Da, ovo je rat, a premijer Benjamin Netanyahu je svojim mandatom od naroda naredio njegovo intenziviranje. On ne sluša poruke palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa o pomirenju i prihvaćanju u mirnijim vremenima, zašto bi ih sada slušao?
Netanyahu intenzivira rat uglavnom u istočnom Jerusalemu, uz orgije kolektivnog kažnjavanja. On tako dalje otkriva uspjeh Izraela u fizičkom odvajanju Jerusalema od većine palestinske populacije, naglašavajući odsustvo palestinskog vodstva u istočnom Jerusalemu i slabost vlade u Ramallahu - koja pokušava zaustaviti pomak u ostatku Zapadne obale.
Rat nije počeo prošlog četvrtka, ne počinje jevrejskim žrtvama i ne završava se kada Jevreji ne budu ubijeni. Palestinci se bore za život, u punom smislu te riječi. Mi, izraelski Jevreji, borimo se za svoju privilegiju kao nacija gospodara, u punoj ružnoći tog pojma.
To što primjećujemo da se rat vodi tek kada se ubijaju Jevreji ne poništava činjenicu da se Palestinci stalno ubijaju i da sve vrijeme činimo sve što je u našoj moći da im živote učinimo nepodnošljivim. Uglavnom je to jednostrani rat, koji vodimo mi, da bismo ih naveli da kažu "da" gospodaru, hvala vam puno što ste nas održali u životu u našim rezervatima. Kada se nešto u ratnoj jednostranosti poremeti, a Jevreji se ubijaju, onda obraćamo pažnju.
Mladi Palestinci ne izlaze da ubijaju Jevreje zato što su Jevreji, već zato što smo mi njihovi okupatori, njihovi mučitelji, njihovi tamničari, kradljivci njihove zemlje i vode, njihovi prognanici, rušitelji njihovih domova, blokatori njihovog horizonta. Mladi Palestinci, osvetoljubivi i očajni, voljni su izgubiti živote i nanijeti veliku bol svojim porodicama jer neprijatelj s kojim se suočavaju svaki dan dokazuje da njegova zloba nema granica.
Čak je i jezik zlonamjeran. Jevreji se ubijaju, Palestinci ubijaju i umiru. je li tako? Problem ne počinje u tome što nam nije dozvoljeno da napišemo da je vojnik ili policajac ubio Palestince, iz neposredne blizine, kada mu život nije bio u opasnosti, ili daljinskim upravljačem ili iz aviona ili drona. Ali to je dio problema. Naše razumijevanje je zarobljeno retroaktivno cenzuriranom jeziku koji iskrivljuje stvarnost. Na našem jeziku, Jevreji se ubijaju zato što su Jevreji, a Palestinci pronalaze svoju smrt i svoju nevolju, jer verovatno to traže.
Naš pogled na svijet oblikovan je dosljednom izdajom izraelskih medija o njihovoj dužnosti da izvještavaju o događajima, ili njihovim nedostatkom tehničke i emocionalne sposobnosti da obuzdaju sve detalje svjetskog rata koji vodimo kako bismo očuvali svoju superiornost u zemljište između rijeke i mora.
Ni ove novine nemaju ekonomske resurse da uposle 10 novinara i popune 20 strana izvještajima o svim napadima u vremenima eskalacije i svim napadima okupacije u doba zatišja, od pucnjave preko izgradnje puta koji uništava selo do legalizacije ispostava naselja i još milion napada. Svaki dan. Slučajni primjeri koje uspijevamo izvesti samo su kap u moru i nemaju nikakvog utjecaja na razumijevanje situacije za veliku većinu Izraelaca.
Cilj ovog jednostranog rata je natjerati Palestince da odustanu od svih svojih nacionalnih zahtjeva u svojoj domovini. Netanyahu želi eskalaciju jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da nas periodi zatišja nakon krvarenja ne vraćaju na startnu liniju, već na novi nivo palestinskog političkog sistema i dodaje privilegije Jevrejima u Velikom Izraelu.
Privilegije su glavni faktor koji iskrivljuje naše razumijevanje naše stvarnosti, zasljepljujući nas. Zbog njih ne shvaćamo da čak i sa slabim, “prisutno-odsutnim” vodstvom, palestinski narod – raštrkan u svojim indijanskim rezervatima – neće odustati i nastavit će nalaziti snagu neophodnu da se odupre našem zlonamjernom gospodarstvu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati