U nedjelju navečer, Izraelska Laburistička partija jednoglasno odobreno diplomatski plan njihovog vođe.
Premijer laburista Isaac Herzog iznio je svoju viziju nekoliko sedmica ranije na Institutu za studije nacionalne sigurnosti u Tel Avivu, rekavši publici da "želi da se odvoji od što većeg broja Palestinaca, što je prije moguće". Herzog je nastavio objašnjavajući da ćemo „podići veliki zid između nas. To je vrsta koegzistencije koja je sada moguća […] Ariel Sharon […] nije završio posao. Želimo da to završimo, da dovršimo barijeru koja nas razdvaja.”
Ako pažljivije proučimo novi plan laburista, ono što postaje gorko jasno je da „mi smo ovdje, oni su tamo“ ne označava povlačenje izraelske moći sa palestinskih teritorija, već prije podmukao način da se kolonijalni poduhvat još više učvrsti.
Herzogova osnovna pretpostavka je da je u sadašnjim uslovima nemoguće rešenje sa dve države. On je, međutim, odlučno protiv rješenja jedne države, prema kojem Jevreji i Palestinci žive zajedno kao jednaki. Njegov cilj je da formuliše plan koji garantuje nastavak postojanja jevrejske države, sa oko pet miliona Palestinaca koji žive na njenoj teritoriji.
S jedne strane, onda, Izrael ne bi trebao poduzimati korake koji bi potkopali rješenje o dvije države, jer je održavanje himere dvije države ključno za sprečavanje alternative: demokratske države između doline Jordana i Mediterana u kojoj Palestinci, poput Jevreja, uživaju puno državljanstvo. S druge strane, Herzog shvaća da rješenje s dvije države više nije opcija. Stoga izlaže nacrt plana koji je zapravo režim aparthejda.
Efikasan aparthejd
Specifičnosti informiranja plana, koji Laburistička partija je odobrila, nisu baš novi, ali činjenica da su napisani u pisanoj formi je još jedan ključni korak u konsolidaciji i legitimizaciji vladavine aparthejda.
Plan neometano promovira palestinske Bantustance. Herzog napominje da će Palestinci dobiti veću autonomiju da vode svoj svakodnevni život u područjima A i B, koja čine samo oko 40 posto Zapadne obale. „Palestinci će imati potpunu slobodu u građanskim, ali ne i vojnim pitanjima“, rekao je on. “Moći će graditi nove gradove i proširivati postojeće, razvijati poljoprivredu, industriju, zapošljavanje.”
Kako bi se osigurala konsolidacija podjele Zapadne obale na arhipelage, plan naglašava važnost dovršavanja barijere razdvajanja oko blokova naselja na Zapadnoj obali, jer će blokovi, prema Herzogu, uvijek ostati pod suverenitetom Izraela i “ će biti dio trajnog rješenja”.
Kako bi se riješio Palestinaca koji su stanovnici Izraela i imaju izraelsku ličnu kartu, Herzog podržava odsijecanje palestinskih sela od Jerusalima. Kako je rekao: „Isavija nije i neće biti deo večne prestonice Izraela. Nije ni izbjeglički kamp u Šuafatu. Odvojićemo se od njih. Izgradićemo zid. Teroristi neće imati pristup Jevrejima. Oni koji žele da rade i žive, a ne da bodu ljude – to ćemo ostaviti na razmatranje odbrambenom establišmentu.”
Konačno, izraelska vojska, prema Herzogu, treba da nastavi da kontroliše čitavu Zapadnu obalu.
Što se tiče Gaze, Hamas, prema Herzogovim riječima, “neće imati imunitet i za svaki napad će platiti visoku cijenu. To neće značiti lažna bombardovanja praznih područja.”
Herzog je tako kritizirao vladu Benjamina Netanyahua da je previše meka prema Palestincima – vlada Likuda, tvrdi on, zapravo ne bombarduje Palestince u Gazi, već samo prazne prostore.
Dalje je najavio da će, ako dobije vlast, upotrijebiti “gvozdenu pesnicu”, uključujući gašenje palestinskih radio i TV stanica i osiguranje da one neće imati internet ili usluge mobilne telefonije.
Bantustanski pristup
Gledajući pažljivo laburistički plan, logika iza njega postaje kristalno jasna: budući da je teško zamisliti palestinsku državu u doglednoj budućnosti, Izrael se više ne bi trebao stidjeti što je usvojio bantustanski pristup.
Ključno je zapamtiti da su Bantustanci u Južnoj Africi klasifikovani kao „samoupravni“ i da Afrikanci koji žive na ovim teritorijama nisu imali južnoafričko državljanstvo i stoga nisu uživali najosnovnija politička prava.
Štaviše, budući da se u Bantustanima nije mogla razviti održiva ekonomija, ove oblasti su održavane na površini zahvaljujući ogromnim subvencijama koje je davala južnoafrička vlada.
Slično, Palestince trenutno drže na površini Evropska unija, Sjedinjene Države i nekoliko drugih zemalja. Koncentriranjem velikog dijela afričkog stanovništva u Bantustansu, režim bjelačkog aparthejda je uspio da se održi dugi niz godina. Ovo je, jednom riječju, i Herzogova vizija.
Laburistička partija, koja je jedina održiva alternativa sadašnjoj vlasti Likuda i koju mnogi, kako u Izraelu, tako i među međunarodnim liderima, smatraju progresivnom zamjenom, je, drugim riječima, jednoglasno podržala plan koji bi bio pozdravljena od strane aparthejda u Južnoj Africi.
S obzirom na ovu realnost, ne čini se vjerojatnim da će pravedno rješenje za palestinsku nevolju doći iz Izraela. Zaista, u ovom istorijskom trenutku, međunarodni pritisak je možda jedina nada i očajnički je potreban.
Neve Gordon je autor knjige Izraelska okupacija, kao i Ljudsko pravo na dominaciju (u koautorstvu sa Nicolom Perugini).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Jedini razlog zašto se Izraelci mogu ponašati kao njihovi nacistički mentori je taj što im ultradesničarska vlada SAD-a daje podršku i finansiranje.
Dan kada će se podrška smatrati negativnom za takt i diplomatiju i suprotstaviti se onome čemu bi kršćani težili, bit će dan kada će se otkriti trajno rješenje po tom pitanju.
Slično, ako sredstva prestanu, svjetlo dana bi ugledali ratni huškači s obje strane.