Prošlo je 16 godina od događaja 11. rujna 2001. u Sjedinjenim Državama. U napadima je poginulo gotovo 3,000 ljudi, a više od 6,000 ih je ozlijeđeno u spektakularnom nasilju diljem New Yorka, Pennsylvanije i Washingtona, DC.
Bush/Cheneyjeva administracija iskoristila je ove užasne događaje da opravda projiciranje američkog carstva dublje na Bliski istok invazijom Iraka, kao i lansiranjem u ratom razoreni Afganistan. Također su iskoristili priliku za donošenje tzv. PATRIOTSKOG akta, koji je predstavljao žestok napad na građanske slobode i ljudska prava u domovini.
Svaka tvrdnja da su SAD namjeravale tražiti pravdu ili povećati svjetsku stabilnost putem svog takozvanog rata protiv terorizma dramatično je zasjenjena povećanjem globalne ogorčenosti prema SAD-u, što je zapravo izazvalo više terorističkih napada diljem svijeta.
Upravo to nasljeđe traje i danas: kontinuirano vojno nasilje SAD-a u inozemstvu, pojačan domaći nadzor i represija kod kuće, te svijet nasilniji i manje siguran za sve.
Brojevi
Nakon što sam izvještavao iz Iraka, između 2003. i 2013., iz prve sam ruke svjedočio pustošenju američkog imperijalizma u inozemstvu.
Izvještavajući iz Falludže tijekom američke vojne opsade tog grada u travnju 2004., gledao sam kako žene, djecu i starije ljude dovode, žive ili mrtve, u malu improviziranu kliniku. Većinu su ih ustrijelili američki vojni snajperisti, dok su dronovi zujali iznad, a američki ratni zrakoplovi urlali u daljini.
Kad američka vojska nije uspjela zauzeti grad tog mjeseca, potpisano je primirje dok su SAD čekale da Bush bude ponovno izabran kasnije te godine. Nekoliko dana nakon izbora, američka vojska je opkolila taj grad, počinivši ratne zločine i pokoljući tisuće civila.
Šest mjeseci kasnije, koautor sam s Jonathanom Steeleom za Guardian, i nazvao sam Falluju "spomenikom brutalnosti" američkog imperija. “Tridesetih godina prošlog stoljeća španjolski grad Guernica postao je simbol bezobzirnog ubojstva i razaranja,” napisali smo. “1990-ih Grozni su Rusi okrutno sravnili s zemljom; još uvijek leži u ruševinama. Nezaboravni spomenik brutalnosti i pretjeranom ubijanju ovog desetljeća je Fallujah, primjer iz knjige o tome kako se ne nositi s pobunom i podsjetnik da će se nepopularna zanimanja uvijek izroditi u očaj i zvjerstva.”
Kako je američka okupacija Iraka napredovala, broj civila koje je ubila američka vojska i drugi oblici nasilja koji su potresli zemlju dosegao je apokaliptične brojke.
Autori izvješća pod naslovom “Broj tijela: Broj žrtava nakon 10 godina 'rata protiv terorizma'” rekao Truthout broj mrtvih u Iraku i drugim zemljama protiv kojih je SAD vodio rat od događaja 11. rujna dosegao je "genocidne dimenzije" i "mogao bi također biti veći od 2 milijuna, dok je brojka ispod 1 milijuna vrlo malo vjerojatna."
Samo u Afganistanu, dobro poginulo je preko 31,000 civila nasilne smrti u ratu, a nebrojeni brojevi su patili - i nastavljaju patiti - od rana i zdravstvenih problema te nisu mogli dobiti liječenje ili pomoć.
U Afganistanu, već ratom razorenoj zemlji, još je teže živjeti zbog američke okupacije, koju su SAD upravo ponovno pojačale slanjem još gotovo 4,000 vojnika. Problemi kao što su nedostatak sanitarnih uvjeta, ekstremno siromaštvo, nedostatak osnovne zdravstvene skrbi, zagađenje i pothranjenost pogoršali su se, a ne poboljšali, s prisutnošću SAD-a tamo.
Još u SAD-u, procjene od prije šest godina odredile su cijenu takozvanog rata protiv terorizma na 3 do 4.4 bilijuna dolara kada se računaju izravni i neizravni troškovi, a ta brojka svakodnevno raste. A Studija iz 2016. povećala se ukupno gotovo 5 trilijuna dolara.
nematerijalna imovina
Dok je tadašnji predsjednik Bush doživio privremeni skok u svojim ocjenama odobravanja pokretanjem SAD-a u ratove u inozemstvu, oni su brzo pali i uglavnom ostali niski do kraja njegove administracije.
Iako je predsjednik Obama zajahao ovaj val anti-Busha i anti-američkog carstva na svoju dužnost obećavajući "nadu" i "promjenu", nije okončao ni jedan od ovih ratova.
Obama je jednostavno slijedio politiku Bushove administracije sporim povlačenjem iz Iraka održavajući američku prisutnost tamo u obliku "savjetnika", nadzora, zračnih napada, topništva, dronova i kasnije trupa. Sve se to nastavlja pod Trumpovom administracijom, ali s više trupa na terenu.
Američka okupacija odigrala je veliku ulogu u radikalizaciji iračke mladeži i otjerala mnoge od njih u ISIS (također poznat kao Daesh), koji i danas hara dijelovima ratom razorenog Iraka.
Američka okupacija i uništenje iračke države također je odigralo ključnu ulogu u destabilizaciji Sirije, koja je sada još jedna propala država, sa stotinama tisuća mrtvih i milijunima izbjeglica koji se množe dok se krvoproliće nastavlja.
Sve to vrijeme nikada se nije ozbiljno razgovaralo o potpunom povlačenju iz Afganistana.
S obzirom da se invazija i okupacija Iraka, barem djelomično, odnosila na stjecanje kontrole nad naftom te zemlje, američka okupacija nije uspjela ni na tom planu. Dok je ExxonMobil posjedovao jedno od najvećih naftnih polja u Iraku nakon okupacije, Kina se, bez da je poslala ijednog vojnika ili ispalila i jedan metak, polako, ali metodično uključila u mješavinu i traži veću kontrolu nad iračkom naftom, osim što je najveći potrošač nafte.
Denise Natali, stručnjakinja za Bliski istok sa Sveučilišta nacionalne obrane u Washingtonu, DC, rekao je New York Timesu 2013, “Kinezi su najveći dobitnici ovog post-Sadamovog naftnog buma u Iraku.”
Čak i prije 9. rujna, Bushova administracija je bila žestoko kritiziran u svijetu za stajališta američke vlade o domaćim i međunarodnim pitanjima. Politike SAD-a koje su produbile siromaštvo, nejednakost, geopolitički sukob, degradaciju okoliša i globalizaciju bile su goruća pitanja, koja su se pogoršala odgovorom SAD-a na 9. rujna.
U SAD-u Amnesty International je čak tvrdio da je takozvani rat protiv terorizma, “daleko od toga da je svijet učinio sigurnijim mjestom, učinio ga je opasnijim ograničavanjem ljudskih prava, potkopavanjem vladavine međunarodnog prava i štiteći vlade od nadzora. Produbio je podjele među ljudima različitih vjera i podrijetla, posijavši sjeme novih sukoba. Golemi učinak svega ovoga je istinski strah - među imućnima kao i među siromašnima."
Human Rights Watch, u izvješću iz 2004. pod naslovom, “Iznad zakona: Izvršna vlast nakon 11. rujna u Sjedinjenim Državama,” izjavio je, “Antiterorističke prakse Bushove administracije predstavljaju zapanjujući napad na osnovna načela pravde, odgovornosti vlade i uloga sudova."
Sve to vrijeme američka vojska drži grubo 300,000 aktivnih vojnih osoba u preko 150 zemalja i gotovo 800 baza globalno.
Dakle, je li takozvani rat protiv terorizma uspio?
Čak i ako ozbiljno uzmemo kriterije prema kojima je propagandistički prodan američkoj javnosti, kao i ostatku svijeta, odgovor mora biti odlučno "ne". Indeks globalnog terorizma otkrio je da je od 2014. bilo peterostruko povećanje u smrtnim slučajevima u globalnom terorizmu od 9. rujna.
Drugi rezultat ovih politika nakon 9. rujna bio je pad američkog imperija. Moć SAD-a u svijetu i dani kada su bili jedina supersila već su bili u opadanju kada se dogodio 9. rujna. Danas, posebno s administracijom predsjednika Donalda J. Trumpa, svi ostaci projekta američkog imperija koji su preostali brzo se spaljuju.
Jasno je da nema nikakve zasluge u očuvanju američkog imperija. Primarno pitanje koje nam ostaje je, dakle, koliko će još ljudi umrijeti dok ovo carstvo vodi izgubljenu bitku da zadrži svoju dominaciju?
Dahr Jamail, novinar Truthouta, autor je Volja da se odupre: vojnicima koji se odbijaju boriti u Iraku i Afganistanu (Haymarket Books, 2009.) i S onu stranu zelene zone: Poruke neukorijenjenog novinara u okupiranom Iraku (Haymarket Books, 2007.). Jamail je više od godinu dana izvještavao iz Iraka, kao i iz Libanona, Sirije, Jordana i Turske u posljednjih 10 godina, a među ostalima je osvojio nagradu Martha Gellhorn za istraživačko novinarstvo.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije