisutnost u vojnim bazama u Kolumbiji, UNASUR je postigao dogovor – koja je uključivala i Kolumbiju — koja je zabranila korištenje ovih baza za bilo kakve akcije izvan zemlje.
Što se tiče suštine najnovijih kolumbijskih tvrdnji, gerilci i paravojne jedinice već desetljećima prelaze granicu od 2000 kilometara s Venezuelom – većim dijelom gustu džunglu, planine i sve vrste teškog terena. Nema dokaza da se išta promijenilo u posljednje vrijeme i ništa što bi ukazivalo na to da venezuelanska vlada, koja je izručila gerilce Kolumbiji, podržava bilo kakve oružane skupine - kao što je posvjedočio general Fraser prije nego što je očito bio prisiljen to povući.
U utorak je Insulza – možda s osjećajem da je otišao predaleko da bi udovoljio Washingtonu – rekao za CNN en español da "gerilci dolaze i odlaze i da je prilično teško tražiti od samo jedne zemlje da kontrolira granicu... Uribe kaže da to ne čini znam zašto Venezuela ne zadržava gerilce, ali istina je da ih ni Kolumbija ne može kontrolirati." Mogao je dodati da Sjedinjenim Državama, sa svim svojim znatno većim resursima i superiornom tehnologijom, nije lako kontrolirati protok droge, oružja i ljudi preko vlastite mnogo upravljivije granice s Meksikom.
U četvrtak će se održati hitan sastanak UNASUR-a i nadamo se da će započeti diplomatski proces rješavanja spora. Svakako će postojati veće šanse za uspjeh u onoj mjeri u kojoj se Washington – i njegove političke kampanje protiv vlada koje mu se ne sviđaju – mogu držati podalje.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije