Humor na vješalima koji je proteklih sedmica kružio Hebronom iznjedrio je novi stil šale. Na primjer, “Izraelske odbrambene snage su pokazale medijske noževe [koji su navodno pronađeni u rukama Palestinaca] koji su napravljeni u Njemačkoj, ali ovdje imamo samo noževe proizvedene u Kini.” Šale znače:
1. ID podmeće dokaze, a dokaz je da je Hebron preplavljen kineskom robom, a ne njemačkom;
2. Ko zaista želi da ubije vojnika u Hebronu treba da koristi nemački nož.
Ovaj crni humor nastao je iz sljedeće statistike: Od 70 Palestinaca osumnjičenih da su izveli terorističke napade nožem ili probijanje automobila između 3. oktobra i 9. novembra, bilo na Zapadnoj obali ili u Izraelu, snage sigurnosti su ubile 43. Dvadeset četiri bili su stanovnici okruga Hebron, uključujući 18 koji su živjeli u samom gradu. Devet je ubijeno u blizini vojnih kontrolnih punktova koji odvajaju srce palestinskog Hebrona od ostatka njegovih četvrti. Izvor odbrane je za Haaretz rekao da je bilo najmanje 10 drugih incidenata, neprijavljenih, u kojima su ljudi uhapšeni noseći noževe na kontrolnim punktovima u Hebronu u istom periodu.
Palestinci ne vjeruju standardnoj izraelskoj verziji da su životi vojnika bili u opasnosti i da su stoga morali ubiti osobu. U nekim slučajevima postavljaju pitanje da li su Palestinci uopće pokušali napasti vojnike.
Izvještaji izraelskih medija o ubistvima su jednoobrazni: terorista / muškarac ili žena / pokušaj uboda nožem / ubijen terorista. / Vojnik / muškarac ili žena / lakše ranjen. Ili nema žrtava među našim snagama.
Haaretz je nezavisno ispitao šest slučajeva. Tri slučaja su detaljno opisana u izvještajima Amnesty Internationala. Dana 5. novembra, Haaretz je zatražio od portparola IDF-a i portparola granične policije da komentarišu osam smrtnih slučajeva (ovdje ćemo razgovarati o samo pet od njih). Nakon šest dana, Haaretz je dobio kratak i generički odgovor, nevezan za naša konkretna pitanja.
Uz svaki kontrolni punkt i kompleks naselja postoje sigurnosne kamere. Palestinci su uvjereni da ID dopušta objavljivanje samo onih videa koji podržavaju njenu priču, a odbijaju objaviti snimke koji dokazuju suprotno. Na Haaretzov zahtjev IDF-u da vidi snimke sigurnosnih kamera nije odgovoreno.
Crni humor u Hebronu je također iznjedrio još jednu šalu: oni koji prolaze kroz kontrolne punktove do Starog grada trebaju izgovoriti suru al-Fatiḥah (početno poglavlje Kurana). Drugim riječima – pripremite se za smrt.
Dania Ershied, 17, prošla je kroz kontrolni punkt džamije u Hebronu 25. oktobra oko 1 sati. Kontrolni punkt odsijeca put od stare pijace do džamijskog trga/Grobnice Patrijaraha. Bila je nedjelja. Uobičajeni popodnevni čas za Danijin kurs engleskog je otkazan, kasnije su saznali njeni roditelji. Nije imala mobilni telefon, a njena kuća je bez internet konekcije: Tako je otac pokušavao da je zaštiti i zadrži njenu nevinost. U njihovom jednostavnom stanu (koji iznajmljuju od njegovog oca), njeni roditelji su mi pokazali djetinje slike koje je crtala i rukotvorine koje je voljela da radi.
Umjesto časa engleskog, Eršid je otišao ulicom do kontrolnog punkta. U kolibi je bilo nekoliko službenika granične policije; drugi su bili izvan njega. Sam kontrolni punkt se sastoji od okretne gvozdene kapije, sa kapijom detektora metala i još jedne rotirajuće gvozdene kapije iza nje. Mali sto stoji između kolibe i kapije, a veliki sto ispred druge okretne kapije. Postoje i pokretne pregrade za razdvajanje koje se mogu postaviti po potrebi.
Izvještaji izraelskih medija bili su manje-više isti. Na primjer, novinska web stranica Haredi citira glasnogovornika policije koji je rekao: „Palestinka je izazvala sumnje kod službenika granične policije. Od nje je zatraženo da se identifikuje, ali je iznenada izvukla nož i približila se vojnicima vičući na njih. Vojnici su pucali precizno i ona je neutralisana. Naših snaga nije bilo povrijeđenih.”
Na snimku objavljenom na internet stranici NRG, na kojem se vidi Ershiedovo tijelo kako leži na zemlji iza prevrnutog velikog stola, jedna osoba kaže teško dišući: „Terorista je pokušao da izbode vojnike. Hvala Bogu da je upucana i ubijena.”
Palestinski svjedok koji je ušao kroz kapije kontrolnog punkta nakon što je Ershied rekao za Haaretz da je 17-godišnjakinja prošla kroz kapiju detektora metala i dvije okretne kapije, a zatim je zamoljena da joj preda torbu. Policajac je stavio torbu na sto i viknuo joj: „Gde je nož? Gdje je nož?"
Svjedokinja je rekla da je Eršid izgledala uplašeno, podigla ruke i povikala: "Nemam nož, nemam nož!" Policajac je ispalio hitac upozorenja koji ju je još više uplašio. Odskočila je (sklonivši je iz vidokruga svjedokinje, koju je u ovom trenutku policija odvela) i nastavila da viče da nema nož. Ali jedan policajac ili možda više njih je pucao i ubio ju.
U izvještaju Amnesty Internationala, koji sadrži slično svjedočenje, navedeno je da se na naknadno objavljenim slikama uz tijelo vidi nož. Izvor odbrane je za Haaretz rekao da je Ershied „iznenada izvukao nož i približio se vojnicima. U ovoj fazi nije bitno koliko osoba ima godina – na kraju krajeva, jučer smo vidjeli djecu od 11 i 13 godina [napad lakim šinom u Jerusalimu 10. novembra]. Kada pogledate [mladu ženu] kao što je Dania, ona dolazi s nožem na kontrolni punkt. Pozivaju je da prestane. Ona se približava vojnicima i oni je upucaju.” Izvor odbrane se nije osvrnuo na izjavu svjedoka.
Mahdi al-Muhtaseb, 24, radio je u dvije pekare. Uveče 29. oktobra planirao je da upozna mladu ženu koja je trebalo da bude njegova verenica. Prethodnih dana kupio je veliku količinu dodataka ishrani kako bi upotpunio svoje treninge u teretani. "Takva osoba ne razmišlja o samoubistvu, niti o zatvoru", rekli su njegov ožalošćeni otac i brat za Haaretz prije nedelju dana, u njihovoj kući u kvartu Al-Kassara u Hebronu. Ujutro 29. oktobra otišao je, kao i obično, do svog drugog posla u naselju Al-Dik – do relativno nove pekare zvane Tito. Njegov dom, ruta, pekara – sve je u zoni H2 pod potpunom izraelskom kontrolom, iako su njegov dom i pekara izvan područja u kojem žive doseljenici. Na putu je morao proći kroz kontrolni punkt Al-Salaymeh.
Nešto se dogodilo na kontrolnom punktu: Možda je došlo do tuče između vojnika Kfir brigade i Muhtaseba. Njegova porodica i komšije pretpostavljaju da je vojnik ismijavao mladog Palestinca, kao što se često dešava na kontrolnim punktovima, i da je Muhtaseb uzvratio. Vojnik je ranjen u glavu. Komšija je rekao da je primijetio vojnika kako mu krvari iz lica. Muhtaseb je počeo da bježi. Vlasnik obližnje radnje vidio ga je kako trči, a zatim čuo jaku paljbu; hici su takođe pogodili automobil i cestu. Vlasnik radnje je požurio da zatvori svoja vrata i popne se na krov. U tih nekoliko minuta, kako se vidi na video snimku, Muhtaseb je povrijeđen ležao na zemlji. Dva policajca granične policije bila su samo pet metara od njega, nišaneći puškama. Muhtaseb se malo pomaknuo i podigao torzo, a onda ga je jedan od policajaca pucao i ubio. Vlasnik radnje, koji je već stigao do krova i zna hebrejski, čuo je jednog od vojnika kako viče: "Neka ga niko ne uzima i ne dira."
Haaretz je pitao izvor odbrane zašto su vojnici ubili Muhtaseba, koji je već ležao povrijeđen na zemlji. "Morate ući u glave vojnika i razumjeti njihovu perspektivu", rekao je izvor. “Dolazi Palestinac i zabija vojnika u glavu i bježi [u kvart u kojem nema Jevreja i vojnika – A.H.]. Ne znamo da li kod sebe ima eksplozivnu napravu ili oružje. Vojnik traži [ga] da se ne miče. U nekom trenutku pokušava da ustane – i vojnik ponovo puca. To je ono što se očekuje od vojnika. Jer možda je terorista bio bombaš samoubica sa eksplozivnom napravom, ili vadi pištolj i puca u njega. Nikad se ne zna”, dodaje.
Kada mu je rečeno da je Muhtaseb mogao upotrijebiti pištolj od samog početka, da ga je imao, izvor odbrane je odgovorio: „Sjećate li se slučaja Charlieja Shlusha? [Službenik granične policije koji je u oktobru 1990. pucao i ranio Palestinca koji je nožem ubio dvojicu Izraelaca u Jerusalimu. Kada je Shlush otišao da ga uhapsi, Palestinac je izvadio nož i smrtno ubo Shlusha u grudi.] Morate zapamtiti, ovo nije sterilno mjesto [zločina. Postoji mnogo scenarija koji, zbog terorističke prijetnje, još uvijek mogu nanijeti štetu trupama. Oni dobijaju instrukcije i to su instrukcije”, rekao je on.
Posljednja osoba koja je vidjela žive rođake Basama i Hussama Jabarija – 15, odnosno 18 godina – bio je Palestinac koji živi u blizini Rajabijeve kuće, gdje je prošle godine osnovan novi kompleks naselja (Beit Hashalom, Kuća mira). Ovaj svjedok je rekao da je na putu kući, oko 8 sati. 20. oktobra mladići su prošli kroz vojni punkt i kapiju detektora metala iza kuće Rajabi i približili se raskrsnici, u blizini puta koji vodi od Kiryat Arbe do Groba Patrijarha.
Svjedok je za Haaretz rekao da su se dvojica rođaka uplašila kada je velika grupa doseljenika marširala niz cestu, demonstrirajući zbog ubistva stanovnika Kiryat Arbe u napadu na automobil. Pozvao je dječake da uđu u njegovu kuću, ali se iznenada pojavio vojnik i pozvao ih da dođu kod njega. Nakon toga su sva trojica nestala iz vidokruga jer su išli stazom iza kuće Rajbi. Nedugo kasnije, čuo je rafal. Slike na izraelskim web stranicama prikazuju Hussama kako leži krvareći s nožem u ruci i Bassam kako sjedi na zemlji, uski i dugi predmet u lijevoj ruci. Palestinski svjedok se pita kako, ako su imali noževe, detektor metala nije pištao kada su prošli kroz kontrolni punkt.
Ovo pitanje navodi Palestince na zaključak da su noževi, ili ono što izgleda kao noževi, bili podmetnuti u njih. Takve tvrdnje iznesene su iu drugim slučajevima, uključujući Sa'ada Al-Atrasha, koga je vojnik ubio na kontrolnom punktu Abu Ariš 26. oktobra. Izvještaj Amnesty Internationala opisuje ubistvo kao posebno eklatantan primjer prekomjernog upotreba smrtonosne sile.
Izvještaj je zasnovan na svjedokinji koja je vidjela šta se dogodilo sa balkona svoje kuće. Ona je rekla da se Atraš približio vojnicima i da je jedan od njih tražio da vidi njegovu ličnu kartu. Čim je stavio ruku u džep da uzme ličnu kartu, rekla je, drugi vojnik koji je stajao iza njega pucao mu je u desnu stranu. Svjedok je rekao da je vojnik pucao šest ili sedam puta, a Atraš je ležao na zemlji i krvario oko 40 minuta, a nije mu ukazana medicinska pomoć. Takođe je rekla da je videla kako vojnici donose nož i stavljaju ga u ruku umirućeg.
Internet stranica NRG je tog dana objavila: „Palestinski terorista se približio snagama IDF-a na poziciji koja se nalazi pored Grobnice patrijarha u Hebronu, na ulazu u kvart Avraham Avinu. Pokušao je da ubode jednog od vojnika, ali je ubijen iz vatrenog oružja. Ured glasnogovornika IDF-a saopćio je da je učinjen pokušaj da se izbode vojnik pored jevrejske zajednice u Hebronu. Snage IDF-a su pucale kako bi otklonile prijetnju. Nije bilo izraelskih žrtava.”
Glasnogovornici IDF-a i granične policije dali su generalni odgovor Haaretz-u: „Što se tiče podmetanja noževa na mjestu incidenta, ovo je lažna tvrdnja; vojnici IDF-a ili snage granične policije nisu podmetnuli noževe. Svaki pokušaj iskrivljavanja situacije je neprihvatljiv.”
Svjedoci u četiri predmetna slučaja ukazuju na uobičajen obrazac nakon pucnjave: vojnici i doseljenici se gomilaju oko osobe (bilo teško ranjene ili mrtve), fotografišući je iz svih uglova. Vojnici su mu skinuli odjeću. Ne pruža se medicinska njega kako bi se pokušalo spasiti život. Tijelo se uklanja nakon 30 do 40 minuta.
Glasnogovornik IDF-a i granična policija je dodao: “U svim navedenim primjerima, razmak između vojnika i terorista je bio kratak i vojnici su osjećali neposrednu životnu opasnost. Shodno tome, otvorili su vatru kako bi otklonili prijetnju, u skladu sa pravilima djelovanja.
“Događaji o kojima je riječ, kao i tvrdnje o načinu na koji je izvršena pucnjava istraženi su i zaključci su proslijeđeni snagama na terenu i na ispitivanje vojnog tužilaštva. Medicinske snage IDF-a na Zapadnoj obali pružaju medicinsku negu stanovnicima regiona, Jevrejima i Palestincima. U operativnim incidentima vrši se brza provjera od strane snaga kako bi se isključila opasnost od eksplozivne naprave, a zatim se odmah pruža medicinska pomoć. Na mjestima gdje se to nije dogodilo, procedura je dorađena.”
Amira Hass je dopisnik Haaretz-a.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati