Izvor: Inside Sources
Ekonomske sankcije su posljednjih godina postale jedan od najvažnijih alata američke vanjske politike. Trenutačno je više od 20 zemalja podvrgnuto raznim sankcijama američke vlade.
Ali kada bi više Amerikanaca znalo koliko nevinih civila zapravo umire kao posljedica ovih sankcija, bi li najgore od njih bilo dopušteno?
Možda ćemo saznati u Afganistanu. Sankcije trenutno nametnute zemlji na putu su da iduće godine oduzmu više života civila nego što ih je ubijeno u 20 godina ratovanja. Nema više skrivanja.
Projekcije tijekom zime procjenjuju da će se 22.8 milijuna ljudi suočiti s "visokim razinama akutne nesigurnosti hrane". To je 55 posto stanovništva Afganistana, najviše ikada zabilježeno u zemlji. Procjenjuje se da 1 milijun djece ove godine pati od "teške akutne pothranjenosti". Djeca koja su pothranjena imaju veću vjerojatnost da će umrijeti od bolesti, čak i kada mogu dobiti dovoljno kalorija i hranjivih tvari da prežive. Već sada 98 posto stanovništva ne dobiva dovoljno hrane, prema UN-ovom Svjetskom programu za hranu.
Najveća i najdestruktivnija sankcija s kojom se Afganistan trenutačno suočava je zapljena više od 7 milijardi dolara imovine te zemlje koja se drži u američkim Federalnim rezervama. To je jednako otprilike polovici afganistanskog gospodarstva i oko 18 mjeseci uvoza zemlje — što uključuje hranu, lijekove i infrastrukturne potrebe koje su vitalne za javno zdravlje.
No učinak ovog gubitka imovine Središnje banke pokazao se mnogo smrtonosnijim od gubitka osnovnog uvoza. Konfiscirana imovina je u dolarima; zemlje trebaju te međunarodne pričuve u čvrstoj valuti kako bi održale stabilan financijski sustav i gospodarstvo. Od zamrzavanja rezervi zemlje, "nestašice gotovine i gubitak korespondentskih bankarskih odnosa osakatili su afganistanske banke", izvješćuje Međunarodni monetarni fond.
Tiskovna izvješća s terena opisuju katastrofalnu ljudsku cijenu poremećaja koji nastaje kada se te rezerve izgube: očajne majke traže lijekove za iscrpljenu djecu; sve veći broj ljudi koji ostaju bez prihoda; poljoprivrednici odustaju od obrade svoje zemlje.
Afganistanska je valuta deprecirala za više od 25 posto od kolovoza, zbog čega su cijene hrane i drugih osnovnih potrepština izvan dohvata mnogih ljudi u ionako najsiromašnijoj zemlji Azije. Banke su nametnule ograničenje od 400 USD na podizanje gotovine, a također su postavile ograničenja zbog kojih tvrtke ne mogu ispuniti svoje plaće. To sve više ljudi gura u nezaposlenost i akutnu glad.
Zagovornici sankcija, u američkoj vladi i drugdje, odgovorili su da se ljudima koji gladuju, pothranjeni ili nezaposleni zbog sankcija može pomoći međunarodnom pomoći. No, jasno je da logika uništenja gospodarstva, a zatim pomoću pomoći spašavanja ljudi ne funkcionira. Pomoć će nadomjestiti samo mali dio gubitka prihoda zemlje, koji bi prema procjenama MMF-a mogao pasti za nevjerojatnih, neviđenih 30 posto u mjesecima koji dolaze.
Postoje i ogromne poteškoće u isporuci pomoći: bankovni sustav je narušen, međunarodne banke, pa čak i neke humanitarne skupine nerado preuzimaju rizike uključene u prijenos sredstava, a dolazi i do kvarova u transportu, kao iu drugim bitnim uslugama zbog sankcija i posljedičnog pada gospodarstva.
Washington i njegovi saveznici tvrdili su da su sankcije nužan odgovor na talibanska kršenja ljudskih prava, uključujući represiju nad ženama. Ali narod, posebno najsiromašniji, plaća cijenu. Koliko desetaka ili stotina tisuća žena i djevojaka treba žrtvovati da bi se kaznili talibani?
Zapadne vlade, predvođene Sjedinjenim Državama kao što su bile tijekom 20 godina rata, vjerojatno neće dobiti nikakve ustupke od talibana uništavanjem afganistanskog gospodarstva. Ali ogromnu cijenu platit će milijuni nevinih ljudi, od kojih će mnogi umrijeti, dok hrana, zdravstvena skrb, zaposlenje i prihodi budu postajali sve oskudniji.
Članovi Kongresa počinju uzvraćati: njih četiri deset poslalo je pismo predsjedniku Joeu Bidenu u prosincu u kojem se navodi: "Američka konfiskacija 9.4 milijarde dolara u afganistanskim deviznim rezervama" gura zemlju "dublje u gospodarsku i humanitarnu krizu".
Ovo kolektivno kažnjavanje je užasno nepravdi i nemoralno. Bidenova administracija može ukloniti najveći čimbenik koji pridonosi potezom olovke. Trebali bi to učiniti odmah prije nego što bude prekasno.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije