Antički povjesničar Svetonije, u svojim Životima dvanaest Cezara, piše o pokušaju zloglasnog rimskog cara Kaligule da svog omiljenog konja Incitata ("Brzog") postavi za konzula. Američko Carstvo unaprijedilo je ovaj projekt prijateljski nastrojenih prema životinjama postavljanjem ne jednog konja, već cijele staje. Ime ove ergele je Nova Europa. Kao i u slučaju Trećeg cara Rimskog Carstva, razlog za davanje konzulske časti konjima ima više veze s carskom arogancijom nego s ludilom. Baš kao što je Kaligulin tretman Incitatusa bio način da se razljuti Senat, Nova Europa je način da se ismije Europska unija. Ovaj je esej posvećen jednom posebnom konju u štali Nove Europe, konju države Slovenije, te nedavnom "slovenskom diplomatskom skandalu" koji, kako mi tvrdimo, nije toliko skandal koliko je model. Ovaj esej ima dvostruku svrhu. Prvo, namjeravamo upozoriti međunarodnu ljevicu na prirodu američke i europske kolonijalne politike u svjetlu konstrukcije i manipulacije političkim projektom Nove Europe. Drugo, želimo pozvati balkansku ljevicu da definira politiku balkanizacije, politiku koja bi dovela u pitanje i imperijalistički i nacionalistički scenarij za Balkan.
Krenimo od "slovenskog skandala" koji prepoznajemo kao novi kolonijalni model. U jednom od naših prethodnih članaka predložili smo moguće objašnjenje prirode američkih interesa na Balkanu (https://znetwork.org/zspace/commentaries/2854). Vjerujemo da naše zaključke dodatno potvrđuju i događaji u Sloveniji, koja, podsjetimo, danas predsjeda Europskom unijom. Europski čelnici neki dan su se probudili s neugodnim iznenađenjem, curenjem internog dokumenta slovenskog Ministarstva vanjskih poslova (MZZ). Ovaj dokument, objavljen u slovenskom dnevniku dnevnik i srpski dnevnik Politika, otkriva sadržaj sastanka predstavnika MZZ-a s predstavnicima američkog State Departmenta i Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), koji se održao 24. prosinca 2007. u Washingtonu. Slovenija svojevoljno slijedi razne egzotične naloge koji ne dolaze iz Bruxellesa (Senata) nego s one strane Atlantika (Car), već je dobro poznata činjenica u diplomatskim hodnicima Europe. No nedavni razvoj događaja izravno povezan s naredbama i obećanjima koja su otkrivena u ovom procurjelom dokumentu može značiti konačno prebacivanje našeg konja u štalu Nove Europe, skupine država čija je vanjska politika diktirana servilnom poslušnošću Sjedinjenim Državama. To, naravno, znači i službeni kraj svih iluzija o vjerodostojnosti i važnosti slovenskog predsjedanja EU.
Tvrdoglavo stremljenje interesima SAD-a, odnosno političkih i gospodarskih integracija čiji je dio, već je konstanta slovenske vanjske politike, odnosno njezina ministra vanjskih poslova, koji je personalizira i uzurpira do razine koja prelazi razine dobrog ukusa , da ne spominjemo staromodne demokratske standarde. Sjećamo se njegove – a time i slovenske – potpore Vilniuskoj deklaraciji, što je značilo punu potporu Nove Europe američkoj intervenciji u Iraku. Na istom su tragu i njegovi nedavni potezi, od kojih ćemo spomenuti samo neke: javne izjave o potrebi hitne i bezuvjetne neovisnosti srpske pokrajine Kosovo; puna potpora premijera Kosova Hashima Thacija, ratnog zločinca s ugledom i bivšeg čelnika Oslobodilačke vojske Kosova (sa živopisnim nom de guerre Gjarpni, Zmija); nedavnog lobiranja kod Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, da odustane od pritiska na dužnosnike u Beogradu kako bi se pridobila njihova puna suradnja u lociranju Radovana Karadžija? i Ratko Mladi?. Sve te radnje, za koje slovenski ministar vanjskih poslova nema mandat, dobile su vrlo jasan kontekst dokumentom koji je prije nekoliko dana procurio iz slovenskog MZZ-a – kao pokušaj praćenja i realizacije američkih političkih interesa na Balkanu.
Dokument službene oznake VWA070767 otkriva da je glavna tema sastanka visokih dužnosnika slovenskog MZZ-a, State Departmenta i NSA-a bila uloga Slovenije tijekom predsjedanja EU-om u organiziranju potpore međunarodnom jednostranom priznanju Kosova. deklaracija o neovisnosti. Ali dokument također otkriva druge vrlo važne i zanimljive činjenice o američkom angažmanu i planiranim akcijama u vezi s budućim statusom Kosova. Dokument koji je proteklih dana kružio i internetom otkriva, između ostalog, da je:
* SAD predlaže da se sjednica kosovskog parlamenta, na kojoj bi proglasili neovisnost pokrajine, održi u nedjelju, kako Ruska Federacija ne bi mogla sazvati hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a;
* SAD predlaže da EU zanemari sve pritužbe i prijedloge Srbije i Ruske Federacije; SAD procjenjuje da neovisnost Kosova neće dobiti punu podršku EU (samo 15 od 27 zemalja), stoga je ključna potpora Slovenije kao predsjedavajuće EU;
* SAD sljedećih dana planira izbjegavati davanje javnih izjava o budućem statusu Kosova, ali će među prvima službeno priznati neovisnost Kosova;
* SAD procjenjuje da je od iznimne važnosti uvjeriti što više država da službeno priznaju neovisno Kosovo u prvim danima nakon proglašenja neovisnosti i zbog toga SAD intenzivno lobira kod Japana, Turske i arapskih država koje su već pokazale spremnost bez oklijevanja podržati Kosovo;
* SAD trenutno pomaže kosovskim Albancima u izradi nacrta njihovog novog ustava;
E sad, sam taj dokument je, iz razumljivih razloga, ozbiljan međunarodni skandal. Reakcije mainstream tiska i dužnosnika EU jednoglasne su u tome da se radi o "spektakularnoj pogrešci". Ona pojašnjava, do točke truizma, namjeravanu ulogu Nove Europe u američkom imperijalnom dizajnu. Pruža nam nepobitne dokaze o američkom uplitanju u poslove Europske unije. Što je još važnije, otkriva pravu prirodu američke politike humanitarne intervencije (koju predlažemo nazvati humanitarnim imperijalizmom). Dokument daje vrlo ponižavajuću sliku uloge Slovenije, ali i drugih novoeuropskih balkanskih država, u novom kolonijalnom sustavu.
Željeli bismo ukazati na još jednu, lokalnu dimenziju ove blamaže. To je dimenzija koja se tiče pokrajine Kosovo. Čini se da postoji neobičan sporazum između Nove Europe i Stare Europe koju podupiru SAD, dogovor koji je nekritički ili nepromišljeno prihvaćen od strane međunarodne ljevice, o prihvaćanju, prešutnom ili eksplicitnom, legitimiteta albanskog vodstva na Kosovu; o potpori neovisnosti Kosova; o legitimizaciji oblika kolonijalne vlasti koji nazivamo "tacizam"; te, konačno, o samom okviru rješavanja kosovskog problema na razini pregovora velikih sila tzv. „trojke“ – odnosno EU, SAD, Ruska Federacija.
Pitamo: Je li moguće postići demokratizaciju regije podržavajući Demokratsku partiju Kosova (PDK), političku organizaciju Oslobodilačke vojske Kosova (OVK)? Je li moguće postići demokratizaciju Kosova podržavajući bivšeg vođu OVK, a sada premijera Hashima Thachija? Ne podupiremo li onda, umjesto demokratizacije, nastavak nacionalističke logike i proces daljnjeg etničkog čišćenja Kosova? Ovo nisu akademska pitanja. U ožujku 2000., bivši specijalni istražitelj UN-a za bivšu Jugoslaviju Jiri Dienstbier izvijestio je UN-ovu komisiju za ljudska prava da je "330,000 Srba, Roma, Crnogoraca, slavenskih muslimana, prosrpski nastrojenih Albanaca i Turaka raseljeno na Kosovu – dvostruko više od ranijih procjena . To znači da većina kosovskih manjina više nije u svojim domovima." U tom pogledu stvari su se samo pogoršale otkad je Dienstbierovo izvješće predano. Oprostit ćete nam skepticizam u pogledu činjenice da će Thaci, glavni protagonist kosovske cvjetajuće industrije oružja, droge i trgovine seksom, spriječiti neizbježno etničko nasilje ili da će težiti obnovi demokracije, multikulturalizma i vladavine zakona u nezavisnom Kosovu.
A čije će to biti nezavisno Kosovo? Pokušajmo objasniti zapadnjačku fascinaciju "tačizmom". Bivši specijalni predstavnik glavnog tajnika UN-a na Kosovu, Sergio Vieira de Mell, često se citirao kako se žali: "Madeleine Albright je zaljubljena u Thacija. Jamie Rubin je njegov najbolji prijatelj. To nije od pomoći. Thaci je stigao ovamo s dojmom da iza sebe ima svu težinu američke vlade. Vjeruje da je zaslužio pravo vladati." Posljednjih nekoliko godina "tacizam" je donekle modificiran, kako bi odgovarao drugačijoj stvarnosti, ali samo na površnoj razini retorike – s više ili manje uspješnim distanciranjem od ideja velikog Kosova i/ili Albanije – dok je u praksi ostao je više-manje isti, s uobičajenom mješavinom ubojstava, otmica i nasilnih pokušaja slamanja političkih protivnika. Ali ne treba precjenjivati Thacija, koji je, kako mu nadimak govori, gmaz manjeg značaja. Thaci je važan samo kao metafora tacizma, oblika kolonijalne vladavine putem podrške lokalnih gospodara rata čiji je zadatak uništiti svaku naznaku antikolonijalnog prosvjeda.
O problemu Kosova pisali smo i ranije, i to dosta opširno. Naš je stav, rezimirajmo ga ukratko, da međunarodna ljevica ne bi trebala podržavati nacionalističku opciju (srpsku ili albansku), čak ni kada joj se primamljivo servira pod krinkom samoopredjeljenja, te da treba najodlučnije odbiti prihvaćanje imperijalističke opcije. nametnute, na zbunjen način, kao što se vidi u gornjem dokumentu, od strane SAD-a i EU-a. Cijela tragična povijest Balkana je povijest kolonijalizma i otpora zapadnom kolonijalizmu. Takozvana “trojka”, međunarodna zajednica, velike sile, ili kako god da se zovu, nemaju posla na Balkanu. Oblik kolonijalizma koji smo predložili da nazovemo "thacism" autohton je na Balkanu na isti način na koji je Thacherizam bio politika britanskih radnika. Ne bi trebala uživati podršku međunarodne ljevice. Ono što je mnogo važnije, balkanska ljevica mora odgovoriti izazovu i definirati koherentnu i regionalnu antikolonijalnu politiku koja je u skladu sa svojom buntovnom, heretičkom poviješću. Otpor je uvelike razvijen. Tvornice u Srbiji okupiraju radnici koji se bore protiv privatizacije i za nove definicije "tranzicije" (https://znetwork.org/znet/viewArticle/16230). "Izbrisani" iz Slovenije ukazuju na puteve otporu formuliranom ne u ime nacionalnosti nego dostojanstva (http://transform.eipcp.net/correspondence/1168862569/print). Romi, progonjeni, kao i uvijek, organiziraju se protiv nametnute jednonacionalnosti Kosova. Ovo je naš Balkan. Trebamo novi Balkan, izgrađen odozdo, i trebamo novu Europu, izgrađenu odozdo. Moramo se vratiti povijesnom projektu Balkana bez nacija, projektu balkanske federacije. Vjerujemo da se na pitanje Kosova može odgovoriti samo u regionalnom okviru i vjerujemo da Balkan može pružiti model za drugu Europu, balkaniziranu Europu regija, kao alternativu i transnacionalnim europskim super-državama i nacionalnim državama. Budućnost Balkana nije u Europi. Ali budućnost Europe je na Balkanu.
Ako su lokalne političke elite sretne što su konji koje jašu europski senatori ili američki carevi, trebali bismo im udovoljiti, ali moramo im nabaviti još jednu štalu.
Andrej Gruba?i? i Žiga Vodovnik su anarhistički pisci s Balkana. Članovi su redakcije Balkan Z Magazina. Možete ih dobiti na [e-pošta zaštićena] i [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije