Prilično veliki broj ljudi je čekao br. Autobus 148 Egged koji se zaustavio na raskrsnici Kokhav Ya'akov u utorak popodne. Odmah se moglo prepoznati da to nisu obični putnici iz susjednih naselja.
"Ne možete vjerovati šta se ovdje događa", šapnuo je jedan religiozan čovjek u svoj mobilni telefon, "nevjerovatno je." Čovjek je očito mislio na gomilu novinara – sa njihovim kamerama više veličina, mikrofonima i notesima – koja je okruživala pet muškaraca i jednu ženu koji su čekali na stanici.
Radilo se o šest Palestinaca koji su odlučili da se do Jerusalema odvezu autobusom Egged, koji obično prevozi uglavnom naseljenike, bez potrebnih dozvola, i kroz kontrolni punkt Hizmeh, koji je potpuno zabranjen za Palestince sa Zapadne obale.
Ovo je bila prva u nizu akcija građanske neposlušnosti planiranih u znak protesta protiv onoga što organizatori nazivaju "demografskom segregacijom", kojom se Palestincima zabranjuje da stignu do istočnog Jerusalema, dok se dozvoljava dvoslojni transportni sistem na Zapadnoj obali: jedan za Izraelce i jedan za Palestinci. Demonstranti su bili inspirisani Slobodarskim jahačima američkog pokreta za građanska prava, koji su se prije pedeset godina ukrcali u autobuse kako bi protestirali protiv segregacije u južnim državama.
"Mi smo dio zajedničke ljudske istorije borbe za slobodu", rekao je Basel al-Araj, farmaceut iz al-Wallaje. Hapšen je šest puta tokom demonstracija protiv razdjelne barijere koja razdvaja njegovo selo od njegovih zemalja i susjednih palestinskih gradova.
Čini se da snage sigurnosti nisu imale prethodne informacije o događaju. Vojni džip se pojavio nakon 20 minuta, prije nego što su stigli Granična kontrola, policija i nešto što je izgledalo kao vozilo obezbjeđenja naselja.
Palestinski jahači slobode pretpostavljali su da će doseljenici biti nasilni. Badee' Dwak, socijalni radnik iz Hebrona, prvi je izrazio svoje čuđenje, tvrdeći da su "doseljenici ovdje [blizu Ramale] tihi, a ne kao naši u Hebronu."
Od njih šest, samo Fadi Qurun – jedan od vođa palestinskog pokreta 15. marta – nikada nije uhapšen, osim u pritvoru od nekoliko sati nakon demonstracija Nabi Saleha. "Biti uhapšen je sastavni dio našeg postojanja kao Palestinaca pod izraelskom okupacijom", rekli su dok su ulazili u autobus praćen vojskom novinara, "Mi nismo posebni."
15 minuta vožnje do kontrolnog punkta Hizmeh prošlo je tiho. Nakon što su otkrili zastavu i nekoliko plakata, jedan od putnika ih je opsovao. Dwak je uzvratio: "Vi ste religiozni, trebali biste se stidjeti."
Strani reporter je pitao putnika iz Ofre za mišljenje. Odgovorio je da Arapi mogu jahati bilo gdje u zemlji, ali Jevreji ne mogu voziti do Ramale. Drugi novinari su joj objasnili da je govornik bio Hagai Segal, koji je osamdesetih bio dio zloglasnog jevrejskog podzemlja.
Na punktu Hizmeh policajci su tražili da dvojica vozača izađu iz autobusa, ali su oni odbili. Sljedeći pokušaj uslijedio je nakon što su se naseljenici spustili, na parking. Policajac je Dwaka odvukao do stepenica autobusa, ali je potom otišao bez njega. Dolazili su i odlazili policajci, različitih činova. Neki od njih su prijetili šestorici, a drugi su ih molili.
Huwaida Arraf, advokat i jedan od šest vozača slobode u autobusu, ponudila je policajcima "počasni pasoš" koji je dobila od Palestinaca za učešće u flotili Gaze prošle godine. Nisu znali da hapse izraelskog i američkog državljanina.
Sve dok nisu uhapšeni i odvučeni, Jahači slobode su insistirali: "Imamo pravo da stignemo u Jerusalim. Zašto naseljeniku ne treba ulazna dozvola? Ne poštujemo pravila aparthejda. Mi smo Palestinci, a ovo je Palestina."
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati