AMY GOODMAN: Danas sat vremena sa Howardom Zinnom i Noamom Chomskyjem u retkom intervjuu s njima zajedno, i želim vam dobrodošlicu oboje na Democracy Now!
NOAM CHOMSKY: Lijepo je biti ovdje.
HOWARD ZINN: Hvala Amy.
AMY GOODMAN: Kakav dan biti ovdje. Ovo je dan Bostonskog maratona, pada kiša. Napolju je velika oluja i desetine hiljada ljudi - da li je neko od vas planirao da trči danas?
HOWARD ZINN: Pa bili smo, da, ali znaš —
NOAM CHOMSKY: Ali stvarno si nam to onemogućio.
AMY GOODMAN: Žao mi je zbog toga.
HOWARD ZINN: Imali smo izbor da trčimo na maratonu ili da imamo intervju sa tobom, šta je važnije?
AMY GOODMAN: Pa, danas je Patriotski dan, Hauarde Zin, šta za tebe znači patriotizam?
HOWARD ZINN: Drago mi je da si rekao šta mi to znači. Jer meni to znači nešto drugačije nego što znači mnogim ljudima za koje mislim da su iskrivili ideju patriotizma. Patriotizam za mene znači raditi ono što misliš da bi tvoja zemlja trebala da radi. Patriotizam znači podržavati svoju vladu kada mislite da radi kako treba, suprotstavljati se svojoj vladi kada mislite da radi pogrešno. Patriotizam za mene zaista znači ono što je Deklaracija o nezavisnosti predlaže. A to je da je vlada veštački entitet.
Vlada je postavljena – i evo šta Deklaracija o nezavisnosti Radi se o tome, vladu uspostavljaju ljudi kako bi ispunili određene odgovornosti: jednakost, život, slobodu, potragu za srećom. I prema Deklaracija o nezavisnosti kada vlada prekrši te odgovornosti, onda, a to su riječi Deklaracija o nezavisnosti pravo je naroda da promijeni ili ukine vlast.
Drugim riječima, vlada nije sveta, vlast se ne treba pokoravati kada vlada nije u pravu. Dakle, za mene patriotizam u svom najboljem smislu znači razmišljanje o ljudima u državi, principima za koje se država zalaže, i zahtijeva suprotstavljanje vlasti kada vlast krši te principe.
Tako bi danas, na primjer, najviši čin patriotizma koji predlažem bio suprotstavljanje ratu u Iraku i pozivanje na povlačenje trupa iz Iraka. Jednostavno zato što sve u vezi s ratom krši temeljne principe jednakosti, života, slobode, težnje za srećom, ne samo za Amerikance, već i za ljude u drugom dijelu svijeta. Dakle, da, patriotizam danas zahtijeva od građana da budu aktivni na mnogo, mnogo različitih frontova kako bi se suprotstavili vladinoj politici o ratu, vladinoj politici koja je uzela trilione dolara iz blagajne ove zemlje i iskoristila ih za rat i militarizam. To bi patriotizam danas zahtevao.
AMY GOODMAN: Noam Chomsky, naslovi danas, samo ovog vikenda, jednog od najkrvavijih mjeseci u Iraku, broj zatvorenika u američkim zatvorima u Iraku dostigao je otprilike 18,000. Ko zna nije li to potcjenjivanje? An Associated Press fotograf ostaje u zatvoru od strane američkih vlasti bez optužbe više od godinu dana. Ministarstvo zdravlja otkrilo je da 70% školske djece u Bagdadu pokazuje simptome stresa uzrokovanog traumom. Vaša sada procjena situacije tamo?
NOAM CHOMSKY: Ovo je jedna od najgorih katastrofa u vojnoj, ali i političkoj istoriji. Najnovije studije o Crveni krst pokazuju da je Irak pretrpio najgori pad smrtnosti djece, smrtnosti novorođenčadi, porast smrtnosti novorođenčadi do sada. Ali to je od 1990. godine. Odnosno, to je kombinacija uticaja ubica i brutalnog režima sankcija, o kojem ne pričamo puno, koji je devastirao društvo kroz 1990-te i ojačao Sadam Husein, primorao je stanovništvo da se osloni na njega za opstanak, što ga je vjerovatno spasilo od sudbine čitavog dugog niza drugih tiranina koje je zbacio vlastiti narod uz podršku SAD-a
A onda je došao rat koji je naprosto povećao strahote. Pad je bez presedana. Povećanje smrtnosti novorođenčadi je bez presedana; sada je ispod nivoa, gore od nekih zemalja u podsaharskoj Africi. To je jedan pokazatelj onoga što se dogodilo. Najvjerovatnija mjera smrti u studiji koju je sponzorirao MIT koju su slučajno sproveli vodeći stručnjaci u Iraku i ovdje prošlog oktobra bila je oko 650,000 ubijenih, a uskoro će se povećati milion. Nekoliko miliona ljudi je pobjeglo, uključujući i veliki dio stručnih klasa, ljudi koji bi u principu mogli pomoći u obnovi zemlje. I bez daljeg, to je užasna katastrofa i sve gore.
Također je vrijedno naglasiti da agresori nemaju nikakva prava. Ovo je jasan slučaj agresije i kršenja Povelje UN-a, najvećeg međunarodnog zločina, a prema riječima Nirnburškog suda, agresori jednostavno nemaju pravo da donose bilo kakve odluke. Oni imaju odgovornosti. Odgovornosti su, prije svega, plaćanje enormnih reparacija, a to uključuje i sankcije – efekat sankcija, zapravo treba uključiti podršku Sadamu Huseinu 1980-ih, što je bilo mučenje za Iračane i još gore za Irance.
Plaćene reparacije smatraju odgovornim, odgovornim i paze na volju žrtava. To ne znači nužno slijepo slijediti, ali svakako vodite računa o tome. A volja žrtava je poznata, redovne ankete koje vode SAD u Iraku, i vladine anketne institucije, to je samo ogromna podrška bilo trenutnom ili brzom povlačenju američkih trupa, oko 80 posto misli da se prisustvo američkih trupa povećava nivo nasilja. Preko 60% smatra da su trupe legitimne mete. Ovo nije za cijeli Irak, ako uzmete brojke za arapski Irak gdje su trupe zapravo raspoređene, brojke su veće. Cifre nastavljaju da rastu. Oni se ne pominju, praktički nisu prijavljeni, jedva da se na njih aludira u kritičkom izvještaju Baker-Hamilton. To će biti naša primarna briga, zajedno sa zabrinutošću Amerikanaca.
AMY GOODMAN: Potpredsjednik Cheney kaže da se ovaj rat može dobiti.
NOAM CHOMSKY: Postoji zanimljiva studija koju trenutno radi bivši ruski vojnik u Afganistanu kasnih 1980-ih, on je sada student u Torontu koji upoređuje rusku štampu i ruske političke ličnosti i vojne vođe, šta su govorili o Afganistanu, upoređujući to sa ono što Cheney, drugi i štampa govore o Iraku i na vaše veliko iznenađenje, promijenite nekoliko imena i ispada otprilike isto.
Takođe su govorili da se rat u Avganistanu može dobiti i bili su u pravu. Da su dovoljno povećali nivo nasilja, mogli su dobiti rat u Iraâ–
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati