Kada je prvi Svjetski socijalni forum održan u Porto Alegreu u Brazilu 2001. godine, on je zamišljen kao kontrapunkt Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Švicarska. Davos je bio svijet jednog procenta. Porto Alegre je bio svijet nas ostalih. Danas je Katmandu, mjesto održavanja Šesnaestog svjetskog socijalnog foruma, svijet nas ostalih.
Svjetski društveni forum trebao je prenijeti naš otpor globalnom kapitalizmu i njegovim pljačkama. To je također trebalo biti afirmacija solidarnosti svih ljudi i mreža koje se bore za socijalnu pravdu i mir. Bila je to i prilika da se okupimo i planiramo budućnost, budućnost u kojoj je, kako kaže slogan WSF-a, moguć drugi svijet.
U svom romanu o životima isprepletenim sa Francuskom revolucijom, pisac Čarls Dikens je rekao da su to bila najbolja i najgora vremena.
Ovi dani su sigurno najgori periodi. Planeti prijeti klimatska katastrofa. Neoliberalizam je doživio veliki neuspjeh, ali je ostao još više ukorijenjen kao ideologija i politika. Svjedoci smo uspona fašizma na globalnom nivou—zaista, južno od Nepala, vidjeli smo kako fašizam diže svoju ružnu glavu u Indiji. Svjedoci smo dva genocida. Jedan se odvija u Mijanmaru, gdje se vojna elita očajnički drži na vlasti neselektivno ubijajući svu opoziciju, zadatak koji je nemoguć jer otpor sada kontrolira 60 posto zemlje. Najveći genocid se dešava u Gazi, gdje su Izraelci već ubili oko 29,000 Palestinaca, od kojih su 70 posto žene i djeca. Sada su spremni da uđu u grad Rafah, obećavajući još klanja, više tuge.
Nisam se dobro naspavao od izraelske invazije na Gazu. Zaista, ne može se uživati u jednom trenutku lične sreće dok se negdje u svijetu događa masovni pokolj. Ova sposobnost saosjećanja sa patnjama drugih je osnova ljudske solidarnosti. To proizilazi iz naše zajedničke ljudskosti.
Pitamo se zašto je Izrael toliko opredijeljen da potpuno uništi Palestince kao narod? Pitamo, zašto su Sjedinjene Države toliko posvećene obezbjeđivanju oružja i municije kako bi se omogućio genocid? Pitamo zašto Evropa, koja nam je jednom na globalnom jugu rekla da je vrhunac civilizacije, podržava varvarstvo?
Da, ovo je najgore vrijeme. Ali da li su to najbolja vremena? To zavisi od svakog od nas. Jesmo li spremni prihvatiti velike izazove vremena?
Jesmo li spremni uložiti sve napore da spasimo planetu od klimatske katastrofe koju je stvorio globalni kapitalizam?
Hoćemo li nastaviti da vodimo političku i ideološku borbu da iskorijenimo i demontiramo neoliberalizam?
Jesmo li voljni staviti svoja tijela na kocku protiv napredovanja fašizma?
Hoćemo li dati sve u borbi za zaustavljanje genocida u Gazi i drugdje?
Dozvolite mi da završim citiranjem iz intervju Napravio sam sa Usamahom Hamdanom, predstavnikom Hamasa u Libanu, što sam uradio u Bejrutu 2004. godine. Pitao sam ga da li se ne boji za svoj život s obzirom na to da je visokoprofilirani vođa organizacije. Evo njegovog odgovora:
Ja sam na dva [atentat] liste, jedan sa šest imena, a drugi sa 12 imena. Ali ja živim svoj život normalno. Doručkujem sa svojom djecom, uvijek se trudim da to radim jer tada mogu razgovarati s njima i pitati ih o njihovom danu i planovima. Posjećujem svoje prijatelje i moji prijatelji posjećuju mene. Nedavno sam izašla sa decom da se kupam u moru. Samo jednom umrete, i to može biti od raka, u saobraćajnoj nesreći ili ubistvom. S obzirom na ove izbore, više volim atentat.
Duh koji se ogleda u Hamdanovom odgovoru je, po mom mišljenju, razlog zašto će Palestinci, čak i suočeni s genocidom, na kraju trijumfovati. Skupimo snagu iz tog duha. Palestina nas treba. Ali nama je potrebna i Palestina. I zahvalimo Palestini što je predvodila put, što je osvjetljavala put ostatku svijeta.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati