Izvor: Democracy Now!
Svjetski poznata spisateljica, aktivistica i profesorica Angela Davis govori o pokretu za ukidanje zatvora od svog vremena kao vođe Crnog Pantera do danas. U svojim neumornim naporima kao abolicionista i učiteljica, Davis nastavlja biti žestoki zagovornik obrazovanja i međusobno povezanih borbi potlačenih naroda. Davis govori o genocidu domorodaca, Palestini, kritičkoj teoriji rase i ulozi nezavisnih medija. “Demokratija sada! pomaže nam da svoje domaće probleme i borbe stavimo u kontekst globalnih bitaka protiv fašizma”, kaže Davis.
AMY DOBAR ČOVJEK: Ovo je Democracy Now!, democracynow.org. Ja sam Amy Goodman. Pa, ove godine smo obilježavali Democracy Now!25. godišnjica u eteru. Ranije ovog mjeseca, Angela Davis, Noam Chomsky, Arundhati Roy, Martín Espada, Winona LaDuke, Danny Glover, Danny DeVito i drugi pridružili su nam se na virtualnoj proslavi godišnjice. Možete gledati ceo događaj na democracynow.org.
Danas vam donosimo cijeli razgovor sa Angelom Davis, svjetski poznatom abolicionistom, autorom, aktivisticom i profesoricom na Univerzitetu Kalifornije, Santa Cruz. Democracy Now!'s Juan González i ja smo je intervjuisali iz njenog doma u Oaklandu u Kaliforniji.
AMY DOBAR ČOVJEK: Na proslavi ove 25. godišnjice, Angela, velika je čast što ste nam se pridružili, kao što ste to činili mnogo puta u posljednjim decenijama.
ANGELA DAVIS: Pa, hvala ti puno, Amy. Znate, izgleda kao da je prošlo više od 25 godina. Izgleda kao Democracy Now! oduvek je bio tu. Ali mislim da možda razmišljam i o biltenu IF Stonea i nekim drugim progresivnim medijima iz vaše loze.
AMY DOBAR ČOVJEK: Pa, da se ubroji u taj zadivljujući panteon, neko poput IF Stonea, koji je rekao studentima novinarstva: „Ako možete da se setite dve reči, zapamtite 'vlade lažu.' Ako se možete sjetiti tri riječi, zapamtite 'sve vlade lažu', bila bi nam čast da budemo ubrojani zajedno sa IF Stoneom.
ANGELA DAVIS: Pa, hvala vam puno na vašem radu tokom godina. Samo sam razmišljao o činjenici da kada niko drugi nije pokrivao Mumiju Abu-Jamala, mogli smo čuti njegov glas na Democracy Now! I kada niko drugi nije razmišljao o Asati Šakur i demonizaciji Asate Šakur, Ejmi, ti i Huan i tvoje kolege pokrivali ste njen slučaj. Hvala vam puno. Ne znam šta bismo bili u stanju da uradimo u našim naporima da podstaknemo radikalne društvene promene da Democracy Now! nije bio tamo.
JOHN GONZÁLEZ: Pa, Anđela, hteo sam da te pitam — kada smo prvi put razgovarali Democracy Now! o ukidanju zatvorsko-industrijskog kompleksa, to je bilo davne 2010. I tada ste rekli da, citiraj, "ukidanje zatvora znači izgradnja novog svijeta." Evo nas više od decenije kasnije. Pokret za aboliciju privukao je veću pažnju. Šta je ključno za razumijevanje o tome kako ovaj pokret može nastaviti rasti?
ANGELA DAVIS: Pa, znate, hajde da zapamtimo da pokret za ukidanje ima veoma dugu genealogiju. Možemo se vratiti u 1970-te i ustanak braće Attica. Ljudi u zatvoru koji su ustali protiv užasnih uslova takođe su tražili ukidanje zatvora.
JOHN GONZÁLEZ: Tako je.
ANGELA DAVIS: Ovo je možda bio prvi put da je došlo do ovakvog javnog prikazivanja načina rješavanja zatvorskog sistema koji nije sadržan u ideologiji reforme.
Apsolutno sam iznenađen da je abolicija ušla u javni diskurs u ovom periodu. Iskreno govoreći, mnogi moji drugovi i ja pretpostavili smo da će proći decenije i decenije, znate, možda će za 50 godina ljudi konačno početi da shvataju da ne možemo nastaviti da pokušavamo da reformišemo policiju ili zatvore. Reforma je zapravo ljepilo koje je ove institucije držalo na okupu tokom godina.
Ali sada je tako uzbudljivo vidjeti mlade ljude, posebno kako pričaju o izgradnji novog svijeta, prepoznajući da se ne radi o kažnjavanju ove osobe i te osobe, već o stvaranju novog okvira kako ne bismo morali ovisiti o institucijama poput policije i zatvori za sigurnost i sigurnost. Možemo naučiti kako se oslanjati na obrazovanje i zdravstvenu njegu i mentalno zdravlje i rekreaciju i sve ono što je ljudskim bićima potrebno da bi napredovali. To je prava sigurnost, prava sigurnost.
JOHN GONZÁLEZ: Hteo sam da vas pitam i o jednom drugom aspektu tog pokreta. Ti si ćerka aktivista za građanska prava. Postali ste istaknuti član Komunističke partije SAD, lider stranke Crni panter. I bili ste na meti FBI. U jednom trenutku, FBI imao te na svojoj listi 10 najtraženijih begunaca u Americi. Ipak, danas, neki od najglasnijih glasova unutar mladog radikalnog preporoda u Americi, posebno na fakultetima i u intelektualnim krugovima srednje klase, otvoreno odbacuju ili jednostavno ne znaju najvažnije lekcije Panter partije, Mladih lordova i ličnosti kao Malcolm X, vi i WEB Du Bois, koji su svi pozivali na potrebu ne samo za borbu protiv sistemskog rasizma, već i na težnju ka solidarnosti potlačenih ljudi svih rasa, za jedinstvo radnika protiv imperijalizma. Ali ovaj novi trend sada se, čini mi se, više fokusira na rasni identitet, individualne predrasude i anti-Crnizam kao centralno pitanje društvenih promjena. I čineći to, oni odražavaju historijsku vrstu uskog nacionalizma, ono što smo tada u Mladim lordovima nazivali "nacionalizmom svinjskih kotleta". Panter partija je to tako nazvala. Neki su čak tražili na društvenim mrežama da ponište vas i proživljeno iskustvo i žrtve radikalnih socijalista i revolucionarnog pokreta unutar crnih i smeđih zajednica. Zanima me vaše mišljenje o tome? Čuo sam da ste govorili o tome, mislim, nedavno na jednom forumu u Njemačkoj.
ANGELA DAVIS: Pa da. Da, jako sam razočaran što nemamo širu javnost razumijevanja šta znači ustati protiv rasizma, da je rasizam sam temelj ove zemlje, zasnovan na kolonijalizmu i ropstvu. A to znači, na prvom mjestu, važno je prepoznati veze između starosjedilaca i ljudi afričkog porijekla. Nije moguće ispričati priču o ljudima afričkog porijekla u Americi, a da se ne ispriča i priča o domorodačkim ljudima.
Znate, mislim da kada se upustimo u ozbiljne razgovore sa mladim ljudima koji zaista žele da uče, oni to počnu da dobijaju. Počinju da shvataju da ne možemo da radimo sa ovim uskim pretpostavkama o Crnini i tome ko se smatra Crnom i nastojanjima da se odbaci ono što se često naziva političkim Crnom. I, naravno, Du Bois nas je naučio prije toliko decenija da razlog za identifikaciju veza i odnosa među afričkim ljudima i ljudima afričkog porijekla nema mnogo veze s biologijom ili genetikom Crnila, već ima sve veze s borbom protiv imperijalizam, sve što ima veze s globalnom borbom za bolji svijet. Ali, naravno, nastavljamo te razgovore.
I zapravo sam impresioniran činjenicom da sve veći broj ljudi prepoznaje koliko je važno imati dekolonijalnu ili antiimperijalističku perspektivu. Ako nismo očekivali da će abolicija postati centralni element javnog diskursa tokom ranog dijela 21. stoljeća — a to je i postalo — onda mislim da možemo biti malo optimističniji u pogledu mogućnosti ohrabrivanja ljudi da razmišljaju kritičnije o budućoj borbi protiv rasizma.
AMY DOBAR ČOVJEK: Angela, želio sam da te pitam za ovu posljednju vijest. Republikanski guverner Sjeverne Dakote Doug Burgum potpisao je zakon kojim se zabranjuje poučavanje kritičke teorije rase, pa je javnim školama sada zabranjeno podučavati učenike da je, citiram, “rasizam sistemski ugrađen u američko društvo”. Kritičari kažu da bi zakon mogao zabraniti učenje o ropstvu, crvenu liniju i pokret za građanska prava. Čak je i rasprava o zakonu koji je upravo usvojen sada zabranjena u školama Sjeverne Dakote. I vidite da se ovo dešava širom zemlje. Znaš, vidim Democracy Now! i, sveukupno, nezavisni mediji, jedna od njihovih ovlasti, osim što uvjerava da postoji forum na kojem ljudi mogu govoriti u svoje ime, donosi historijski kontekst u sve. Dakle, kada govorimo o vama danas, 2021. godine, vi se stalno vraćate u prošlost i gledate u budućnost. Govorite o borbama iz 60-ih i o tome šta se dešava sada. Šta je sa ovim pokretom protiv obrazovanja u Americi?
ANGELA DAVIS: Pa, Amy, mislim da je ono čemu svjedočimo u ovom trenutku dubok sukob između sila prošlosti i snaga budućnosti. Kampanja protiv podučavanja kritičke teorije rase u školama — sada, prije svega, kritička teorija rase se ne predaje u srednjim školama. I volio bih da se više kritičke teorije rase predaje na univerzitetskom nivou. Ali kritička teorija rase postala je parola za bilo kakve razgovore o rasizmu, svaki napor da se uključi u obrazovanje učenika u našim školama o istoriji ove zemlje i Amerike i planete. Zabranjene su bilo kakve rasprave o ropstvu kao temeljnom elementu ove zemlje, smatraju zagovornici uklanjanja, citiraju, „kritičke teorije rase“ iz škola.
Ali nemojmo biti zavedeni terminom koji oni koriste. Ono čemu svjedočimo su napori snaga bijele nadmoći da povrate kontrolu koju su manje-više imale u prošlosti. Dakle, smatram da je apsolutno neophodno angažovati se u vrstama napora kako bi se spriječilo njihovo učvršćivanje pobjede u sferi obrazovanja. I, naravno, oni od nas koji smo aktivni u abolicionističkom pokretu vide obrazovanje kao centralno mjesto u procesu razgradnje zatvora, kao centralno u procesu zamišljanja novih oblika sigurnosti i sigurnosti koji mogu zamijeniti nasilje policije.
JOHN GONZÁLEZ: Angela, pitam se možete li govoriti o rastućoj prijetnji fašizma i autoritarizma ovdje u Sjedinjenim Državama. Jasno je da su događaji od 6. januara, mislim, bili poziv na buđenje onima koji se nisu probudili tokom perioda Trumpovog predsjedništva. Ali znakovi, ne samo u Sjedinjenim Državama već iu većem dijelu zapadne Evrope, su da desničarski, fašistički i populistički — desni populistički pokreti i fašistički pokreti nastavljaju da rastu. Vaš osjećaj kako se progresivci i radikali mogu ujediniti kako bi pobijedili ovu plimu ovdje u Sjedinjenim Državama?
ANGELA DAVIS: Pa, naravno, na svu sreću, uspjeli smo da istjeramo fašizam iz Bijele kuće. Ali mislim da su ljudi često malo previše kratkovidi i pretpostavljaju da smo izbacivanjem fašističkih snaga iz Bijele kuće konsolidirali pobjedu. Ne, ovo je jednostavno okršaj, kao što bi Gramsci mogao naglasiti, da moramo nastaviti s naporima da izazovemo fašizam koji se, naravno, oslanja na rasizam u ovoj zemlji i bijelu nadmoć kao način na koji se izražava. Tu je, naravno, Brazil i vidimo da se nastavljaju napori da se izazove, znate, ono što su strašne snage fašizma uradile u toj zemlji.
Predložio bih da ovdje u SAD-u, ako smo ozbiljni u pogledu pobjede nad fašizmom, moramo imati internacionalističku perspektivu. Ne možemo se jednostavno fokusirati na ono što se dešava u Vašingtonu. Ne možemo se jednostavno fokusirati samo na naša domaća pitanja. Moramo bolje razumjeti šta se dešava u Brazilu, na Filipinima, u Južnoj Africi, Palestini, širom Evrope. I, naravno, zato nam je potrebno Democracy Now! Democracy Now! pomaže nam da svoje domaće probleme i borbe stavimo u kontekst globalnih bitaka protiv fašizma, protiv klimatskih promjena, posebno protiv klimatskih promjena, protiv rasizma. Postajemo svjesni da rasizam nije prvenstveno fenomen SAD, a ne prvenstveno južnoafrički fenomen. Zarazila je našu globalnu atmosferu.
AMY DOBAR ČOVJEK: Znaš, spomenula si Palestinu, Angela. A 2019. godine bili ste veoma uzbuđeni kada je Birminghamski institut za građanska prava objavio da ćete dobiti nagradu za ljudska prava Fred Shuttlesworth. Mislim, dolaziš iz Birmingema, vraćaš se kući, i to će biti ovo veliko slavlje. Na kraju smo vas pratili nazad u Birmingham, ali to je bilo nakon što je institut ukinuo nagradu, navodno zbog vašeg aktivizma oko Palestine. Mislim, ovo je postalo velika havarija. Na kraju, hiljade ljudi – a mi smo pokrili cijelo ovo putovanje koje ste prešli – izašlo je u kongresni centar da vas čuje kako govorite, da pokažu svoju podršku. Institut je bio osramoćen. Ljudi su dali ostavke iz odbora. Na kraju su poništili svoju odluku i dobili ste nagradu Fred Shuttlesworth. Mislim, bio je to neverovatan niz meseci, šta se desilo. Pitao sam se da li biste mogli pričati o tome i savjetovati druge koji su bili napadnuti zbog podrške Palestini.
ANGELA DAVIS: Pa, da, Amy, to je zapravo bilo nevjerovatno iskustvo. I sada sam tako uzbuđen zbog pažnje koju je Palestina privukla u mjestu kao što je Birmingham, Alabama. Toliko ljudi koji su se uključili u napore da se ospori odluka odbora Birminghamskog instituta za građanska prava nisu nužno bili upoznati sa borbama u Palestini. Ali u procesu prepoznavanja da svi zaslužuju pažnju aktivista za ljudska prava, ne može se biti za ljudska prava uz isključenje određenih zajednica ili određenih borbi ili određenih zemalja. I zato sam uzbuđen što sada prepoznajem da su se tom pokretu pridružili ljudi koji nisu nužno bili uključeni u kampanju za pravdu u Palestini – Crnci, Jevreji.
I kao neko ko je skoro cijeli moj život bio uključen u borbe oko Palestine, koliko god stvari bile teške - i vidimo da se deložacije nastavljaju. Vidimo napore da se konsoliduje vladavina cionista, kako tamo tako i — kako u regionu tako i širom sveta. Ali u isto vrijeme, mislim da postoji više nade nego što smo ikada iskusili u borbi za pravdu za Palestinu, više ljudi koji su uključeni. I tako, u početku sam bio toliko razočaran kada sam otkrio da ukidaju tu nagradu, ali sada mislim, na mnogo načina, da je to bio poklon, jer je taj razgovor generisao i obnovljeno razmišljanje, kolektivno razmišljanje o apsolutni značaj fokusiranja na pravdu za Palestinu.
JOHN GONZÁLEZ: Govoreći o refleksiji, bili ste na Democracy Now! da pričate o predsedniku Obami, govorili ste o predsedniku Trampu, a zatim i o Bajdenskoj kampanji. I rekli ste 2020. „Mislim da moramo da učestvujemo na izborima“, ali ste primetili da u našem izbornom sistemu kakav postoji, nijedna stranka ne predstavlja budućnost koja nam je potrebna u ovoj zemlji. Dakle, evo nas sada godinu dana u Bidenovom predsjedavanju, bitke oko ovih raznih — ogromnog stimulativnog programa koji se sada završava, Build Back Better. Progresivci se bore oko toga šta bi trebali učiniti ako se program Build Back Better dodatno uništi. Vaš savjet radikalima i progresivcima o tome kako bi trebali postupati s Bajdenovom administracijom?
ANGELA DAVIS: Pa, znate, mi koji smo glasali za Bidena i Harrisa nismo to učinili jer smo očekivali da ćemo ih slijediti kao vođe u našoj borbi. Mogli smo sada predvidjeti ovaj trenutak. Ali mislim da je ono što smo naučili, posebno od mobilizacija u ljeto 2020. godine, da se historija ne mijenja jer se poneki lider tu i tamo odluči zauzeti određene pozicije ili odlučiti da donese zakone. I, naravno, uopće ne pokušavam umanjiti važnost izbora naprednjaka i radikala kako u Kongres, tako i na lokalnu kancelariju. Ja to uopšte ne omalovažavam. Ali ono što kažem je da, da bismo napravili stvarnu, trajnu promjenu, moramo raditi na izgradnji pokreta.
Za historijske promjene odgovorne su mase ljudi. Upravo zbog pokreta, pokreta za slobodu crnaca, pokreta za slobodu crnaca iz sredine stoljeća, crnci su stekli pravo glasa - ne zato što je neko odlučio donijeti Zakon o glasačkim pravima. A sada znamo da se ta pobjeda ne može jednostavno konsolidirati kako se zakon usvoji, jer postoje stalni napori da se suzbije moć crnih birača. I znamo da je jedini način da se to preokrene izgradnjom pokreta, uključivanjem mase ljudi u proces historijske promjene. I to važi za sadašnju administraciju.
AMY DOBAR ČOVJEK: Anđela, još smo usred pandemije i pitam se kako je to uticalo na tebe u proteklih godinu i po dana. Dok govorite o pokretima, tako često se ljudi okupljaju, bilo da govorimo o konferencijama kritičnog otpora, masovnim protestima na ulicama nakon što je policija ubila Georgea Floyda. Naravno, bilo je masovnih protesta na ulicama čak i tokom pandemije. Ali ako možete da pričate o tome, samo lično, šta je ovo značilo za vas i ako se osećate kao da smo nešto naučili, sve od poštovanja nauke – a to ne ide samo od razgovora o vakcinama već do klimatskih promena – pitanje nejednakosti vakcina u svijetu, naglašavajući one koji imaju i one koji nemaju na toliko načina, ali onda i lično kako ste prošli?
ANGELA DAVIS: Pa, Ejmi, ja sam zapravo veoma srećna što živim u Kaliforniji. Živim u Oaklandu. I imam pristup tehnologiji koja me dovodi u kontakt sa ljudima širom svijeta. Dakle, postoje neke stvari koje su mi bile zaista uzbudljive u vezi sa ovom strašnom pandemijom koja je odnijela živote tolikog broja ljudi, posebno crnaca i starosjedilaca i obojenih i siromašnih ljudi, šire. Ono što bih mogao reći da je neka vrsta poklona koji nam je ponuđen usred sve ove tuge i tragedije je činjenica da možemo komunicirati sa ljudima širom svijeta. I tako sam učestvovao u razgovorima koji se nikada ne bi dogodili da sam bio primoran da putujem kako bih bio uključen u te razgovore - na primjer, razgovor u Amazonama u Brazilu koji je uključivao Brazilce afro porijeklom, domorodačke Brazilce i ljude koji su aktivni u borbi protiv policijskog nasilja. Tako da mislim da postoje neki načini na koje smo konsolidovali naš internacionalizam – naravno, ne konsolidovani, ali smo bili u mogućnosti da se uključimo u one vrste praksi koje su nam omogućile da prepoznamo koliko su te veze važne.
Znate, s druge strane, naravno da nam je svima potrebna ljudska zajednica. Svima nam je potrebna blizina i dodir ljudskih bića. A to je bilo tako teško.
Takođe bih istakao da ne znam da li bismo postigli ovakvu svijest o prirodi strukturalnog rasizma. I ne znam da li bi toliko ljudi izašlo na ulice, naravno na svoju odgovornost, jer nam u ljeto 2020. godine nisu baš bili jasni načini na koje se virus prenosi. Ali ne znam da li bi se toliko ljudi osjećalo prinuđenim da izađe i protestira, da kao država nismo postali svjesni – a govorim o dobroj većini stanovništva u zemlji – realnosti strukturalni rasizam. A uticaj virusa učio je o prirodi strukturalnog rasizma, jer je imao uticaj na zdravstveni sistem, kako je tvrdio - jer je virus odneo živote nesrazmernog broja starosedelaca i crnaca i ljudi u latinskoj zajednici. I ta svijest je pomogla da se uvjetuje odgovor na policijski linč Georgea Floyda.
I tako, koliko god ovaj period bio tragičan, koliko god bilo teško živjeti bez blizine naše zajednice, koliko god to bilo strašno, on nam je ponudio i neke darove. I ne znam da li bismo doživjeli situaciju u kojoj je više ljudi nego ikada prije u historiji ove zemlje izašlo na ulice i marširalo i protestovalo i reklo ne rasizmu.
JOHN GONZÁLEZ: Angela, htio sam da te pitam — spomenula si ranije o Mumia Abu-Jamal. U našim ranim godinama Democracy Now!, isključeni smo iz programa na gomili stanica u Pensilvaniji kao rezultat emitovanja njegovih komentara. Lično sam poznavao Mumiju jer smo radili zajedno kao novinari u Filadelfiji ranih 1980-ih. Pitam se — nastavio je da bude u zatvoru, u aprilu je napunio 67 godina, sada je 40 godina zatvora. Imao je Covid, operacija srca ove godine. Možete li govoriti o njegovoj važnosti? On je jedan od najpoznatijih političkih zatvorenika na svijetu. On je nastavio da ima neverovatne komentare i pisane tekstove tokom svog boravka u zatvoru. Mumijin uticaj na radikalni pokret u Americi? I ako biste mogli govoriti o hitnoj potrebi da se nastavi tražiti njegovo oslobađanje?
ANGELA DAVIS: Da. Hvala ti puno, Juane. Mislim da ne bismo bili tu gdje smo danas bez dosljednog i predanog učešća Mumije Abu-Jamala u našim borbama. Pa, prije svega, rekao bih da je Mumija poznata u cijelom svijetu. U Nemačkoj i Francuskoj postoje ulice koje nose njegovo ime. Postao je druga osoba u istoriji Francuske, posle Pabla Pikasa, koja je dobila počasno državljanstvo u gradu Parizu, i tako da je njegov značaj prepoznat i drugde u svetu. Ali zbog načina na koji policija i policija dobronamjerno naređuju, bratski red policije, zbog načina na koji su lažno predstavili Mumiju i mobilizirali cijelu policijsku zajednicu širom zemlje protiv Mumije, on ostaje u zatvoru, nakon odležavši kaznu više od 40 godina, uključujući veliki dio na smrtnoj kazni.
Ono što bih sada rekao je da upravo zato što smo uspjeli javno kritikovati policiju — i, naravno, vidimo ih kako sada pokušavaju da ponovo konsoliduju svoju vlast u cijeloj zemlji, već zato što postoje te pukotine u moći Policija, trebali bismo to iskoristiti za intenziviranje kampanje za oslobađanje Mumije Abu-Jamala. Upravo sam pre neki dan komunicirao sa Džulijom Rajt, ćerkom Ričarda Rajta, koja je bila toliko važna u Francuskoj u razvoju kampanje za oslobađanje Mumije. I ona i ljudi širom svijeta žele da vide kako slučaj Mumije iznesemo u prvi plan, pogotovo sada, s obzirom na činjenicu da je David Gilbert, koji je u zatvoru skoro pola vijeka, pušten na uslovnu slobodu nedavno, dvije sedmice prije. Moramo tvrditi tu pobjedu i priznati da je upravo ovo trenutak da zahtijevamo više oslobađanja, da tražimo oslobađanje Leonarda Peltiera, koji je u zatvoru čak duže od Mumije, i svih političkih zatvorenika koji ostaju iza zidova.
AMY DOBAR ČOVJEK: Ljudi mogu ići u Democracy Now! i vidi naš intervjui sa Leonardom Peltierom. Znam da moramo da završimo, i meni i Huanu je veoma teško da prekinemo ovaj razgovor, ali — i razgovaraćemo sa tobom ponovo na Democracy Now! Vaša knjiga ponovo izlazi, ponovo se izdaje, Angela Davis: An Autobiography, koju je zapanjujuće uredio Toni Morrison. Razgovarali smo s tobom Democracy Now! kada je umrla Toni Morison. Razgovarali smo s vama kada je Aretha Franklin umrla. Ušli smo u trag, ne mogu da se setim gde. I to je nevjerovatno, jer dok ljudi pričaju o Aretinoj velikoj umjetnosti, ono što ljudi nisu shvatili je da je ona bila uključena u ponudu da plati kauciju za vas kada ste bili u zatvoru, govoreći: „Crnci će biti slobodni. I pitam se da li možete da razmislite - ući ćemo u ovo mnogo opširnije kada vaša knjiga izađe - o ovim odnosima koje ste imali i šta vam daje nadu za sledeću generaciju umetnika, pisaca, naučnika i aktivista, svih od kojih ste i vi, smotani u jedno.
ANGELA DAVIS: Pa, znate, mislim da sam – mislim da sam proživio ovoliko decenija i iskusio ono što imam u kontekstu pokreta protiv rasizma i protiv heteropatrijarhata, protiv imperijalizma, posvećeniji nego ikad korištenju svojih talenata. moraju razviti pokrete za radikalne promjene.
Spomenuli ste Arethu Franklin i činjenicu da je ponudila da plati kauciju za mene. To je bio vrlo dirljiv trenutak u mom životu i shvatio sam koliko je uloga umjetnika bila i bit će bitna za naše pokrete. Ovo je period tokom kojeg muzičari i likovni umjetnici, pjesnici, pisci zajednički koriste svoje talente kako bi stvorili više mogućnosti za vrste razgovora koji će ljude dovesti u pokrete za pravdu, slobodu, jednakost.
I dozvolite mi da kažem još jednu stvar, o kojoj, nažalost, nismo razgovarali tokom ovog opsežnog razgovora, a to je moć globalnog kapitalizma. I još uvijek vidim da su nam potrebni – i dalje mislim da su nam potrebni umjetnici da nam pokažu put ka sasvim drugačijoj organizaciji – ekonomskoj, političkoj, društvenoj organizaciji – naših svjetova, a kapitalizam mora pasti.
AMY DOBAR ČOVJEK: Pa, Angela Davis, želimo vam puno zahvaliti što ste bili s nama. I želim da vas pitam, na kraju, o pitanju nezavisnih medija, ljudi koji oblikuju svoje sopstvene narative. Mislim, mislim da je to moć korporativnih medija, da li oni pričaju priču, da li je istinita ili ne, koju vam donose proizvođači oružja svakih pet minuta ili industrija droge svakih 10 minuta, znate, reklame, dok pričate o kapitalizmu. Kad biste mogli govoriti o drugačijoj vrsti medija u, možda, ako želite ovo zamisliti, postkapitalističkom društvu i šta bi to ponudilo, budući da je to način na koji ljudi mogu komunicirati jedni s drugima širom svijeta?
ANGELA DAVIS: Pa, mislim da je sada tako važno, Amy, zamisliti nove svjetove. Ne možemo se boriti za te svjetove ako ne znamo kako ih zamisliti. I nezavisni, progresivni mediji, kao Democracy Now!, pomoći da nas inspirišemo u tom projektu kolektivne mašte da omogućimo ljudima da pričaju svoje priče. I, naravno, idete tamo gdje se odvijaju pokreti. Nikada neću zaboraviti da sam gledao vaše hapšenje u Standing Rocku i kako je ta kampanja pomogla da se potakne holističkije razumijevanje onoga za šta se borimo, slobode za koju se borimo, za koju moramo spasiti ovu planetu. A autohtoni ljudi, gospodari ove zemlje toliko milenijuma, naučili su nas da borba za životnu sredinu mora biti centralna u našem radu. A vi predstavljate njihove priče. Zato zahvaljujem vama i Huanu i svim vašim kolegama na poslu koji nastavljate da radite. I siguran sam da ćemo razgovarati jedno s drugim u bliskoj budućnosti.
AMY DOBAR ČOVJEK: Svjetski poznata abolicionistkinja, autorica, aktivistica i profesorica Angela Davis.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati