[Saopćenje EZLN-a koje je pročitano tokom demonstracija u Rimu, Italija, 15. februara 2003. Pročitala ga je Heidi Giuliani, majka aktiviste Karla, kojeg je ubila italijanska policija u Đenovi u julu 2001. godine. od irlandesa]
Braća i sestre pobunjeničke Italije:
Pozdrav od muškaraca, žena, djece i staraca Zapatističke Armije nacionalnog oslobođenja. Naša riječ je napravljena u oblaku da bismo prešli okean i došli do svjetova koji su u vašim srcima.
Znamo da se danas širom svijeta održavaju demonstracije kako bi se reklo 'ne' Bushovom ratu protiv naroda Iraka.
I mora se tako reći, jer to nije rat naroda Sjeverne Amerike, niti je rat protiv Sadama Huseina.
To je rat novcem, koji predstavlja Senor Buš (možda da bi se naglasio da mu potpuno nedostaje inteligencije). I protiv čovječanstva, čija je sudbina sada u igri na tlu Iraka.
Ovo je rat straha.
Njegov cilj nije poraz Huseina u Iraku. Njegov cilj nije ukinuti Al Kaidu. Niti nastoji da oslobodi narod Iraka. Nije pravda, ni demokratija, ni sloboda ono što pokreće ovaj teror. To je strah.
Strah da će cijeli svijet odbiti da prihvati policajca koji mu govori šta treba da radi, kako treba i kada treba da radi. To je strah.
Strah da će svijet odbiti da ga tretiraju kao pljačku.
Strah od te ljudske suštine koja se zove pobuna.
Strah da će milioni ljudskih bića koji se danas mobiliziraju širom svijeta pobijediti u podizanju cilja mira.
Jer žrtve tih bombi koje će biti lansirane nad iračkim zemljama neće biti samo irački civili, djeca, žene, muškarci i starci, čija će smrt biti samo nesreća na strmoglavom, samovoljnom putu onoga koji, sa svoje strane, poziva Boga kao alibi za uništenje i smrt.
Osoba koja vodi ovu glupost (koju podržavaju Berlusconi u Italiji, Blair u Engleskoj i Aznar u Španiji), Senor Bush, koristio je novac da kupi tu moć koju pokušava baciti na narod Iraka.
Jer ne smije se zaboraviti da je Seor Bush šef samoproglašene svjetske policije, zahvaljujući prevari koja je bila toliko ogromna da su je mogle prikriti samo sjenke kula blizanaca u New Yorku, a krv žrtava terorističkih napada 11.
Ni Husein ni irački narod nisu važni za vladu Sjeverne Amerike. Ono što joj je važno je da pokaže da može počiniti svoje zločine u bilo kom dijelu svijeta, u svakom trenutku, i da to može učiniti apsolutno nekažnjeno.
Bombe koje će pasti u Irak takođe žele da padnu na sve narode na zemlji. Oni bi također pali na naša srca i tako univerzalizirali taj strah koji nose u sebi.
Ovaj rat je protiv čitavog čovječanstva, protiv svih poštenih muškaraca i žena.
Ovaj rat traži da upoznamo strah, da vjerujemo da ima pravo onaj ko ima novac i vojnu silu.
Ovaj rat se nada da ćemo slegnuti ramenima, da ćemo od cinizma napraviti novu religiju, da ćemo šutjeti, da ćemo se povinovati, da ćemo podnijeti ostavku, da ćemo se predati... da ćemo zaboraviti...
Da ćemo zaboraviti Karla Đulijanija, buntovnika Đenove.
Za zapatiste, mi smo ljudi koji sanjaju svoje mrtve. A danas naši mrtvi sanjaju buntovničko 'NE'.
Za nas postoji samo jedna dostojanstvena riječ i jedan savjestan postupak pred ovim ratom. Riječ 'NE' i akcija pobunjenika.
Zato moramo reći 'NE' ratu.
'NE' bez uslova i izgovora.
'NE' bez polumjera.
'NE' neokaljano sivim zonama.
'NE' sa svim bojama koje oslikavaju svijet.
'NE' koje je jasno, kategorično, glasno, definitivno, širom svijeta.
Ono što je u pitanju u ovom ratu je odnos između moćnih i slabih. Moćni je moćan jer nas čini slabima. On živi od našeg rada, od naše krvi. Tako se on deblja dok mi čamo.
Moćni su u ovom ratu prizvali Boga na svoju stranu, tako da ćemo njihovu moć i našu slabost prihvatiti kao nešto što je utvrđeno božanskim planom.
Ali iza ovog rata ne stoji drugi bog osim boga novca, niti bilo koje pravo osim želje za smrću i uništenjem.
Jedina snaga slabih je njihovo dostojanstvo. To je ono što ih inspiriše da se bore da bi se oduprli moćnicima, da bi se pobunili.
Danas postoji 'NE' koje će oslabiti moćne i ojačati slabe: 'NE' ratu.
Neki bi se mogli zapitati da li će riječ koja je sazvala toliko ljudi širom svijeta biti sposobna spriječiti rat ili, kada je počeo, zaustaviti ga.
Ali nije pitanje možemo li promijeniti ubilački marš moćnih. Ne. Pitanje koje bismo trebali postaviti je: da li bismo mogli živjeti sa sramotom što nismo učinili sve što je bilo moguće da spriječimo i zaustavimo ovaj rat?
Nijedan pošten muškarac ili žena u ovom trenutku ne može ostati tih i ravnodušan.
Svi mi, svako svojim glasom, na svoj način, na svom jeziku, svojom akcijom, moramo reći 'NE'.
I, ako moćni žele univerzalizirati strah kroz smrt i uništenje, moramo univerzalizirati 'NE'.
Jer 'NE' ovom ratu je i 'NE' strahu, 'NE' rezignaciji, 'NE' predaji, 'NE' zaboravu, 'NE' odricanju od naše ljudskosti.
To je 'NE' za čovječanstvo i protiv neoliberalizma.
Nadamo se da će ovo 'NE' prevazići granice, da će se provući mimo običaja, da će prevazići razlike u jeziku i kulturi, i da će ujediniti pošten i plemenit dio čovječanstva, koji je, i ne smije da se zaboravi, većina.
Jer postoje negacije koje ujedinjuju i dostojanstvene.
Jer postoje negacije koje afirmišu muškarce i žene u najboljem od sebe, odnosno u njihovom dostojanstvu.
Danas je nebo svijeta zastrto ratnim avionima, projektilima – koji sebe nazivaju 'inteligentnima' samo da bi prikrili glupost onih koji su njima zaduženi, i onih koji, poput Berlusconija, Blaira i Aznara, opravdavaju njih – sa satelitima koji pokazuju gdje ima života, a gdje će biti smrti.
A zemlja je ukaljana ratnim mašinama koje bi obojile zemlju krvlju i sramotom.
Dolazi oluja.
Ali zora će doći samo ako se riječi napravljene oblakom da bi prešle granice pretvore u kamen napravljen od 'NE' i naprave otvor u tami, procjep kroz koji sutra može provući.
Braćo i sestre pobunjene i dostojanstvene Italije:
Prihvatite ovo 'NE' koje vam mi, zapatisti, najmanji, šaljemo.
Dozvolite da se naše 'NE' sjedini sa vašim i sa svim 'NE' koja danas cvjetaju širom zemlje.
Živjela pobuna koja kaže 'NE!'
Smrt do smrti!
Sa planina meksičkog jugoistoka.
Od generala Comandancia Tajnog revolucionarnog domorodačkog komiteta Zapatističke armije nacionalnog oslobođenja.
Subcomandante Insurgente Marcos
Meksiko, februar 2003.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati