Šefa izaslanstva MMF-a u Argentini nedavno su ispred njegove hotelske sobe stjerali u kut novinari popularne, prljave televizijske emisije. Dali su mu komplet velikih, plastičnih vampirskih zuba za Noć vještica. "Pronašli smo ih u vratu predsjednika Duhaldea", rekli su mu, "i htjeli smo vam ih vratiti."
Takvi stavovi o MMF-u uobičajeni su u Argentini i oštro se razlikuju od onih izraženih u medijima i političkim krugovima u Washingtonu. Ovdje se vodi rasprava o tome treba li MMF "pomoći" Argentini, koja pati od četverogodišnje ekonomske depresije, kolapsa svoje valute i bankarskog sustava i neplaćanja javnog duga. Golubovi kažu da, zemlja je očajna; jastrebovi kažu ne, ne dok vlada ne pokaže više volje za "reformama".
Obje strane pogrešno tumače stvarno stanje. MMF ne nudi nikakvu pomoć argentinskom gospodarstvu. Čak i ako se postigne dogovor, neće biti novog novca - dovoljno samo za plaćanje Fonda i drugih službenih vjerovnika poput Svjetske banke.
Nadalje, Argentina nije suočena s jednostavnim izborom hoće li prihvatiti ili odbiti ovu "pomoć". Mnogo je gore od toga. MMF koristi svoju moć kao šef međunarodnog kartela vjerovnika kako bi produžio agoniju Argentine. Kredit od Svjetske banke, od europskih vlada, pa čak i svakodnevni kredit koji je tvrtkama potreban za vođenje međunarodne trgovine, zadržava se dok MMF ne odobri.
Ova razlika je ključna. Zamislite da se netko utapa, a prolaznik ne poduzima ništa da ga spasi. To bi bilo za moralnu osudu. Ali što ako se utopljenik pokušava probiti na obalu, a prolaznik ga udari nogom i gurne natrag u rijeku?
Potonji je slučaj puno gori, ne samo s moralnog nego i praktičnog gledišta: utopljenik bi se mogao spasiti da nije vanjske intervencije.
Vrlo jednostavno, MMF prakticira oblik iznude, i to prilično brutalan. Prije nekoliko mjeseci Svjetska banka trebala je osloboditi oko 700 milijuna dolara sredstava za nezaposlene - koji sada čine oko četvrtinu argentinske radne snage. No, odlučili su pričekati odobrenje MMF-a. Tijekom nedavnog posjeta Argentini susreo sam se s dr. Nestorom Oliverijem, liječnikom koji vodi zdravstvenu kliniku za siromašne u četvrti Matanza, na periferiji Buenos Airesa. Pokazao je na djecu koja su preskakala otvoreni odvodni jarak. “Dodiruju svoja usta i dobiju parazite. Imamo 30% pothranjenosti među djecom u ovom susjedstvu.”
I to sve gore, u zemlji koja je donedavno bila najbogatija u Latinskoj Americi.
Što MMF želi od Argentine? Nakon više od šest mjeseci razgovora i pritisaka nije ni jasno. Vlada je već pristala na skoro sve što je Fond zahtijevao, uključujući drastične rezove potrošnje (posebno za pokrajinske vlade) i ponovno pisanje svojih zakona o stečaju kako bi ih učinili povoljnijim za vjerovnike. Ipak, MMF nastavlja pomicati ciljeve i izlazi s novim zahtjevima. Neki financijski analitičari zaključili su da MMF namjerno kažnjava Argentinu zbog neplaćanja međunarodnog duga, kako bi obeshrabrio druge da krenu tim putem.
Uvjeti politike Fonda vjerojatno će pogoršati depresiju, uzrokujući otpuštanja stotina tisuća radnika i smanjujući agregatnu potražnju u gospodarstvu. Četiri godine MMF tvrdi da je jedini način za rast gospodarstva prvo vratiti povjerenje investitora, posebno stranih.
No mjere koje su preporučili da se to učini, poput rezanja državne potrošnje, dodatno su oslabile gospodarstvo. Te su politike stoga imale suprotan učinak. A sada, gušenjem kredita iz većine drugih izvora—tj. iznuđivanjem—Fond ubrzava pad.
Za razliku od većine zemalja koje se obraćaju Fondu, Argentina trenutno ima trgovinski suficit. To znači da zapravo ne treba vanjsko financiranje. Niti mu trebaju dolari da popravi svoj bankarski sustav, koji sada radi na pezosu.
Drugim riječima, zemlja je sposobna oporaviti se sama. U ovom trenutku najveća prepreka ponovnom pokretanju rasta mogao bi biti sam Fond. Kako se kriza oduži, Argentina će možda morati pronaći način da zaobiđe MMF.