Naravno, u Izraelu postoji demokratija—ali ona je sličnija onoj koja je postojala među bijelcima u Južnoj Africi aparthejda nego demokratiji koja trenutno postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Francuskoj.
Od početka nove godine čitanje o Izraelu u štampi na hebrejskom bilo je uznemirujuće iskustvo.
Jedan članak opisuje porodilište u kojem je Palestinka iz Nazareta bila ubijeđena da se preseli nakon što se Židovka požalila da dijeli isti prostor s nejevrejkom.
Drugi članak je otkrio da je izraelski vojni komandant odgovoran za Zapadnu obalu nedavno svojim oficirima podijelio mesijanski pamflet – “Tajne otkupitelja zemlje, od našeg oca Abrahama do mladih doseljenika” – o tome kako zauzeti palestinsku zemlju.
Trećina je izvijestila da je broj Palestinaca ubijenih u požaru izraelske vojske na Zapadnoj obali 2022. godine najveći u posljednjih 18 godina.
Četvrti je objasnio kako je izraelski Vrhovni sud odobrio protjerivanje Palestinaca iz njihovih domova u osam sela i zahtjev izraelske vojske da održava redovne vježbe u tom istom području.
Domaće vijesti poput ovih, koje nenamjerno razotkrivaju mračnu svakodnevnu stvarnost Izraela, rijetko dospiju u međunarodne vijesti. Jedan od vjerojatnih razloga zašto međunarodni mediji ne pokrivaju ove priče je taj što bi, ako jesu, takvi izvještaji duboko osporili trenutni narativ koji isti mediji već dugo objavljuju o Izraelu: da je izraelska inače dobro funkcionirajuća i snažna demokratija ugrožena Nova krajnje desničarska vlada premijera Benjamina Netanyahua.
Zaista, međunarodno izvještavanje o Izraelu od izbora u novembru 2022. bilo je manje-više ujednačeno. Članak za člankom upozorava nas da bi zakonske izmjene koje je predložila vlada efektivno omogućile da poništi presude Vrhovnog suda i osudile zakone koji su ministru nacionalne sigurnosti Itamaru Ben-Gviru dali široku političku kontrolu nad policijom, uključujući i onu raspoređenu na Zapadnoj obali, kao prijetnju vladavini prava u zemlji.
To su, bez sumnje, važna pitanja koja zaslužuju veliku medijsku pažnju. Zakoni i politike koje uvodi ili predlaže nova vlada jasno imaju za cilj podrivanje podjele vlasti između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti – razdvajanje koje služi zaštiti demokratije od tiranije većine.
Od početka Netanyahuove koalicije, izvještavanje međunarodnih medija o Izraelu bilo je usredotočeno gotovo isključivo na ova pitanja. Novinske kuće su opširno izvještavale o protestima izraelskih građana koji politiku nove vlade doživljavaju kao "napad na demokratiju". Objavili su bezbroj mišljenja u kojima se kritizira vladin prijedlog revizije pravosudnog sistema kao nastojanja da se "potkopaju demokratske provjere i ravnoteže" i opširno pokrivaju svaku kritiku planiranih zakonskih promjena koje dolaze od zapadnih lidera. Izrael, više puta su objašnjavali, doživljava „krizu demokratije“ bez presedana.
Ovo shvatanje nije nužno pogrešno – uostalom, svi prijedlozi o kojima se raspravlja su stvarni i zaista izuzetno zabrinjavajući. Ali novinski izvještaji u štampi na hebrejskom jeziku, poput onih koji su gore citirani, i iskustva miliona Palestinaca koji žive pod “izraelskom demokratijom”, sugeriraju da su vrlo obmanjujući.
Dominantni narativ o Izraelu koji trenutno kruži na globalnom sjeveru je informiran poznatim tropom da je Izrael “jedina demokratija na Bliskom istoku”. Kao takvi, izvještaji koji naizgled kritiziraju novu Netanyahuovu vladu kao “nedemokratsku” zapravo služe da se zabijeli inherentno nedemokratska priroda Izraela i njegovih vodećih institucija, uključujući njegov Vrhovni sud.
Naravno, u Izraelu postoji demokratija – ali ona je više slična onoj koja je postojala među bijelcima u Južnoj Africi aparthejda nego demokratiji koja trenutno postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Francuskoj.
Milioni Palestinaca na Zapadnoj obali žive pod efektivnom kontrolom Izraela, ali ne mogu učestvovati u političkom procesu, dok stotine hiljada Palestinaca koji borave u aneksiranom istočnom Jerusalemu su "stanovnici" a ne građani i posljedično ne mogu glasati na nacionalnim izborima. I iako palestinski građani Izraela mogu učestvovati na izborima, i oni su podvrgnuti nizu diskriminatornih zakona. Sve ovo, prema mnogim istraživačima, pravnim stručnjacima, aktivistima i uglednim međunarodnim organizacijama kao što su Amnesty International i Human Rights Watch, znači da Izrael nije potpuno funkcionalna liberalna demokratija već “aparthejd”. Drugačije rečeno, demokratija koja je trenutno „na udaru“ vlade u Izraelu je demokratija samo za Jevreje.
Slično tome, izraelski Vrhovni sud, koji se u međunarodnim medijima prikazuje kao model moralne ispravnosti, zaista je principijelan branilac demokratskih prava – ali samo za Jevreje. Kao što je pokazalo nekoliko studija, sud je odigrao vitalnu ulogu u omogućavanju izraelskog kolonijalnog projekta i legitimiziranju zloupotreba države protiv Palestinaca. Njegove su presude dale legitimitet eksproprijaciji palestinske zemlje i pravno pokriće za vansudska pogubljenja, rušenja domova, deportacije i administrativne pritvore za Palestince. Neki od njegovih sudija su i sami naseljenici i, kao takvi, “zločinci” prema međunarodnom pravu.
Netanyahuove zakonske izmjene su nove utoliko što će omogućiti njegovoj vladi da cilja na Židove koji se ne slažu s njenom političkom ideologijom i da potkopa sposobnost pravosudne vlasti da se bori protiv korupcije (što je još jedan razlog zašto se Netanyahu, koji se trenutno suočava sa tri suđenja za korupciju, želi da ih predstavi). Ali tvrdnja da je nova vlada na putu da uništi izraelsku demokratiju bila bi istinita samo u svijetu u kojem Palestinci ne postoje.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati