Izvor: Vanjska politika u fokusu
Ovaj članak je prvi dio serije o Kini kao globalnoj sili.
Zahvaljujući geografiji i geopolitici, moja zemlja Filipini nalazi se usred eskalacije sukoba između Sjedinjenih Država i Kine.
Poput linija rovova koje su se protezale od Sjevernog mora preko Francuske do Švicarske tokom Prvog svjetskog rata, linije fronta ovog sukoba protežu se preko kopna i mora na preko 4,200 kilometara - od Koreje i Japana do Tajvana i Istočnog kineskog mora, i na Filipine i Južno kinesko more.
Kao i većina drugih ljudi u jugoistočnoj Aziji, Filipinci znaju mnogo o jednom akteru u ovom sukobu: Sjedinjenim Državama, imperijalnoj supersili čije trupe ugošćujemo u nominalno filipinskim bazama. Iako su geografski mnogo bliži drugom akteru, Kini, znaju mnogo manje o tome.
Šta je Kina? I šta je to?
Ono što je, međutim, jasno je da Filipinci ne vole Narodnu Republiku Kinu. Oni to znaju uglavnom kao moćnu zemlju s komunističkom vladom koja tvrdi 90 posto vodene površine koja se tradicionalno naziva Južno kinesko more — a u posljednje vrijeme i Zapadno filipinsko more — i kaže „jebi se“ na tvrdnje Filipina i četiri druge zemlje koje graniče sa njom.
Konkretno, Filipinci smatraju — opravdano — da je Kina nasilnik koji je zauzeo dvije pomorske formacije koje nam pripadaju, Mischief Reef i Scarborough Shoal, koje leže mnogo bliže Filipinima nego Kini, i da je to učinila u kršenje međunarodnog prava.
Ali dok Filipinci nemaju previše naklonosti prema Narodnoj Republici Kini — a nema ni veći dio ostatka svijeta — postoje pitanja na koja moraju pronaći vjerodostojne odgovore kako bi došli do odgovarajuće strategije za rješavanje problema to.
Veliki zašto za Filipince, Vijetnamce, Malezijce i Indonežane glasi: Zašto se Kina ponaša u ovakvoj sirovoj modi velikih sila u Južnom kineskom moru?
Autor Crystal Eye Studio/Shutterstock.com
Veliki zašto za Filipince, Vijetnamce, Malezijce i Indonežane glasi: Zašto se Kina ponaša u ovakvoj sirovoj modi velikih sila u Južnom kineskom moru? Ovo postavlja povezano pitanje: da li je Kina imperijalna sila poput Sjedinjenih Država i drugih zapadnih sila koje su joj prethodile kao sile na svjetskoj sceni?
Slijede i drugi povezani upiti, kao što su: Kakvu ekonomiju ima Kina? Da li se zaista priprema da bude sljedeći globalni hegemon? Da li je zaista toliko moćan kao što je napuknut da bude? Kakav je rekord Kine u odnosu na druge zemlje na globalnom jugu?
U ovom članku i drugim, nastojat ću dati neka pojašnjenja o brojnim ovim pitanjima — i da pružim vodič pomoću kojeg susjedi Kine mogu formulirati strategiju za suočavanje s ovim velikim, prijetećim, a ipak na mnogo načina još uvijek misterioznim susjedom .
Kineski put ka kapitalizmu
Možda je najhitnije pitanje kakvo je društvo Kina u ovom trenutku, jer je način na koji je društvo organizovano ključni pokretač njegovih odnosa prema vanjskom svijetu. Ako uzmemo društvene odnose proizvodnje - način na koji ljudi organiziraju svoj ekonomski život - kao centralni u oblikovanju društva, onda je Kina kapitalističko društvo.
Kina je krenula u državni kapitalizam nakon što su njeni lideri smatrali da je izgradnja socijalizma (ili onoga što su marksistički ekonomisti nazvali "socijalističkom akumulacijom") preskupa u smislu života i nije uspjela postići brz ekonomski rast koji bi protjerao siromaštvo. Rečeno je da su milioni ljudi umrli u gladi i dislokacijama nakon Mao Cedongovog Velikog skoka naprijed 1950-ih.
Ali dok je Maoova ekonomska politika propala, snažna država koju je stvorila njegova revolucija pružila je snažan politički okvir za značajnu mjeru nezavisnog razvoja u globalnoj kapitalističkoj ekonomiji od 1980-ih pa nadalje. Ovo je bila prednost koja je nedostajala u zemljama u razvoju koje nisu prošle revolucionarnu transformaciju.
Tržišni odnosi su prvi put uvedeni na selu, što je dovelo do prosperiteta seljaka 1980-ih. Zatim, 1990-ih, vrhunac ekonomije je postala izvozno orijentisana industrijalizacija sa središtem u gradovima.
Ključ za ovu strategiju bio je spoj jeftine radne snage koju su obezbjeđivali radnici migranti sa sela i stranih investicija, od kojih su potonje prvo dolazile iz prekomorskog kineskog i tajvanskog kapitala, zatim iz velikih američkih transnacionalnih firmi koje su privučene onim što se smatralo tzv. Kineska cijena” kojoj druge ekonomije u razvoju kao što su Brazil, Meksiko i susjedi Kine u jugoistočnoj Aziji nisu mogli parirati.
Kako je Kina kapitalizirala drugačije
Za razliku od doba rane kapitalističke transformacije u Evropi i Sjedinjenim Državama, kineska „primitivna akumulacija kapitala“ u posljednjih 40 godina bila je relativno mirna.
Za razliku od doba rane kapitalističke transformacije u Evropi i Sjedinjenim Državama, kineska „primitivna akumulacija kapitala“ u posljednjih 40 godina bila je relativno mirna.
To, naravno, ne znači da nije bilo državnog nasilja ili direktne prinude. Došlo je do preseljenja hiljada seljačkih porodica kako bi se očistio put za masivnu branu Tri klisure na rijeci Jangce, kao i do zakonski sankcionisanog preuzimanja seljačke imovine od strane lokalnih vlasti koje nemaju dovoljno prihoda za urbani razvoj, praksa koja se nastavlja do danas.
Ipak, sveukupni pristup u prvoj deceniji reforme bio je promovisanje prosperiteta seljaka. I dok je selo zauzelo pozadinu urbanom orijentisanom razvoju počevši od 1990-ih, seljaci danas imaju koristi od reformi poput besplatnog obaveznog obrazovanja u prvih devet godina, obezbjeđenja osnovnog zdravstvenog osiguranja i garancije minimalnog prihoda. Nije bilo masovnog nasilja nad seljacima i radnicima tokom evropskog perioda kapitalističke transformacije.
Postojao je, naravno, masakr na Trgu Tjenanmen 1989. Ali dok je dinamika akumulacije kapitala doprinijela narodnom nezadovoljstvu, zahtjev za većom političkom demokratijom je uglavnom bio taj koji je pokrenuo proteste koji su naišli na nasilni, neoprostivi odgovor države koji je doveo do smrt hiljada.
Globalna ekspanzija: Zapadni rekord i Kina
Kontrast s Evropom i Sjedinjenim Državama još je jasniji kada je u pitanju globalna ekspanzija Kine od 1990-ih pa nadalje. Nije bilo nasilja kolonizacije ili vojne intervencije koje su evropske države i američka država posjetile u drugim društvima tokom svojih perioda globalne ekspanzije.
Izlazak Kine u svijet u potrazi za sirovinama i tržištima dogodio se u eri globalizacije vođene korporacijama, kada su SAD i Evropa gurale trgovinske barijere preko Svjetske trgovinske organizacije, kojoj se Kina pridružila 2001. Što se tiče prisile, formalno ili neformalno, korišćeno je za liberalizaciju globalne trgovine preko STO, SAD i Evropska unija su ga primenile. Kina je jednostavno ležala, takoreći, kako bi uživala u prednostima liberalizacije trgovine, dok su druge zemlje 00, uključujući, paradoksalno, glavnog zagovornika slobodne trgovine, Sjedinjene Države — bile zaglavljene sa svojim troškovima dok je jeftina kineska roba pristizala i dislocirala njihove industrije i zajednice.
Zašto je važno istaći ovaj kontrast u upotrebi sile? Jer za mnoge analitičare, kako marksističke tako i ortodoksne, upotreba sile za osiguranje formalnih ili neformalnih kolonija ili zavisnosti je jedan od osnovnih zaštitnih znakova imperijalizma. U izlasku Kine u svijet jednostavno se ne mogu naći ekvivalenti nasilne borbe za kolonije koju su zapadne sile vodile u kasnom 19. stoljeću u Africi, niti primjeri diplomatije topovnjača kojoj su i Britanija i SAD pribjegle u Latinskoj Americi u 19. i 20. vijeka pa i danas.
Bilo je slučajeva zloupotrebe rada, uništavanja životne sredine i preferiranja Kineza nad lokalnim radnicima, što će biti detaljnije razmotreno kasnije u seriji, ali u kineskoj evidenciji nema ničega što bi odgovaralo tajnim akcijama Centralne obavještajne agencije za svrgavanje Jacoba. Arbenz u Gvatemali, Mohammad Mosadek u Iranu i Salvador Aljende u Čileu u drugoj polovini 20. veka.
Kineski susjedi imaju malo straha od toga da će se Kina mobilizirati za intervenciju u slučaju investicionog spora – ne samo zato što Kina nema vojne kapacitete za to, već zato što intervencija jednostavno nije dio kineskog ekonomskog diplomatskog repertoara.
Kineski susjedi imaju malo straha od toga da će se Kina mobilizirati za intervenciju u slučaju investicionog spora – ne samo zato što Kina nema vojne kapacitete za to, već zato što intervencija jednostavno nije dio kineskog ekonomskog diplomatskog repertoara.
Na primjer, kineska vojska se nalazila odmah preko granice, ali vlada Thein Seina u Mjanmaru nije čak ni uzela u obzir mogućnost vojne intervencije kada je naglo otkazala izgradnju brane Myitsone koju je finansirala Kina 2012. Zaista, kada je Yangon otvoren Sve do svijeta 2011. godine, Peking je priznao da je izgubio veliki dio ekonomskog uticaja koji je izgradio tokom perioda izolacije Mjanmara, ali nikada nije razmišljao o tome da silom ili zastrašivanjem povrati svoju nadmoćnu poziciju.
Niti raspoređivanje snaga nije bilo zabavno kada su dvije obližnje zemlje, Pakistan i Nepal, otkazale projekte izgradnje više milijardi brana koje su dvije vlade sklopile s kineskim državnim preduzećima - u prvom slučaju zbog nepoželjnih uvjeta, a u drugom zbog nedostatka konkurentno nadmetanje.
Nasuprot tome, latinoameričke zemlje, kao što je Venecuela, oduvijek su uzimale u obzir mogućnost američke intervencije - ne samo direktnom diplomatijom topovnjače, već i tajnom akcijom i podrškom opozicionim snagama kada nacionaliziraju američke firme ili usvajaju progresivne ekonomske politike koje nisu sankcionisane od strane SAD
To ne znači da Kina nikada nije koristila silu u svojim vanjskim odnosima. Iako je, kao što će se kasnije pokazati, njeno raspoređivanje oružja je u velikoj mjeri pokrenuto pitanjima vezanim za granice.
Kineska upotreba sile kako bi osigurala ekonomsku prednost i resurse od svojih susjeda bila je rijetka. I upravo je to razlog zašto njegovo nedavno ponašanje u Južnom kineskom moru, gdje se čini da je njegovo korištenje sile motivirano ne samo sigurnosnim razlozima vezanim za granice, već i ekonomskim i nabavkom resursa, toliko odstupa od norme da traži objašnjenje .
Znači li to da Kina postaje imperijalna sila po ugledu na Zapad, gdje je sila ili prethodila ili je bila brza za petama ekonomske ekspanzije? Ovo je pitanje koje će biti istraženo kasnije u ovoj seriji.
Ova serija je zasnovana na nedavno objavljenoj studiji Focus on the Global South pod naslovom Kina: Imperijalna sila po ugledu na Zapad? povodom 70th godišnjice osnivanja Narodne Republike Kine ove godine.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati