Mislim da je najbolji način za početak ponoviti ono što je o. Cirilo Nacorda rekao je prije dva dana u Lamitanu, u Basilanu, kada je zahvalio članovima Međunarodne mirovne misije što su "rizikirali svoje živote" odlazeći u Basilan da traže istinu. Moje kolege su došle iz različitih dijelova svijeta kako bi danas provele tri dana i dvije noći u glavnoj ratnoj zoni na Filipinima, i jednog dana posjetile mjesto za obuku specijalnih snaga u džungli na granici Zamboanga del Norte i Zamboanga del Sur.
Naša misija je bila potaknuta imenovanjem Basilana kao drugog fronta u takozvanom ratu protiv terorizma od strane predsjednika Georgea W. Busha. Išli smo sa jasnom perspektivom, a to je da vojna rješenja, kao u Vijetnamu i Afganistanu, pogoršavaju situaciju i da samo dijalog među zajednicama u sukobu može stvoriti uslove koji mogu dovesti do mira. Išli smo da ispitamo realnost rata u Basilanu.
Izašli smo zabrinutiji nego kada smo ušli.
Još uvijek moramo svoje nalaze spojiti u konačni izvještaj, ali dozvolite nam da podijelimo neke probne nalaze.
Prvo, u ratu protiv Abu Sayyafa, postoje jaki dokazi da vojska krši ljudska prava. Susreli smo se sa brojnim slučajevima hapšenja bez naloga, zatvaranja maloljetnika i trudnice, optužbi za vansudsko pogubljenje, te navoda o mučenju strujnim udarom. Ove slučajeve treba u potpunosti istražiti, a počinioce kazniti. Neka ne bude greške: svi mi u misiji osuđujemo zločine koje je počinio Abu Sayyaf; zapravo, proveli smo naš posljednji dan u Basilanu slušajući svjedočenja Abu Sayyafovih žrtava u Lamitanu. Međutim, vojska ne može usvojiti Abu Sayyafovu taktiku da uništi Abu Sayyaf, ne samo zato što je to nemoralno, već i zato što je angažovanje u hapšenju bez naloga, mučenju i ubijanju nevinih najsigurniji način stvaranja više regruta za Abu Sayyafa.
Drugo, čini se da je problem Abu Sayyafa složen politički fenomen koji je otporan na vojno rješenje. Tokom posjete sretali smo Basilenosa koji bi nas pitao da odgovorimo na pitanje: Zašto 6,000 vojnika ne može eliminirati grupu koja broji samo 40 do 60 bandita? Jedan od odgovora u koji se mnogi Basilenos, podjednako muslimani i kršćani, zaklinju je da na najvišim nivoima pokrajinske administracije i na različitim nivoima regionalne i pokrajinske vojne komande, postoje utjecajni elementi koji maze Abu Sayyafa, neki od njih u zamjenu za novčanu dobit. To su ozbiljne optužbe, ali čak i samo izlazak sa zahtjevom da se oni ispitaju izlaže velikom riziku one koji optužuju. Ako je Abu Sayyaf uglavnom politički problem, onda oslanjanje na vojno rješenje vjerojatno neće donijeti rezultate. Glavni fokus treba da bude demontaža struktura dosluha i korupcije, a ne dodavanje više trupa i vatrene moći.
Treće, naše putovanje je izazvalo više pitanja nego odgovora o raspoređivanju američke vojske u Basilanu i Zamboangi. Mnogi od onih s kojima smo razgovarali odbacili su tvrdnju o stalnim vezama između ozloglašene Al Kaide i Abu Sayyafa. U stvari, izvori filipinske vlade priznaju da nikakvi dokazi o saradnji ne postoje nakon 1995. Štaviše, čini se da američke specijalne snage nemaju nikakvu jasnu “dodatnu vrijednost” u borbi protiv Abu Sayyafa. Jedan filipinski oficir u 103. pješadijskoj brigadi s kojim smo razgovarali spomenuo je pomoć SAD-a u medicinskoj evakuaciji i gađanju, ali čak se i major Max Carpenter iz američkih specijalnih snaga u Tabavanu složio da su to vještine koje ni filipinskim trupama ne trebaju instrukcije, kao u gađanju, ili, kao u medicinskoj evakuaciji, nečemu što im nije potrebna velika obuka da bi stekli, svakako ne šest mjeseci.
Što se tiče navodne nabavke i obuke u visokotehnološkoj opremi, mislimo da to ima marginalnu upotrebu kada se bavimo političkim problemom poput Abu Sayyafa, koji se čini da su više skriveni krošnjom korupcije i dosluha nego gustim šumskim pokrivačem.
Pa zašto se američke trupe slijevaju u Basilan? Zašto zahtjev za još 300 američkih vojnika da se pridruže 160 specijalnih snaga koje su već tamo? Sve smo više zabrinuti da u ovim potezima postoji strateška namjera, a to je uspostavljanje i proširenje vojnog prisustva na južnim Filipinima usmjerenih na muslimanske preporoditeljske pokrete tamo i u jugoistočnoj Aziji. Ako je to slučaj, onda Filipini možda klize u situaciju da budu baza za dugoročni američki rat protiv pobunjeničkih i preporoditeljskih pokreta, sa svim destabilizirajućim posljedicama takvog beskrajnog rata za cijeli region.
Ovo je važno, budući da su brojni lokalni zvaničnici koji bi trebali znati bolje, oslikavali širenje vojnog prisustva SAD-a kao čarobni metak koji će riješiti ne samo problem Abu Sayyafa nego i sve. Guverner Basilana Wahab Akbar i gradonačelnik Isabela Cirty Luis Biel rekli su nam da sada podržavaju inkorporaciju Basilana kao sljedeće države Sjedinjenih Država, a gospodin Biel je rekao da se zalaže za uvođenje nuklearnog oružja od strane SAD-a u njegovu provinciju-nešto to je izričito zabranjeno filipinskim ustavom. To su iluzije koje mogu dovesti samo do produbljivanja rata u ratom i sukobima razorenom regionu.
Ovo pojačano raspoređivanje SAD-a, pod okriljem obuke, već stvara ne samo političke probleme kao što je narušavanje suvereniteta. Lideri domorodačke zajednice Subanon udaljene oko 50 kilometara od grada Zamboanga, u Baranggay Limpapi, rekli su nam da je 50 hektara zemlje njihovih predaka ilegalno dalo u zakup Oružanim snagama Filipina od strane Uprave za slobodnu luku i ekonomsku zonu Zamboanga da služi kao lokacija za zajedničku obuku filipinskih i američkih trupa u ratu u džungli. Kao rezultat toga, 17 porodica se suočava sa deložacijom.
Dozvolite mi da navedem da i pored uvjeravanja o suprotnom, vlada i vojska nisu sarađivale sa ovom misijom. Guverner Basilana Wahab Akbar spriječio nas je da posjetimo i intervjuišemo one koji su uhapšeni bez naloga u provincijskom zatvoru Basilan, iako nam je na sastanku priznao da među njima ima i nevinih ljudi. Ni filipinska i američka vojska nisu sarađivale. Filipinska vojska je povukla obećanje da će nam pružiti vojnu pratnju, a jedan od najviših generala Southcoma koji je obećao da će se sastati s nama nije se pojavio. Isto tako, pukovnik Maxwell iz specijalnih snaga nije se pojavio na našem sastanku u zajedničkom kampu 103. brigade i američkih specijalnih snaga u Tabavanu u 10 sati ujutro u ponedjeljak, 25. marta.
Na kraju, želimo da se zahvalimo ljudima Basilana i Zamboange koji su pružili pomoć misiji čak i u opasnosti po svoje živote, uz ljubaznost i gostoprimstvo.
Hvala ti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati