Iako je prostitucija trenutno legalna u Engleskoj i Velsu, mnoge aktivnosti povezane s njom nisu. Uz stranicu sa pismima Morning Stara koja djeluje kao forum za diskusiju za ovu visoko polariziranu debatu, zainteresirane strane s obje strane razmatraju probleme s kojima se suočava oko 80,000 žena u prostituciji – i šta se može učiniti da se poboljšaju njihovi životi.
Fiona Mactaggart, Laburistički poslanik za Slough, ministar u sjeni za žene i ravnopravnost
U zemljama u kojima je prostitucija legalna ili tolerisana i dalje je visoka stopa nasilja, smrti i eksploatacije prostitutki. Birokratske zdravstvene i sigurnosne politike kao na Novom Zelandu, a o kojima se sada raspravlja u Zapadnoj Australiji, ne sprječavaju da prostitutke umru mnogo mlađe od drugih žena. Moramo priznati da prostitucija kakva se zapravo praktikuje uključuje nasilje posebno prema ženama i djevojkama (većina prostitutki u Britaniji je regrutovana kao djeca). Iako niko ne zna tačno koliko je prostituisanih žena bilo žrtve trgovine ljudima, jasno je da je značajan broj bio.
Dakle, cilj politike mora biti poboljšanje sigurnosti ljudi koji prodaju seks, dok mi smanjujemo učestalost trgovine koja zahtijeva da ljudi koriste svoja tijela kao robu.
Već godinu dana je prekršaj platiti seks sa nekim ko je podvrgnut sili. Ipak, samo 43 osobe su procesuirane. Sadašnja vlada nije podržala zakon, a policija tvrdi da je komplikovano procesuirati, pa je vrijeme da usvojimo jednostavan švedski pristup zabrani kupovine seksualnih usluga. Istraživanja pokazuju da kupce najviše odvraća rizik od sudskog postupka i da imaju izbora za razliku od stanovnika pogođenih uličnom prostitucijom ili eksploatisanih žena.
engleski kolektiv prostitutki, Kampanja za ukidanje zakona o prostituciji, ekonomske alternative i veće plate
Budući da kriminalizacija tjera seksualne radnike dalje u podzemlje podrivajući sigurnost, prostitucija se mora dekriminalizirati, odnosno izbaciti iz krivičnog zakona. Novozelandski zakon o reformi prostitucije bio je dobra osnova za ozbiljne promjene. Omogućava ljudima da rade zajedno i pravi razliku između nasilja i seksa po pristanku. Ono što je najvažnije, pokazalo se da poboljšava uslove rada seksualnih radnika i olakšava onima koji žele da izađu, da to učine.
Takođe zahtevamo:
• održive ekonomske alternative prostituciji, finansijsko priznanje za majke i druge njegovatelje. Majke su najslabije plaćene radnice – nije slučajno da su 70% žena prostitutki majke;
• vraćanje beneficija, uključujući osobe mlađe od 18 godina, jedina najvažnija mjera za sprječavanje mladih ljudi da budu prisiljeni na prostituciju zbog siromaštva;
• policija i sudovi da daju prioritet sigurnosti energičnom istragom i procesuiranjem silovanja, seksualnog napada, nasilja u porodici i drugog nasilja, umjesto da ciljaju seksualne radnike koji rade sporazumno i kolektivno;
• zakoni protiv trgovine ljudima koji ciljaju na zlostavljanje i nasilje i da se ne koriste kao izgovor za deportaciju imigrantskih seksualnih radnika; definicija trgovine ljudima UN-a koja će se koristiti, koja uključuje silu i prisilu.
Dok pišemo, Sheila Farmer, teško bolesna žena, 5. septembra se suočava sa suđenjem za držanje bordela jer je radila samostalno sa drugima radi sigurnosti. Takva krivična gonjenja odvraćaju seksualne radnike da prijave nasilne napade iz straha od kriminalizacije, tako da nikada ne mogu biti u javnom interesu.
Heather Harvey, menadžerica za istraživanje i razvoj, Eaves
Žene koje se bave prostitucijom ozbiljno su diskriminisane. Svi bismo trebali voditi kampanju za dekriminalizaciju prodaje seksa, u šta god da vjerujemo.
Oni koji vode kampanju za legalizaciju ili dekriminalizaciju seksualne industrije zapravo, znali oni to ili ne, vode kampanju za legitimitet makroa i eksploatatora.
Oni koji postavljaju javne kuće u legalizovanim ili dekriminalizovanim režimima ne trebaju licencu, već samo dozvolu za planiranje. Jednom otvorene za rad, prostorije ne provjeravaju zdravstveni i sigurnosni službenici ili službenici za provođenje zakona. Pod legalizacijom, broj ilegalnih, kao i licenciranih javnih kuća raste, a postoje uvjerljivi dokazi da se veze između seksualne industrije i organiziranog kriminala nastavljaju. Povećava se trgovina ljudima u onim zemljama u kojima su javne kuće prihvaćeni dio uslužne industrije, kao i ulična prostitucija.
Dokazi koji dolaze iz Australije o neuspjehu legalizacije su u velikoj mjeri osuđujući. Godinama su Holanđani uživali hvaliti se kako je legalizacija javnih kuća i postavljanje zona tolerancije ulica rješenje za bezbroj problema povezanih sa seks industrijom. Policija je shvatila da sve što legalizacija čini jeste da privuče više makroa i grabežljivaca u zemlju, ali ne nudi nikakvu zaštitu za žene. Policija zatvara mnoge izloge javnih kuća, kao i ulične zone. Legalizacija svodništva i posedovanja javnih kuća ne funkcioniše ni za žene, ni za širu zajednicu. Radi za eksploatatore.
Profesor Gregor Gall, autor knjige iz 2006 Organiziranje sindikata seksualnih radnika. Međunarodna studija
U dobru i zlu, u zavisnosti od toga na koju stranu debate o seksualnom radu ljudi padaju, prostitucija (i seks rad uopšte) je tu da ostane u doglednoj budućnosti. Prostitucija je sada dio globalne ekonomske aktivnosti vrijedne više milijardi dolara.
U svjetlu ovoga i nemogućnosti snaga za ukidanje seksualnih usluga da u skorije vrijeme ostvare svoj cilj, vjerujem da je obaveza građana da shvate da sindikalno udruživanje seksualnih radnica predstavlja ključno sredstvo za regulaciju i kontrolu poslovnih subjekata u seksualna industrija.
Sindikalizacija, koja vodi do kolektivnog pregovaranja, može pomoći ne samo da se osiguraju minimalni standardi radnih uslova, već i da omogući seksualnim radnicima kolektivni glas i da postanu značajan igrač u industriji u kojoj rade.
Jasno je da sindikalizacija nije jedini odgovor jer nije prikladno baviti se prinudnim ili dužničkim radom. Državna regulativa, pod uticajem i po nalogu seksualnih radnica, je stoga takođe od vitalnog značaja.
Ljevica mora slušati organizirani glas seksualnih radnica – kroz njihov GMB sindikat – ako vjeruje da je emancipacija radnika čin koji najbolje sprovode sami radnici.
Postoje mnoge prepreke za ostvarenje sindikalizacije, ali seksualne radnice koje djeluju kolektivno u industrijskoj i političkoj sferi jedan je od najefikasnijih načina za smanjenje nivoa eksploatacije i ugnjetavanja u ovoj industriji.
Anna van Heeswijk, menadžerica kampanja, OBJEKT, organizacija za ljudska prava posvećena izazivanju "kulture seksualnih objekata"
Prostitucija nije posao kao svaki drugi. Veća je vjerovatnoća da će žena koja se bavi prostitucijom biti fizički i/ili ozbiljno seksualno napadnuta od strane makroa i prodavača, a 68% žena u prostituciji doživljava posttraumatski stresni poremećaj u istom opsegu kao i žrtve torture.
Stoga je od vitalnog značaja da oni koji su eksploatisani u prostituciji ne budu kriminalizovani zbog eksploatacije sa kojom se suočavaju i da su dostupne usluge za podršku onima koji žele da napuste ovu industriju kako bi to mogli da rade bezbedno i trajno.
Nadalje, kako bismo osigurali da buduće generacije više ne budu uvučene ili prisiljene na prostituciju, moramo se pozabaviti problemom na njegovom putu – potražnjom. Suočavanje sa potražnjom znači izvođenje kupaca iz senke pretvarajući se u zločin plaćati seks.
Ovaj pristup funkcionira. Deset godina nakon implementacije, Švedska je jedina zemlja u Evropi u kojoj su se prostitucija i trgovina seksom smanjili, a ne povećali, a rezultati su slični u Norveškoj i na Islandu gdje je zakon uveden nedavno.
U Velikoj Britaniji, nedavna pobjeda znači da je sada zločin plaćati seks od nekoga ko je podveden ili trgovan, a neznanje nije odbrana. Ovaj zakon mora biti implementiran i objavljen.
Nikada nije bilo važnijeg trenutka da se udružimo i pozovemo na kraj eksploatatorskoj industriji prostitucije i okončanje kupovine i prodaje ženskih tijela kao robe za seksualnu upotrebu. Samo tada ćemo imati istinski pokušaj jednakosti za sve.
*Ian Sinclair je slobodni pisac sa sjedištem u Londonu, UK. [email zaštićen]i http://twitter.com/#!/IanJSinclair
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati