Holokaust koji je kapitalizam (evropska verzija i američka verzija kako se formirao) donio Africi i milionima koji su kao stoka odvedeni na novi kontinent – i njihovim potomcima – lebdi iznad usijanja New Yorka.
Lebdi iznad praznične groznice kosmopolitskog grada sa svojim dobro skrojenim prisustvom crnih profesionalaca ili mladih ljudi koji gađaju obruče na uglu Treće ulice i Šeste avenije. (Reč "holokaust" je varljiva zbog nadljudske nijanse, ali zato što je uobičajen izraz, jasna je i prikladna.)
Kao i svaki holokaust, efekti kapitalizma na Afrikance i Afroamerikance ne mogu se izbrisati. (Odsustvo autohtonih ljudi na njujorškom gradskom pejzažu olakšava prikrivanje njihovog holokausta.)
Za razliku od još jednog šoa (koji su nacistička Njemačka i njeni saveznici počinili), američki nastavlja širiti institucionaliziranu represiju i eksploataciju, diskriminaciju i rasizam, ponižavanje i prezir preživjelih potomaka.
Ima dovoljno podsjetnika na strašnu prošlost koja se ne može pokopati: malo povijesne pozadine kvartova i uglova ulica, brzo prebrojavanje ko su među prosjacima i beskućnicima crnci (većina), slučajni razgovori koji otkrivaju pećinski jaz u porodična istorija (najraniji primjer je koliba za robove na jugu). Zatim su, naravno, projekti javnog stanovanja.
Svako doba rađa svoje masovne borbe. Sada je to faza Black Lives Matter, pokreta čiji je establišment proizašao direktno iz policijskog laganog okidača dok su se suočavali s crncima, čija je boja dovoljna da definiše njihove živote kao nezamjenjive. Nakon velikih protesta na red su došli organizatori, društveni aktivisti, elokventni glasnogovornici i pisci.
Stoga nije ni čudo da upravo u ovo vrijeme kada izraelski vojnici, policija i privatno obezbjeđenje pogubljuju osumnjičene palestinske posjednike noža, a da ih ne pokušavaju uzeti žive, rastu veze između američkih crnih aktivista i palestinskih aktivista. Veze se prave sa obe strane; govore o vladarevom preziru prema vrijednosti života, prema samim životima Palestinaca i crnaca.
Sličnost između svrbi prsta na okidaču uniformisanih u obje zemlje i pravosudnih organa koji razumiju, legitimiraju i izbjegavaju odmjeravanje kazne je vanjska opna. Ispod su drugi slojevi sličnosti.
Ne postoji Afroamerikanac čija vlastita država i njeni bijeli građani njemu i njegovoj porodici nisu prouzročili strašnu katastrofu u bliskoj ili daljoj prošlosti – a i za mnoge druge u sadašnjosti. Nema Palestinca da Izrael i njegovi građani nisu izazvali strašnu katastrofu u prošlosti i sadašnjosti − protjerivanje iz domovine; ubijanje prijatelja i rođaka; krađa zemlje, kuće i sredstava za život; kidanje korena i prepisivanje istorije; pokušaj brisanja identiteta; razbijanje porodica.
Ogromna priča o uspjehu koju obje zemlje pripisuju sebi i koju plasiraju na tržište je drugi aspekt mreže eksploatacije i katastrofe koja je nastala na dva društva – afroameričkom i palestinskom.
Ovdje sličnost vrišti. Sjedinjene Države su zemlja neograničenih mogućnosti i slobode – individualnog napretka za svakoga ko želi i može. Samo ne za mase crnaca, kojima duguje toliko svoje akumulacije kapitala i prosperiteta. Izrael je ponovno rođenje i čudo, demokratija, startup nacija, med – za svakog Židova na svijetu, a ne za Palestince, izvorni narod zemlje.
Veze i veze koje grade Afroamerikanci i Palestinci pokazuju da, uprkos pobjednicima, pobijeđeni također pišu istoriju. Zajedničko pisanje je jedan od načina da se promijeni njegov put.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati