Iako se retko pominje u ljubaznom društvu, prihvatanje Nobelove nagrade za književnost Harolda Pintera 2005. govor nastavlja da odjekuje skoro deset godina kasnije.
“To se nikada nije dogodilo. Nikad se ništa nije dogodilo. Čak i dok se to dešavalo nije se dešavalo. Nije bilo važno. To nije bilo od interesa”, objasnio je Pinter o smrti i razaranju koje su izazvale Sjedinjene Države širom svijeta. Nastavio je: „Zločini Sjedinjenih Država bili su sistematski, konstantni, opaki, nemilosrdni, ali vrlo malo ljudi je zapravo pričalo o njima.
Kako se nešto može ne desiti čak i dok se dešavalo, pitate se? Dopusti mi da objasnim.
U junu 2012. New York Times je objavio a izvještaj pod naslovom 'CIA rekla da pomogne u upravljanju sirijskom opozicijom'. Prema izvještaju, “mali broj službenika CIA-e tajno djeluje u južnoj Turskoj” koji koordinira isporuku oružja pobunjenicima u Siriji, uključujući “automatske puške, raketne granate, municiju i nešto protivtenkovskog oružja”. U martu 2013. New York Times je objavio još jednu izvještaj, pod nazivom 'Avionski transport oružja sirijskim pobunjenicima se širi, uz pomoć CIA-e'. U ovom izvještaju se navodi da su isporuke oružja „narasle i uključivale više od 160 vojnih teretnih letova jordanskih, saudijskih i katarskih vojnih teretnih aviona“. Prema New York Timesu, veličina transfera oružja bila je tolika da je “korelirala s pomacima u ratu unutar Sirije, jer su pobunjenici sredinom prošle godine protjerali sirijsku vojsku s teritorije”.
Dakle, da rezimiramo, sredinom 2012. godine najutjecajnije novine na svijetu objavile su da SAD pomažu u naoružavanju pobunjenika – činjenica je potvrđena kasnijim pričama u samom New York Timesu, kao i brojnim izvještajima u drugim mejnstrim novinskim kućama širom svijeta .
Usporedite ove javno dostupne, lako dostupne informacije sa ovim sažecima iz mejnstrim medija tekuće uloge SAD u Siriji:
- The Telegraph, 21. aprila 2013.: „Dok se zna da su Saudijska Arabija i Katar
usmjeravajući oružje pobunjenicima, nije bilo naznaka da bi Sjedinjene Države, Britanija ili drugi zapadni saveznici mogli slijediti njihov primjer.” - New York Times, 4. maj 2013: „Čini se da se predsjednik [Obama] približava obezbjeđivanju
smrtonosnu pomoć sirijskim pobunjenicima, iako je takvu politiku odbijao samo nekoliko mjeseci
prije." - The Guardian, 8. maj 2013: „SAD, koje su zabranile al-Nusru kao terorističku grupu,
oklevao da naoruža FSA [Slobodnu sirijsku vojsku]…” - The Guardian, 23. jula 2013.: “Obama, koji nije bio voljan da se previše duboko angažuje u
Sirijski sukob, promijenio je [njegov] stav o naoružavanju protivnika Assadovog režima prošlog mjeseca”. - New York Times, 9. septembar 2014: „Gospodin Obama se opirao vojnom angažmanu u
Siriji već više od tri godine, iz straha od ranog naoružavanja pobunjenika koji se suprotstavljaju g
Assad ne bi uspio promijeniti ravnotežu u građanskom ratu.” - Program BBC Today, 11. septembar 2014, voditelj Mishal Husein u SAD
Ambasador: „Da ste vi [SAD] pomogli umjerenoj sirijskoj opoziciji, Slobodnoj Siriji
Vojska, pre tri godine, čak i pre dve godine, možda nismo u poziciji u kojoj jesmo
sad. Pridonijelo je oklevanje predsjednika Obame da interveniše i da preduzme akciju u Siriji
na ono što sada vidimo.” (1 sat i 52 minuta u)
Kao što je Pinter rekao, „Čak i dok se to dešavalo nije se dešavalo“.
Zašto svi ovi profesionalni novinari – navodno profesija sastavljena od šaljivih, upitnih cinika – nisu u stanju da iznesu najosnovnije činjenice o ulozi SAD-a u Siriji?
Nedavno priznanje bivšeg starijeg novinara Reutersa Andrewa MacGregora Marshalla moglo bi dati odgovor. Opisujući Reutersovo izvještavanje o Iraku kao "prilično beskorisno", bivši šef Bagdadskog biroa objašnjeno “postoji određeni diskurs koji se normalizira, u kojem su neki stavovi prihvatljivi, a drugi ne.” U ovoj atmosferi, ako date očigledne činjenične izjave, „često ste marginalizovani kao nekakva luda figura“, primećuje on. „Upravo kroz ovaj proces glavni mediji u osnovi postaju oruđe dezinformisanja ljudi, a ne informiranja ljudi."
Drugi razlog je aludiran u New York Timesu iz septembra 2013. godine članak koji je naveo “Saudijska Arabija, tiho sarađujući s američkim i britanskim obavještajnim službama i drugim arapskim vladama, skromno je povećala isporuke oružja pobunjenicima koji se bore u južnoj Siriji”. Saradnja SAD i Velike Britanije sa Saudijskom Arabijom je prikrivena, objašnjava se u izvještaju, jer "američke i britanske obavještajne službe i arapske vlade... ne žele da njihova podrška bude poznata javnosti".
Odbijajući da informišu svoje čitaoce da SAD naoružava pobunjenike u Siriji od 2012. godine, mejnstrim liberalni mediji učinili su upravo ono što najviše odgovara vladama SAD i Velike Britanije. I tako pažljivo prateći željenu priču vlada SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, mediji nastavljaju da minimiziraju Odgovornost SAD za tekući pokolj u Siriji i uspon Islamske države.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati