Uoči posjeta Condoleeze Rice Rumunjskoj, ministar vanjskih poslova te zemlje bio je u stanju silnih emocija, gotovo u suzama, dok je lirskim riječima naglašavao globalni i povijesni značaj posjeta: “Ono što su naši djedovi, bake i roditelji čekali 60 godina, a ono čemu su se stotine zatvorenika nadali još u vrijeme komunizma sada se događa: Amerikanci dolaze!”
I doista su stigli.
Izgledalo je kao imitacija Guantanama, prisjeća se Alvaro Gil Robles, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe. U najvećoj vojnoj bazi na Balkanu i u Europi, kampu Bondsteel na Kosovu, Robles je vidio između 15 i 20 zatvorenika. Svi su bili odjeveni u narančasta odijela. Američki vojnik koji je bio u bazi rekao mu je da su zarobljenici poslani iz Guantanama na Kosovo. Posjet povjerenika za ljudska prava Roblesa Bondsteelu, tom “malom Guantanamu”, kako ga je nazvao u svom izvješću, dogodio se prije tri godine. Izvještaj je, međutim, ostao gotovo nezapažen sve do prije nekoliko tjedana, kada su CIA-ini tajni zatvori u istočnoj Europi postali međunarodna vijest. Od tada se u glavnom europskom tisku ne govori samo o Bondsteelu nego io Tuzli i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Glasnogovornik američkih snaga na Kosovu odbacio je takve optužbe rekavši da “mi ovdje nemamo nikakvih tajnih zatvora”. Robles to ne poriče. Jer, kako kaže, zatvor je bio – javan. U intervjuu danom časopisu Der Spiegel kaže: “Nije bilo pokušaja da se nešto sakrije ili prešuti. Svi su znali što se događa u kampu Bondsteel.” Lijepo.
Potvrdili su to iz Crvenog križa. Ove godine Crveni križ izvršio je samo jednu inspekciju zatvora u Bondsteelu. Međutim, tijekom 2002. godine organizacija je obavila svih 14 posjeta Bondsteelu. Crveni križ nije objavio rezultate nadzora zatvora. Ali, kao što je rekao glasnogovornik Crvenog križa, "Možemo početi s činjenicom da je naš tim vidio ono što je Robles vidio u Bondsteelu."
Što je, točno, Robles vidio? U gore citiranom intervjuu kaže da je tamo stvarno vidio zatvorenike koji su bili u situaciji “koju biste apsolutno prepoznali na fotografijama Guantanama… zatvorenici su bili smješteni u male drvene kolibe, neki pojedinačno, neki u parovima ili troje. Svaka je koliba bila okružena bodljikavom žicom. Stražari su patrolirali između njih. Oko svega toga bio je visok zid sa stražarskim kulama... U vrijeme moje posjete bilo je 15 zatvorenika. Većina njih bili su kosovski Albanci ili Srbi, a bilo je četiri ili pet Sjevernoafrikanaca. Neki od njih su nosili brade i čitali Kuran... Budući da je te ljude uhitila vojska, nisu imali nikakvog pribjegavanja pravosudnom sustavu. Nisu imali odvjetnike... Ja sam u izvješću napisao: ovo više nije prihvatljivo. Moramo uvesti demokratske standarde, temeljene na vladavini prava.” hrabro. Ali gdje je taj Bondsteel?
Kamp Bondsteel nalazi se na Balkanu, tom “najdivljem i najstabilnijem kutku Europe” (The Economist), u blizini malog kosovskog grada Uroševca. Podsjetimo, Kosovo su oslobodile NATO trupe u humanitarnoj operaciji koja je “natjerala Srbe da odbace režim genocida i dominacije” (Financial Times) i koja je usput uzrokovala 1800 civilnih žrtava. Prvi humanitarni dar osloboditelja lokalnom stanovništvu bila je izgradnja baze koja se smatra najvećom američkom vojnom bazom izgrađenom na stranom tlu od Vijetnamskog rata. Prostire se na preko 320 hektara zemlje. Ondje živi oko 4000 američkih vojnika; uživaju u korištenju knjižnice, novinskog kioska, kozmetičkog salona, Burger Kinga i nekoliko crkava. 29. studenog tamo je održan turnir u pikadu.
Ova vojna baza je simbol američkih humanitarnih interesa na Balkanu, “posljednje prljavo dvorište Europe” (The Economist). Nalazi se izravno iznad budućih naftovoda i plinovoda koji bi, prema planu, trebali voditi od bugarske luke Burgas – sada američke baze u kojoj su, kako se sumnja, također provedena “teroristička ispitivanja” ne baš legalne vrste. mjesto – kroz Makedoniju i Kosovo, sve do Valone na albanskoj jadranskoj obali. Studiju za ovaj plan izradila je tvrtka Halliburton koju je nekad vodio američki potpredsjednik Dick Cheney, a koja je – iznenađenje – izgradila i Camp Bondsteel.
Dakle, upravo se ovdje, na oslobođenom Kosovu – na čijoj neovisnosti američka vlada iz nepoznatih razloga inzistira – prema Roblesu i drugim svjedocima, nalazi jedan od “ilegalnih” zatvora – zapravo zatvori CIA-e za “humanitarna ispitivanja”. ” Ovo, zajedno s hipotezama ili dokazima o letovima koje vodi američka tajna služba, čine udarne vijesti u današnjem europskom tisku.
Vrlo je vjerojatno da logor Bondsteel nije jedino mjesto za mučenje (“humanitarna ispitivanja”) u bivšoj Jugoslaviji. Prema pisanju časopisa Neues Deutchland, ubrzo nakon što su humanitarne trupe NATO-a oslobodile Bosnu i Hercegovinu od vlastitih građana, počele su kružiti glasine da američki vojnici ispituju zarobljenike iz “arapskih država” – one koji su uz američku pomoć došli u Bosnu da boriti se na strani bosanskih muslimana – zatvoriti ih i po potrebi pustiti da nestanu. Izvori njemačkog lista upozoravaju na značaj američkog kampa kod Tuzle koji je bio svojevrsni uzor za izgradnju Bondsteela na Kosovu. Kamp u Tuzli je logistički bolje povezan od onog na Kosovu. Jer upravo ovdje mogu sletjeti američki zrakoplovi tipa “Boeing 737” koje CIA koristi za prijevoz zatvorenika. Nije sigurno da li neki od američkih aviona tipa “Hercules” ili transportera “C-17” koji svakodnevno lete u Bosnu i iz nje nose u sebi i zarobljenike nove globalne demokracije.
Podsjetimo, tijekom devedesetih u američkim obavještajnim krugovima donesena je odluka o formiranju posebnog nacionalnog obavještajnog tima – NIST. Osim pripadnika CIA-e, u njoj su i stručnjaci Pentagonove tajne službe DIA, NSA i NIMA. NIST je u Saudijskoj Arabiji, Somaliji, Keniji, Izraelu, Zairu, kao iu različitim regijama Balkana koje su pod američkom kontrolom. Tako u Tuzli postoji jedinstveni biro za suradnju američkih službi. U Tuzli također postoji prilično duga pista koja nudi sve pogodnosti koje duge piste obično nude velikim zrakoplovima; također omogućuje pripadnicima tajnih službi da djeluju unutar pravnog okvira, na humanitarni način, iu interesu bosanskohercegovačkih građana prilikom “iskrcavanja nestalih,” te ih, ne kršeći zakone SAD-a, upućuju na puteve novog globalnog demokracija.
U sklopu “prijateljske suradnje” američke službe izgradile su posebne centre za borbu protiv terorizma u više od 20 država. Model za te centre, skraćeno poznate kao CTIC-ovi, bile su baze koje su u proteklih nekoliko desetljeća formirane u južnoameričkim državnim protektoratima u sklopu američkog rata protiv droge. Na pravi kozmopolitski način, iskorišteno je iskustvo francuskih odreda za mučenje koji su u Alžiru držali lekcije iz demokracije. Sumnja se da je više od 3000 ljudi "predano" CTIC-ima, kako je nedavno natuknuo zamjenik direktora CIA-e za "operacije u inozemstvu". Zatvorenici, koji su proglašeni teroristima, dovode se vanzakonitim putem.
.
Sve to, međutim, nije pokolebalo demokratski žar rumunjskog ministra s kojim je započeo naš komentar. Po dolasku Condoleeze Rice u tu zemlju, članice “koalicije voljnih”, razdragani ministar vanjskih poslova potpisao je ugovor, dakako bilateralni, o reguliranju “stalne američke vojne prisutnosti” na rumunjskom tlu. Rumunjski disidenti i društveni pokreti također su bili "vrlo uzbuđeni", iako iz drugih razloga: ovaj ugovor dopušta američkoj vladi izgradnju i održavanje vojnih uporišta na obalama Crnog mora. Odnosi između država Rumunjske i Amerike okarakterizirani su kao “strateško partnerstvo”. Do sada "nijedna druga država bivšeg Varšavskog pakta nije sklopila takav ugovor sa SAD-om." Zaista povijesno postignuće.
Povlačenje rumunjskog kontingenta iz Iraka i Afganistana, kojih ima oko tisuću, nije tema o kojoj se razgovara u Bukureštu. Ostaje nejasno jesu li gostoljubivi rumunjski domaćini od Condoleeze Rice tražili objašnjenje u vezi s “neovlaštenim zatvorskim pritvorima osumnjičenih za članstvo u Al Qaidi” u bazi Mihail Koganicanu kod Konstance. Vijeće Europe je prije deset dana od Rumunjske zatražilo istragu u vezi s ovim optužbama i zaprijetilo “ozbiljnim posljedicama u slučaju da se optužbe pokažu točnima” (Zuericher Zeitung).
Rice i rumunjski predsjednik nisu djelovali previše uznemireno. Nakon potpisivanja sporazuma ponudili su ni manje ni više nego uzbudljivu redefinaciju pojma demokracije: bit demokratskog procesa, u vrijeme “našeg” rata protiv nevidljivog i sveprisutnog terora, ogleda se u suradnji tajnih usluge.
I pored toga, rumunjski predsjednik negira postojanje tajnih zatvora, možda zato što su oni, kao i u slučaju Kosova, zapravo javni? Ujedno je neizravno potvrdio da je došlo do slijetanja američkih zrakoplova, koji su, možda, korišteni za prijevoz zarobljenika. Takvih će se iskrcavanja nastaviti iu budućnosti, s tračkom ponosa naglasio je rumunjski predsjednik.
Stječe se dojam da je bugarska vlada – još jedna članica kluba “mladih demokracija” (Rice) – ljubomorna na demokratski uspjeh svog rumunjskog susjeda. Da ne spominjemo Poljsku koju je američki predsjednik nazvao “našim najvećim prijateljem u Europi”. Vojna suradnja SAD-a i “mlade bugarske demokracije” nije tajna. Tijekom svojih operacija u Iraku i Afganistanu američka vojska koristila je baze u Sarafovu i u blizini Burgasa, druge najveće luke na Crnom moru. Kad je riječ o stacioniranju američkih vojnika u ovoj mladoj demokraciji, najčešće se spominju dvije lokacije: vojna baza Novo Selo na istoku zemlje i zračna luka Besmer. Sve češće se spominje strateški vrlo važna luka Burgas. Financijska "potpora" SAD-a bugarsko-američkom "prijateljstvu" vrlo je isplativa, kako za vojni tako i za civilni sektor. Nakon ljetošnjih poplava bugarska vlada primila je američku pomoć u iznosu od milijun dolara. I premda je bugarska vlada najavila planirano povlačenje iz Iraka početkom sljedeće godine, istodobno je najavila planirano povećanje svojih snaga u Afganistanu. Priče o navodnim tajnim zatvorima CIA-e u Bugarskoj navele su bugarskog predsjednika da prizna, kako piše bečki Die Presse, da je istraga o takvim aktivnostima doista u tijeku, kao i ona o “mogućim preletima” CIA-inih zrakoplova iznad Bugarske.
Condoleeza Rice također je uspjela pronaći vremena za posjet Njemačkoj. Tamo je upoznala kancelarku Angelu Merkel, tu “vrlo inteligentnu ženu... koja je toliko predana Europi koja je cjelovita, slobodna i u miru. “(ARD). Iako se možemo složiti s Riceom da Europa nije slobodna, ova izjava ipak pomalo iznenađuje. Očito je da Rice govori o novom političkom konceptu “nove demokracije”: globalnom obliku moći u kojem suradnja državnih tajnih službi ima najvažnije mjesto.
Rice u izjavama za ARD i Deutche Welle tvrdi da su špekulacije o tajnim zatvorima CIA-e u Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj (nije spomenula Bosnu i Kosovo) samo “proizvod nesporazuma”. “SAD,” kaže Rice, “samo ispunjava prvu i najosnovniju obvezu svake države – zaštititi vlastite građane.” Od njih samih.
Naime, na pitanje tko je protivnik, Rice je odgovorila: "Nadam se da ću podsjetiti sve da smo zajedno partneri u ovom vrlo teškom ratu protiv terorizma, ratu u kojem teroristi žive među nama [kurziv moj] i u kojem su jasno odlučni ubijati nevine civile. To je bila svadba u Ammanu. Bila je to željeznička stanica, prometna stanica u Londonu iu Madridu. Odlaze u hotele i dižu u zrak nevine ljude. Dakle, imamo posla s drugom vrstom rata…” Za što nam, očito, treba i drugačija demokracija.
Rice je zatim ponudila antropološku procjenu terorizma koja je, uz njezin pravni i filozofski talent, otkrila dašak pjesnika u njoj:
“Teroristi nemaju obzira prema nedužnim životima. Teroristi žive u društvu bez zakona i zakona. Oni žive u svijetu koji te granice prelazi na mračne načine. Oni su u određenom smislu apatridi.” Uistinu, ima li išta tužnije od “osobe bez države”, nesvjesne “mnogih izazova s kojima se suočavamo u ovim prilično povijesnim vremenima”?
Kao što je Rice rekao: “Mi ne odobravamo mučenje. Odlučni smo učiniti sve što možemo kako bismo zaštitili naše građane, ali u zakonskim okvirima.” To je, također, bit demokracije: “I tako, kada se pojave ova teška pitanja, nadam se da ćemo se svi vratiti činjenici da dijelimo zajedničke vrijednosti u našoj borbi. Uvijek smo voljni uključiti se u diskusiju i debatu unutar demokratskih društava. Jedino je zdravo da to činimo.” Naravno.
I tako, rat protiv terorizma otvara novu globalnu/povijesnu panoramu u kojoj su “demokratska društva” u sukobu s “nedemokratskim društvima” (“propalim državama”). Pravne obveze koje prevladavaju u demokratskim društvima ne prevladavaju u propalim društvima. Negdje između, na Balkanu i u istočnoj Europi, postoje “mlade demokracije” i “države u izgradnji”. U tim regijama međunarodno pravo vrijedi samo do određene mjere. Ipak, čak i u demokratskim državama, s obzirom na to da se “priroda rata promijenila” i “teroristi sada žive među nama” (u staroj Istočnoj Europi to se zvalo “obavijestite o svom susjedu”), postoji napetost koja zahtijeva da pravni okvir, kad god to “državni razlog” zahtijeva, povremeno se sužava, kako bi država “vlastite građane” – ako treba i protiv njihove volje – zaštitila od njih samih.
S križarskim uzdahom Rice kaže: “borimo se protiv neprijatelja koji je nemilosrdan, ako ne koristimo obavještajne podatke prije činjenice, ako ne dobijemo obavještajne podatke...tužna je činjenica da su teroristi u prednosti... Da bismo ih zaustavili, potrebna nam je dobra obavještajna služba, potrebna nam je dobra obavještajna suradnja…”
To je, dakle, definicija nove globalne demokracije. Obavještajna suradnja. Mučenje zatvorenika uhićenih na “crnim mjestima” istočne Europe. Mučenje u ime demokracije. Okupacija u ime slobode. Bombardiranje u ime humanitarne intervencije. Protektorati u ime državotvornosti. Teroristički ratovi u ime rata protiv terorizma. Je li to doista ono čemu su se nadale te “stotine zatvorenika još u vrijeme komunizma”?
Andrej Grubačić je povjesničar i društveni kritičar negdje s Balkana. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena]
Latino trupe imaju roditelje
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije