Izborni poraz Donalda Trumpa 2020. i poraz Jaira Bolsonara od Lule u Brazilu 2022., zajedno s odlaskom Rodriga Dutertea s mjesta predsjednika Filipina prošle godine, dali su nekim četvrtinama nadu da je krajnje desničarski ili fašistički val zahvatio globalno.
Dva politička zemljotresa, koja su se dogodila samo u posljednje dvije sedmice, razbila su ovu iluziju. U Argentini je za predsjednika velikom većinom izabran Javier Milei, Trampovski, samoozvani anarhokapitalista koji drsko poriče da su se u toj zemlji kršenja ljudskih prava dogodila tokom takozvanog prljavog rata koji je vojska vodila kasnih 1970-ih. Dva dana kasnije, na izborima u tradicionalno liberalnoj Holandiji, Slobodarska partija koju predvodi Gert Vilders pojavila se kao najveća stranka u zemlji. Trampista mnogo prije nego što se Trump pojavio, Wilders želi zabraniti Kuran, opisuje islam kao “ideologiju retardirane kulture”, a Marokance naziva “ološem”.
Kada su krajnje desničarske ličnosti i pokreti počeli da se pojavljuju tokom poslednje dve decenije, u nekim krugovima je bilo jakog oklijevanja da se koristi reč „f“ da bi se opisali. Zaista, još prije manje od tri godine, morao sam braniti upotrebu riječi fašistički u debati Cambridge Uniona od akademika koji su bili mrzovoljni da je koriste za opisivanje ekstremno desničarskih pokreta u Evropi, Sjedinjenim Državama i drugim dijelovima svijeta. Međutim, ono što su Donald Trump i pobuna 6. januara 2021. pokazali je da je razlika između “krajnje desnice” i “fašista” akademska. Ili se može reći da je “krajnji desničar” fašist koji još nije preuzeo vlast, jer tek kada su na vlasti fašisti u potpunosti otkrivaju svoje političke sklonosti.
Pokret ili osoba moraju se smatrati fašističkim kada spajaju sve ili većinu sljedećih pet karakteristika: 1) pokazuju prezir ili mržnju prema demokratskim principima i procedurama; 2) tolerišu ili promovišu nasilje; 3) imaju zagrejanu masovnu bazu koja podržava njihovo antidemokratsko razmišljanje i ponašanje; 4) žrtve su i podržavaju progon određenih društvenih grupa; i 5) vodi ih harizmatična osoba koja pokazuje i normalizuje sve gore navedeno.
Želeo bih da se fokusiram na neke ljude, osim na Trampa, koji odgovaraju reči „f“. Na Filipinima, nakon upozorenja prije izbora 2016. da će Rodrigo Duterte biti "još jedan Markos", napisao sam dva mjeseca nakon Duterteovog predsjednika da je on "fašistički original.” Bio sam kritiziran od strane mnogih kreatora mišljenja, akademika, pa čak i naprednjaka zbog upotrebe riječi "f". Preko sedam godina i 27,000 vansudskih pogubljenja navodnih korisnika droge kasnije, riječ "f" je jedan od blažih izraza koji se koriste za Rodriga Dutertea, a mnogi preferiraju "masovnog ubicu" ili "serijskog ubicu".
Narendra Modi je učinio sekularnu i raznoliku Indiju Gandhija i Nehrua prošlošću svojim hinduističkim nacionalističkim projektom, koji veliku muslimansku manjinu u zemlji prebacuje na građane drugog reda. Trenutno, on izvodi najtrajniji napad na slobodu štampe tako što stavlja progresivne novinare u zatvor i podiže optužbe protiv poznatih pisaca poput Arundatija Roja.
U Mađarskoj su Viktor Orban i njegova stranka Fides skoro završili sterilizaciju demokratije.
U Brazilu, Jair Bolsonaro je izgubio na predsedničkim izborima 2022. od Lule da Silve sa neznatnom razlikom, ali su njegovi sledbenici odbili da prihvate presudu, a hiljade ljudi s desnice napalo je glavni grad Braziliju u pokušaju da zbaci novu vladu, u izvanredna replikacija pobune od 6. januara 2021. u Washingtonu.
Evropa je regija u kojoj su fašističke ili radikalno desničarske stranke napravile najviše prodora. Pošto nije imao radikalno desničarski režim 2000-ih, osim povremeno i nakratko kao mlađi partner u nestabilnim vladajućim koalicijama kao u Austriji, region sada ima tri na vlasti — jednu u Mađarskoj, vladu Giorgia Meloni u Italiji i zakon i Stranka pravde u Poljskoj, koja pokušava da se održi na vlasti uprkos tome što je izgubila na parlamentarnim izborima u oktobru 2023. godine. Krajnja desnica dio je vladajućih koalicija u Švedskoj i Finskoj. Region ima još četiri zemlje u kojima je stranka krajnje desnice glavna opoziciona stranka. A ima ih sedam gdje je krajnja desnica postala glavna prisutnost i u parlamentu i na ulicama.
Društveni uslovi koji stvaraju fašizam
Lideri su kritični u fašističkim pokretima, ali društveni uslovi stvaraju prilike za uspon tih vođa. Ovdje se ne može prenaglasiti uloga koju su neoliberalizam i globalizacija odigrali u stvaranju pokreta radikalne desnice. Pogoršanje životnog standarda i velike nejednakosti izazvane neoliberalnom politikom stvorile su razočaranje među ljudima koji su smatrali da su liberalnu demokratiju zarobili bogati i nepovjerenje u stranke desnog i lijevog centra koje su promovirale te politike. Ove ogorčene, nezadovoljne mase osnova su fašističkih partija. Upravo ova usijana baza motivirana mješavinom ekonomske nesigurnosti, ogorčenosti ili mržnje objašnjava činjenicu da, iako Duterte, Bolsonaro i Trump više nisu na vlasti, mogu se vratiti ili biti zamijenjeni novim vođom isti tip.
Uzmite Sjedinjene Države. Izbori Joea Bidena 2016. izmamili su olakšanje u krugovima zabrinutim za zdravlje demokratije u Sjedinjenim Državama. Ali 11 miliona Amerikanaca više glasalo je za Trumpa 2020. nego 2016., dok je 70 posto Republikanske stranke vjerovalo protiv svih dokaza da je on pobijedio na izborima. Danas se Trump suočava sa 91 optužbom za krivično djelo u dva državna suda i dva različita federalna okruga, od kojih bi svaka potencijalno mogla dovesti do zatvorske kazne. Ipak, ostavio je sve svoje republikanske rivale u prašini u pokušaju da izazove Joea Bidena za predsjednika 2024. godine, a on vodi Bajdena u anketama u različitim državama koje će odrediti tko će pobijediti na izborima sljedeće godine. Zaista, njegovi konkurenti za republikansku predsjedničku nominaciju pokušavaju da projiciraju imidž više Trumpista od Trumpa.
Ekonomski uslovi, međutim, ne mogu u potpunosti objasniti pojavu fašističkih pokreta. Rasizam, etnocentrizam i antiimigrantsko raspoloženje takođe ih podstiču. U stvari, ovi bihevioralni ili ideološki nagoni su centralni za fašistički projekat, a to je stvaranje međuklasne solidarnosti zasnovane na boji kože, vjeri, jeziku ili kulturi definirajući kao neprijatelja ili Velikog drugog one za koje se smatra da su drugačije. Nije slučajno što je Hitlerov projekat nazvan nacionalsocijalizmom – to jest, to je bila „jednakost“, ali samo za one iste rase, a ne za Druge. Za ovog Velikog drugog se kaže da je izvor krize ili problema nečije zamišljene zajednice. U Sjedinjenim Državama danas, bijeli nacionalizam ili nadmoć bijelaca je ideološki izraz fašističkog projekta, au Europi i Sjedinjenim Državama, jaka osjećanja prema ne-bijelim migrantima ključna su karakteristika fašističke svijesti.
Fašizam se ne može svesti na zavjeru Velikog kapitala da represivno stabilizira društvo i promovira njegove interese, kako su to vidjeli tradicionalni marksisti. Fašisti nisu samo instrumenti elite. Zapravo, njihova retorika nije samo antidemokratska ili antiliberalna, već često i antikapitalistička ili anti-velika biznisa. Svjedoci kako Trump i njegovi sljedbenici tvrde da su anti-Big Tech ili protiv "plutokrata". Fašisti, međutim, ne nastoje da sruše veliki biznis; oni samo žele smještaj sa Kapitalom koji će služiti vlastitim interesima njihovog pokreta, ali s njima na vozačkom mjestu.
U „normalnim vremenima“ fašisti i veliki kapital ponekad mogu imati različite stavove po nekim pitanjima, kao, na primer, u slučaju „probuđenog kapitalizma“, gde korporacije pobožno tvrde da korporativna politika treba da bude „proekološka“ ili politički korektna. u praksi zapošljavanja kada su u pitanju rasa i spol. Međutim, ove razlike su prolazne i male, a kada je kapital ugrožen pokretima koji umanjuju njegove profite ili ugrožavaju njihovu ekonomsku hegemoniju, on pozdravlja napore fašista da stabiliziraju ili “saniziraju” društveni poredak.
Fašisti mogu doći na vlast putem izbora, kao što su to učinili Hitler, Trump i Bolsonaro. Zapravo, što se više približavaju vlasti, to više pokušavaju da projektuju konstitucionalistički ili umjereni imidž, kao što je Giorgia Meloni učinio u Italiji uoči parlamentarnih izbora 2022. i Geert Wilders nedavno u Holandiji. Ali kada jednom dođu na vlast, oni često pokušavaju da ostanu tamo upotrebom sile ili nasilja. Nasilje je glavni instrument kojim fašisti žele da izvedu svoju revoluciju ili kontrarevoluciju kako bi “pročistili” društvo kako bi potvrdili ili ponovo potvrdili supremaciju tradicionalno dominantne većine definirane bojom kože, etničkim identitetom ili kulturom. Tako u Indiji, dok preoblikuju institucije zemlje putem svoje parlamentarne većine, hinduistički nacionalisti vide svoju moć zasnovanu na konačnoj analizi na njihovoj sposobnosti za nasilje, koju povremeno oslobađaju da podsjećaju podređene zajednice poput muslimana, kao učinili su u masakru u Gudžaratu 2002.
Kako se suprotstaviti fašizmu
Dozvolite mi da završim tako što ću predložiti nekoliko poteza koje možemo poduzeti kako bismo se suočili s fašističkom prijetnjom.
Prvo, moramo prestati pribjegavati lakim objašnjenjima o usponu krajnje desnice, poput tvrdnje da su za to odgovorni trolovi, i priznati da ličnosti i pokreti krajnje desnice imaju kritičnu masu podrške javnosti.
Dalje, moramo pronaći načine da spriječimo ekstremnu desnicu od dolaska na vlast, kao što je izgradnja širokih ujedinjenih izbornih frontova, čak i sa nefašističkim grupama s kojima možemo imati razlike. Mnogo je teže ukloniti krajnju desnicu kada su na vlasti.
Treće, moramo se pobrinuti da na čelu našeg otpora imamo one pokrete koji imaju veliki odjek među širokim sektorima stanovništva uključujući srednju klasu, kao što su pokreti za zaustavljanje klimatskih promjena, promicanje rodne ravnopravnosti i unaprediti rasnu pravdu.
Četvrto, moramo žestoko braniti ljudska prava i demokratske vrijednosti, čak i tamo gdje su – ili posebno tamo – postali nepopularni. To će uključivati agresivno zagovaranje ljudi i grupa koje su trenutno proganjane, s tim što će se većina mnijeti protiv njih, poput muslimana u Indiji i nebijelih imigranata u Sjedinjenim Državama i Evropi. Međunarodna solidarnost sa proganjanima je suštinski element antifašističkog projekta.
Također, nemojmo se plašiti vidjeti šta možemo naučiti od ekstremne desnice, posebno kada je u pitanju politika strasti ili politika karizme, i vidjeti kako se naše vrijednosti mogu unaprijediti ili promovirati na strastvene i harizmatične načine. Moramo ujediniti razum sa strašću i ne smatrati ih u suprotnostima, iako, naravno, ne smijemo kršiti naše opredjeljenje za istinu, pravdu i poštenu igru u tom procesu.
Šesto, ako je historija, posebno Sjedinjenih Država, bilo kakav pokazatelj, ne smije se isključiti mogućnost nasilnog građanskog rata, a ako to postane stvarna prijetnja, poduzeti odgovarajuće korake da mu se suprotstavi.
Ali, što je vjerovatno najvažnije, moramo imati transformativnu viziju koja može da se takmiči s onom krajnje desnice, onu zasnovanu na istinskoj jednakosti i istinskom demokratskom osnaživanju koje ide dalje od sada diskreditovane liberalne demokratije. Neki ovu viziju nazivaju socijalizmom. Drugi bi više voljeli drugi termin, ali važna stvar je njegova poruka o radikalnoj, stvarnoj jednakosti izvan klase, roda i rase.
Nema garancije da fašizam neće trijumfovati, ali će sigurno pobijediti osim ako se tijelom i dušom, potpuno i pametno, ne stavimo na kocku da ga zaustavimo.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati