Izvor: Linkovi
COVID-19 je konačno čudovište pred vratima. Istraživači rade noću i danju na karakterizaciji epidemije, ali suočeni su s tri velika izazova.
Prvo, kontinuirani nedostatak ili nedostupnost kompleta za testiranje uništio je svaku nadu u obuzdavanje. Štaviše, sprečava tačne procjene ključnih parametara kao što su stopa reprodukcije, veličina zaražene populacije i broj benignih infekcija. Rezultat je haos brojeva.
Međutim, postoje pouzdaniji podaci o uticaju virusa na određene grupe u nekoliko zemalja. To je veoma zastrašujuće. Italija, na primjer, izvještava o zapanjujućoj stopi smrtnosti od 23 posto među starijima od 65 godina; u Britaniji ta brojka sada iznosi 18 posto. 'Korona gripa' koju Trump odbija predstavlja opasnost bez presedana za gerijatrijsku populaciju, s potencijalnim brojem smrtnih slučajeva u milionima.
Drugo, kao i godišnje gripe, ovaj virus mutira dok prolazi kroz populacije različitog starosnog sastava i stečenog imuniteta. Raznolikost koju će Amerikanci najvjerovatnije dobiti već je malo drugačija od one kod prvobitne epidemije u Wuhanu. Dalja mutacija bi mogla biti trivijalna ili bi mogla promijeniti trenutnu distribuciju virulencije koja raste s godinama, pri čemu bebe i mala djeca pokazuju mali rizik od ozbiljne infekcije, dok se osmogodišnjaci suočavaju sa smrtnom opasnošću od virusne upale pluća.
Treće, čak i ako virus ostane stabilan i malo mutiran, njegov utjecaj na grupe mlađe od 65 godina može se radikalno razlikovati u siromašnim zemljama i među grupama sa visokim siromaštvom. Zamislite globalno iskustvo španskog gripa 1918-19, za koji se procjenjuje da je ubio 1 do 2 posto čovječanstva. Za razliku od korona virusa, bio je najsmrtonosniji za mlade odrasle osobe i to se često objašnjava kao rezultat njihovog relativno jačeg imunološkog sistema koji je pretjerano reagirao na infekciju oslobađajući smrtonosne 'oluje citokina' protiv stanica pluća. Originalni H1N1 je poznat kao omiljenu nišu u vojnim kampovima i rovovima na bojnom polju gdje je srušio mlade vojnike na desetine hiljada. Slom velike njemačke proljetne ofanzive 1918., a time i ishod rata, pripisuje se činjenici da su saveznici, za razliku od svog neprijatelja, mogli svoje bolesne armije popuniti novopridošlim američkim trupama.
Međutim, rijetko se cijeni da se 60 posto globalne smrtnosti dogodilo u zapadnoj Indiji gdje su se izvoz žitarica u Britaniju i brutalne prakse rekvizicije poklopile s velikom sušom. Posljedična nestašica hrane dovela je milione siromašnih ljudi na ivicu gladi. Postali su žrtve zlokobne sinergije između pothranjenosti, koja je potisnula njihov imuni odgovor na infekciju, i raširene bakterijske i virusne upale pluća. U drugom slučaju, Iran koji su okupirali Britanci, nekoliko godina suše, kolere i nestašice hrane, praćene široko rasprostranjenom epidemijom malarije, uslovili su smrt otprilike petine stanovništva.
Ova istorija – posebno nepoznate posledice interakcije sa pothranjenošću i postojećim infekcijama – treba da nas upozori da bi COVID-19 mogao krenuti drugačijim i smrtonosnijim putem u sirotinjskim četvrtima Afrike i Južne Azije. Opasnost po globalnu sirotinju novinari i zapadne vlade gotovo su potpuno ignorirali. Jedino objavljeno djelo koje sam vidio tvrdi da zbog toga što je urbano stanovništvo zapadne Afrike najmlađe na svijetu, pandemija bi trebala imati samo blagi utjecaj. U svjetlu iskustva iz 1918., ovo je budalasta ekstrapolacija. Niko ne zna šta će se desiti u narednim nedeljama u Lagosu, Najrobiju, Karačiju ili Kolkati. Jedina sigurnost je da će se bogate zemlje i bogati slojevi fokusirati na spasavanje, isključujući međunarodnu solidarnost i medicinsku pomoć. Zidovi ne vakcine: može li postojati zliji šablon za budućnost?
***
Godinu dana od sada možemo gledati unazad sa divljenjem na uspjeh Kine u obuzdavanju pandemije, ali s užasom na neuspjeh SAD-a. (Iznosim herojsku pretpostavku da je kineska deklaracija o brzom opadanju prenosa manje-više tačna.) Nemogućnost naših institucija da drže Pandorinu kutiju zatvorenom, naravno, teško da je iznenađenje. Od 2000. godine više puta smo viđali kvarove u zdravstvenoj zaštiti na prvoj liniji.
Sezona gripa 2018., na primjer, preplavila je bolnice širom zemlje, razotkrivši šokantnu nestašicu bolničkih kreveta nakon dvadeset godina smanjenja stacionarnih kapaciteta uzrokovanih profitom (industrijska verzija upravljanja zalihama tačno na vrijeme). Zatvaranje privatnih i dobrotvornih bolnica i nedostatak medicinskih sestara, takođe nametnuti tržišnom logikom, devastirali su zdravstvene usluge u siromašnijim zajednicama i ruralnim područjima, prebacujući teret na nedovoljno finansirane javne bolnice i ustanove VA. Uslovi hitne pomoći u ovakvim ustanovama već nisu u stanju da se nose sa sezonskim infekcijama, pa kako će se nositi sa neminovnim preopterećenjem kritičnim slučajevima?
U ranoj smo fazi medicinske Katrine. Uprkos godinama upozorenja o ptičijoj gripi i drugim pandemijama, zalihe osnovne opreme za hitne slučajeve kao što su respiratori nisu dovoljne da se izbore sa očekivanom poplavom kritičnih slučajeva. Militantni sindikati medicinskih sestara u Kaliforniji i drugim državama brinu se da svi razumijemo ozbiljne opasnosti koje stvaraju neadekvatne zalihe osnovnih zaštitnih potrepština poput N95 maski za lice. Još ranjivije jer su nevidljive stotine hiljada niskoplaćenih i prezaposlenih radnika za kućnu njegu i osoblja u staračkim domovima.
Industrija staračkih domova i potpomognute njege koja skladišti 2.5 miliona starijih Amerikanaca – većina njih na Medicareu – odavno je nacionalni skandal. Prema New York Timesu, nevjerovatnih 380,000 pacijenata u staračkim domovima umire svake godine zbog zanemarivanja osnovnih procedura kontrole infekcija. Mnogi domovi – posebno u južnim državama – smatraju da je jeftinije platiti kazne za sanitarne prekršaje nego unajmiti dodatno osoblje i pružiti im odgovarajuću obuku. Sada, kao što primjer iz Seattlea upozorava, desetine, a možda i stotine više staračkih domova postat će žarišta koronavirusa, a njihovi zaposlenici s minimalnom platom racionalno će odlučiti da zaštite svoje porodice tako što će ostati kod kuće. U tom slučaju bi sistem mogao da se uruši i ne treba očekivati da će Nacionalna garda isprazniti posude.
Epidemija je odmah razotkrila oštru klasnu podjelu u zdravstvenoj zaštiti: oni s dobrim zdravstvenim planovima koji također mogu raditi ili predavati od kuće udobno su izolirani pod uvjetom da slijede razborite mjere zaštite. Javni službenici i druge grupe sindikalnih radnika sa pristojnim pokrivenostima moraće da naprave teške izbore između prihoda i zaštite. U međuvremenu, milioni niskoplaćenih uslužnih radnika, zaposlenih na farmama, nepokrivenih kontingentnih radnika, nezaposlenih i beskućnika biće bačeni vukovima. Čak i ako Washington na kraju riješi fijasko testiranja i obezbijedi adekvatan broj kompleta, neosigurani će i dalje morati da plaćaju doktorima ili bolnicama za sprovođenje testova. Ukupni porodični medicinski računi će porasti u isto vrijeme kada milioni radnika gube posao i osiguranje koje obezbjeđuje poslodavac. Može li postojati jači, hitniji slučaj u korist Medicare for All?
***
Ali univerzalna pokrivenost je samo prvi korak. Najmanje je razočaravajuće što u primarnim debatama ni Sanders ni Warren nisu istakli odustajanje Big Pharme od istraživanja i razvoja novih antibiotika i antivirusnih lijekova. Od 18 najvećih farmaceutskih kompanija, 15 je potpuno napustilo ovu oblast. Lijekovi za srce, sredstva za smirenje i tretmani za mušku impotenciju su lideri u profitu, a ne odbrana od bolničkih infekcija, hitnih bolesti i tradicionalnih tropskih ubica. Univerzalna vakcina protiv gripe – to jest, vakcina koja cilja na nepromjenjive dijelove površinskih proteina virusa – bila je mogućnost već decenijama, ali nikada profitabilan prioritet.
Kako se revolucija antibiotika povlači, stare bolesti će se ponovo pojaviti zajedno sa novim infekcijama, a bolnice će postati kladionici. Čak se i Trump može oportunistički usprotiviti apsurdnim troškovima recepta, ali nam je potrebna hrabrija vizija koja želi razbiti monopole lijekova i osigurati javnu proizvodnju lijekova za spasavanje. (To je nekada bio slučaj: tokom Drugog svetskog rata, vojska je angažovala Jonasa Salka i druge istraživače da razviju prvu vakcinu protiv gripa.) Kao što sam napisao pre petnaest godina u svojoj knjizi Čudovište pred našim vratima – Globalna pretnja ptičje gripe :
Pristup lekovima za spasavanje, uključujući vakcine, antibiotike i antivirusna sredstva, trebalo bi da bude ljudsko pravo, univerzalno dostupno bez ikakvih troškova. Ako tržišta ne mogu pružiti poticaje za jeftinu proizvodnju takvih lijekova, onda bi vlade i neprofitne organizacije trebale preuzeti odgovornost za njihovu proizvodnju i distribuciju. Opstanak siromašnih u svakom trenutku mora se smatrati višim prioritetom od profita Big Pharma.
Trenutna pandemija proširuje argument: kapitalistička globalizacija se sada čini biološki neodrživom u odsustvu istinski međunarodne infrastrukture javnog zdravlja. Ali takva infrastruktura nikada neće postojati sve dok pokreti ljudi ne razbiju moć Big Pharma i profitne zdravstvene zaštite.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati