Kada je prošlog ljeta koaliciona vlada poražena u parlamentu zbog vojne intervencije u Siriji, mnogi su aktivisti vjerovatno mislili da je to kraj stvari. Uostalom premijer David Cameron je priznao da „britanski parlament, koji odražava stavove britanskog naroda, ne želi da vidi britansku vojnu akciju. Shvatio sam i Vlada će postupiti u skladu s tim.'
Ono što mnogi ljudi ne shvaćaju je da se Velika Britanija miješala u rat u Siriji prije glasanja – naoružavajući i obučavajući sirijske pobunjenike koji se bore za rušenje Assadove vlade. Iako je izbjegnut vojni udar između SAD-a i Velike Britanije, Ujedinjeno Kraljevstvo nastavlja podržavati pobunjenike.
Prema najnovijem izlaganju Seymoura Hersha u London Review of Books, od početka 2012. MI6 je pomagao CIA-i da prebaci oružje iz Libije sirijskim pobunjenicima. Sredstva za ovu 'pacovsku liniju' stigla su iz Turske, Saudijske Arabije i Katara. Nakon napada na američki konzulat u Bengaziju u septembru 2012. (vjerovatno ciljanog zbog njegove uloge u ovim transferima oružja), Hersh napominje da su SAD – i vjerovatno Britanija – okončale svoje učešće, iako se linija pacova nastavila i bez njih.
Citirajući jordanske bezbednosne izvore, u martu 2013 izvijestio je Guardian da su američko, britansko i francusko osoblje obučavali sirijske pobunjenike u Jordanu u nastojanju da ojačaju sekularne elemente sirijske opozicije. Prema Guardianu, 'britanski obavještajni timovi daju pobunjenicima logističke i druge savjete u nekom obliku.' Relativno mali po veličini, ovaj program obuke vjerovatno se vodi iz zajedničke operativne sobe u Amanu u kojoj radi jedanaest zemalja koje čine grupu Prijatelji Sirije, uključujući SAD, Saudijsku Arabiju, Francusku i Veliku Britaniju, prema Wall Street Journal. Zajednička operativna soba koordinira obuku pobunjenika u Jordanu i snabdijevanje novcem i oružjem pobunjeničkih grupa u južnoj Siriji. U septembru 2013 New York Times izvijestio je da je 'Saudijska Arabija, tiho sarađujući s američkim i britanskim obavještajnim službama i drugim arapskim vladama, skromno povećala isporuke oružja pobunjenicima koji se bore u južnoj Siriji'. Ova saradnja sa Saudijskom Arabijom je prikrivena, objašnjava se u izvještaju, jer "američke i britanske obavještajne službe i arapske vlade... ne žele da njihova podrška bude poznata javnosti".
Sve ove operacije izvedene su izvan Sirije. Međutim, 2012. godine lord vrhovni sudija Lord Judge je nehotice pružio dokaze o britanskom osoblju koje radi na terenu u samoj Siriji. Predsjedavajući Apelacionog suda za vojnika SAS-a Danny Nightengalea, koji je osuđen na vojni zatvor zbog prekršaja u vezi s vatrenim oružjem, navodi Guardian Lord Judge je rekao sudu da je "Nightingaleov život bio "izvanredna priča" koja ga je odvela u opasne misije u Sjevernoj Irskoj, Bosni, Libanu, Turskoj, Iraku, Afganistanu, Siriji i Libiji."
Velika Britanija pomaže u naoružavanju pobunjenika uprkos velikom broju stručnjaka koji tvrde da će takva podrška dovesti do eskalacije sukoba. U aprilu 2013 zvanični izvještaj UN-a na sastanku generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona s premijerom Katara primijetio je da je 'Generalni sekretar pozvao na zaustavljanje isporuke oružja bilo kojoj strani u sirijskom sukobu. Više oružja značilo bi samo više smrti i razaranja.' U maju 2013 kampanja protiv trgovine oružjem tvrdio je 'Naoružavanje pobunjeničkih i opozicionih snaga imat će nepredviđene dugoročne posljedice po Siriju i regiju i neće pomoći u pronalaženju nevojnog rješenja za ovu užasnu situaciju.' U istom mjesecuJulien Barnes-Dacey i Daniel Levy Evropskog savjeta za vanjske odnose upozorio je 'zapadno naoružavanje pobunjenika je nepromišljeno s obzirom na njegovo... podsticanje eskalacije i maksimalizma, te nemogućnost da se garantuje u čijim će rukama završiti oružje.' Sa Independentima Patrick Cockburn nedavno napomenuvši da 'sirijskom oružanom opozicijom, više nego ikada, dominiraju džihadistički borci', vjerovatnoća da oružje padne u ruke najekstremnijih grupa se samo povećala. Na primjer, u martu 2014. Brown Moses, bloger koji prati upotrebu oružja u Siriji, otkrio je da hrvatsko oružje koje je CIA pomogla poslati sirijskim pobunjenicima, sada koristi Islamska država Iraka povezana s Al-Kaidom za gađanje američkih oklopnih transportera koje koriste vladine snage u Iraku.
Javno mnijenje je u skladu sa stručnjacima po ovom pitanju. AAnketa YouGov snimljeno nekoliko dana prije parlamentarnog glasanja pokazalo je da se 58 posto ispitanika protivi 'slanju malokalibarskog oružja poput pištolja anti-Asadovim trupama', uz samo 16 posto podrške. Ova opozicija se nastavila i nakon glasanja, uz ICM/Sunday Telegraph anketa otkrivši samo 3 posto ispitanika smatra da bi Velika Britanija trebala 'naoružavati sirijske antivladine pobunjenike'.
Iako su dokazi koje iznosim gore izvučeni iz novinskih izvještaja, ovo su rijetke i izolirane priče: Britanski mediji očito nisu uspjeli pružiti bilo kakvo dubinsko izvještavanje, pokrenuti pitanja ili poduzeti ozbiljnu istragu o ulozi UK-a u eskalaciji sirijskog rata.
Dok je nesumnjivo bilo ogromna pobeda za antiratni i mirovni aktivizam, mirovni aktivisti ne bi trebali biti zadovoljni zbog parlamentarnog poraza Vlade u vojnoj intervenciji u Siriji. Vlada nastavlja s naoružavanjem i obukom pobunjenika u Siriji, za što su mnogi stručnjaci upozorili da će eskalirati borbe, produžiti sukob, dovesti do više smrtnih slučajeva i osnažiti najekstremnije i nasilnije grupe. Mirovni aktivisti moraju se pojačati i skrenuti pažnju na tekuću destruktivnu ulogu Ujedinjenog Kraljevstva u Siriji i izvršiti pritisak na Vladu da se prestane miješati i umjesto toga raditi na deeskalaciji sukoba.
Ian Sinclair je slobodni pisac sa sjedištem u Londonu i autor Marš koji je potresao Blaira: Usmena istorija od 15. februara 2003, u izdanju Peace News Press. Može se kontaktirati na[email zaštićen] i https://twitter.com/IanJSinclair.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati