MAINSTREAM mediji se fokusiraju samo na prirodne uzroke katastrofa poput cunamija u Indijskom okeanu. Šta je širi kontekst?
INDIJSKI Okean je već epicentar ekološke devastacije koju će u bliskoj budućnosti izazvati globalno zagrijavanje. Ovaj dio svijeta je imao – i nastavit će imati u sve većim razmjerima – redovan broj smrtnih slučajeva od tajfuna i poplava i povezanih bolesti.
Konkretno, Bangladeš, kao i ostrvske države koje su bile poplavljene cunamijem, poput Maldiva i Andamana, su društva koja su najugroženija od globalnog zagrevanja, u narednih 10 ili 15 godina.
Dakle, iako je poseban uzrok ovoga – džinovski potres u Indijskom okeanu – relativno rijedak događaj – Indijski okean, a posebno Bengalski zaljev, jedno je od glavnih kazališta za klasnu politiku globalnog zagrijavanja i sve učestalosti prirodnih katastrofa koje treba odigrati.
Siguran sam da će mnogi politički lideri sada reći da nema smisla graditi sistem upozorenja na katastrofe, jer je ovo bio tako rijedak događaj. To može biti tačno za cunamije izazvane zemljotresom. Ali obalna sigurnost je izuzetno važno pitanje u ovom regionu.
Šokantno je da su geofizički sistemi upozorenja i obalni sistemi civilne odbrane koji su mogli napraviti razliku gotovo u potpunosti ograničeni na bogata društva. Ipak, sa velikim teretom katastrofe i smrti i ekonomskog razaranja suočavaju se siromašna društva, posebno ribarska društva koja okružuju Indijski ocean.
Koji bi bio minimalni sistem ranog upozorenja koji bi ljudima bio potreban? U nekim slučajevima, da postoji bilo kakva lokalna mreža ili organizacija, ne bi trebalo mnogo više od telefonskog poziva.
KOJI SU neki od političkih i ekonomskih faktora koji utiču na "prirodne" katastrofe?
SMRT od katastrofe cunamija najbliže je prirodnoj katastrofi. Tipičnija situacija u katastrofama poput zemljotresa je da ljudi ginu od lošeg kvaliteta stanovanja i izgradnje – ubija ih njihovo siromaštvo.
Tipičan zemljotres ili tajfun ili uragan i poplava mogu imati posljedice koje traju generacijama. To smo vidjeli u slučaju Nikaragve, Hondurasa i Gvatemale u Latinskoj Americi u posljednjih 20 ili 30 godina. Ljudi se tamo još uvijek oporavljaju od potresa u Managvi ili uragana u Centralnoj Americi 1998.
Najvažniji pojedinačni društveni proces ili pojava na planeti trenutno je urbanizacija. Devedeset pet posto budućeg rasta ljudske populacije će biti dodatak populaciji gradova Trećeg svijeta. I sve više, veliki dijelovi tog ljudskog prirasta smješteni su u najopasnijim mogućim uvjetima – u poplavnim ravnicama, u nižim obalnim područjima, na nestabilnim padinama.
Moglo je biti slučaj da je prije 30 godina u nekim gradovima Trećeg svijeta još uvijek bilo dostupnog pristojnog, dobro isušenog ravnog zemljišta za izgradnju sirotinjskih četvrti ili skvoterskih naselja. Sada se većina dešava u seizmički ili geološki opasnim područjima, a broj ljudi koji su izloženi katastrofi eksponencijalno raste.
U ovoj regiji, Bangladeš ima gotovo jedinstvenu izloženost jer je nisko leži. Suočava se sa veoma mračnom budućnošću jer tajfuni postaju sve češći i intenzivniji. Iako su ogromni zemljotresi i cunamiji u Indijskom okeanu relativno rijetki, ako samo odete na internet i pogledate Bangladeš, otkrit ćete da se prije 20 godina tamo utopilo 400,000 ljudi.
Ovo će se od sada ponavljati bukvalno svakih nekoliko godina. Ovo je zemlja koja će biti sve više pod opsadom poplava, sa raseljavanjem stanovništva i bolestima i smrću svake decenije vjerovatno jednako velikim ili većim kao što se dogodilo ove sedmice.
Postojaće i politički faktori koji će se odigrati u naporima za pomoć u katastrofama.
U NEKIM bogatim društvima katastrofe ponekad mogu imati pozitivan ekonomski efekat. Dobijate neku vrstu seizmičkog kejnzijanizma u Kaliforniji, ili velike savezne programe pomoći u slučaju katastrofe na Floridi – u suštini projekti sa svinjskim buretom za katastrofu.
Katastrofe se također često koriste kao oblik urbane obnove, a to bi mogao biti slučaj i sada, posebno na Tajlandu ili Maleziji, na primjer – gdje turistička naselja, ali i sami gradovi neprestano zadiru u tradicionalna ribarska sela ili priobalna sela. Uopće ne bi bilo iznenađujuće vidjeti neke od njih ne obnovljene, već zamijenjene proširenim turističkim objektima ili projektima za vojsku ili druge grupe.
Možemo očekivati da će u Acehu – na sjevernom putu Sumatre u Indoneziji, gdje je vođen oslobodilački rat – politikom pomoći u katastrofama upravljati indonežanska vojska, a možete zamisliti kako će to funkcionirati. Isto i za slučaj Šri Lanke, gdje je istočna obala poprište 30 godina dugog građanskog rata.
Zatim, tu je i vrsta svakodnevne politike koja se odnosi na to kome američka vlada daje novac i koje dobrotvorne organizacije favorizira. Na kraju krajeva, nije iznenađujuće što se vrlo često gotovo ništa ne svodi na ljude.
KOJE SU trajne posljedice ove katastrofe?
EKONOMSKA šteta će biti monumentalna. To će potrajati dugo i možda nikada neće biti u potpunosti izračunato – posebno u ovim stvarno siromašnim ribarskim zajednicama za samostalan život, od kojih su hiljade i hiljade pogođene.
Ali ovo je samo dio većeg zbroja njihovih problema širom svijeta, jer zajednice ribara za samostalne potrebe umiru ili su prisiljene u dublje siromaštvo zbog nadmetanja, na primjer, s fabričkim kočarskim flotama Evropske unije ili Japana, ili zbog iscrpljivanja morske biomase, ili usponom stvari poput velikih komercijaliziranih uzgoja škampa. To je širi kontekst toga.
Bilo bi veoma važno da ljudi shvate da stalna, hronična prijetnja u svim ovim regijama dolazi od štete od oluje. A to se pogoršava globalnim zagrijavanjem i neuspjehom da se izgradi bilo kakva stvarna mreža civilne zaštite za siromašne zajednice, ili da se jednostavno investira u stvari kao što su morski zidovi i zaštićene ribarske luke i tako dalje.
Vjerujem da prije svega treba postojati globalni sistem civilne odbrane za prirodne katastrofe i klimatske događaje, koji bi u osnovi trebalo da plate bogate zemlje. I drugo, i što je još važnije, bogata društva koja su odgovorna za klimatske promjene moraju platiti troškove odbrane i spašavanja društava koja su direktno na putu katastrofa.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati