Dugo vremena kritičari suvremenog društva raspravljaju o glasanju manjeg zla, uzimajući u obzir mnoge okolnosti, neke stvarne i neposredne, neke očekivane i daleke. Neki od nas čak se sjećaju slogana, "dijelom puta s LBJ", koji su na vrhuncu Vijetnamskog rata iznijeli antiimperijalistički revolucionari koji su također uzvikivali "hej, hej, LBJ, koliko si beba danas ubio."
Najčešća aktualna rasprava, međutim, bila je oko toga treba li glasati za manje zlog demokrata u odnosu na zlijeg republikanca ili, alternativno, treba li glasati za kandidata treće stranke u odnosu na demokrate i republikance.
Među nedavnim debatantima o politici glasovanja koji bi mogli pročitati ovaj esej, većina se slaže da je suvremeno društvo užasno, da su demokrati i republikanci dva krila jedne podle korporativne stranke, a aktivizam na bazi, nova organizacija i izgradnja pokreta ključni su za ozbiljne promjene, bez obzira na izbore rezultate. Dakle, evo, sve to uzimam kao dato.
JoeR, koji podržava Trumpa ili čak samo tradicionalni republikanac, natječe se protiv JoeD-a koji podržava Sandersa ili čak samo tradicionalnog (što će reći potpuno kompromitiranog i čak podlog) demokrata. SarahG, tipična zelena, također trči. Što promišljeni progresivac može učiniti?
Čest odgovor je rasprava o tome što učiniti na dan izbora. Nešto rjeđe raspravlja se i što učiniti tijekom kampanje. Koje tvrdnje nude takvi zagovornici?
Zagovornici glasanja za manje zlo Demokrata na dan izbora kažu da to nema implikacija na njihove vlastite šire vrijednosti, uvjerenja i djelovanje. Kažu da mogu uzeti nekoliko minuta da povuku JoeD polugu, dok proglašavaju JoeD-a ratnim zločincem ili na drugi način nezaslužnim, a da pritom ne izgube svoje progresivne ili radikalne obveze i ne prenesu nikakvu lažnu poruku. Štoviše, oni tvrde da to što rade ponekad može biti ozbiljno važno, a to je upravo i samo kada potiču druge da čine isto.
U spornoj državi, kažu, trebali bismo glasati za JoeD-a za predsjednika ako je JoeR gori. Osim toga, trebali bismo glasati za JoeD-a nad JoeR-om za Senat ili Kongres AKO je njihovo natjecanje blizu i AKO će tko će imati većinu u Senatu ili Kongresu uvelike utjecati na buduće rezultate i izglede. Učiniti drugačije, tvrde oni, bezosjećajno je prema onima koji će više patiti ako JoeR bude izabran za predsjednika, ili ako JoeR bude izabran za kongresnika ili senatora, čime će obje arene okrenuti prema republikanskoj većini. Ali, naglašavaju, kada predsjednički izbori, ili izbori za Senat ili Kongres nisu blizu, ili kada ukupna ravnoteža nije u pitanju, ili ako bi umjesto toga glasovanje za SarahG imalo veće pozitivne koristi od gubitaka nastalih zbog JoeR-a koji nosi JoeD-a, onda svakako glasajte za SarahG.
Nasuprot tome, zagovornici glasanja za SarahG u svim državama, cijelo vrijeme, govore da glasanje za demokrate bilo gdje, bilo kada, učvršćuje sustav te kompromituje i deradikalizira one koji to čine, i, štoviše, da glasanje za zelene ili druge progresivne kandidate pomaže izgradnji opozicija potrebna za iznuđivanje boljih rezultata od glavnih političara kao i za provođenje masovnih kampanja koje mogu donijeti trenutnu promjenu i pripremiti se za osvajanje još više promjena. Glasovanje za JoeD-a, tvrde oni, ignorantno i bezosjećajno žrtvuje svačiju buduću dobrobit za nepostojeću kratkoročnu korist.
Da bismo napravili gore navedeno, za koje mislim da se odnosi na izbore prilično općenito i široko, i stoga zahtijeva kontekstualne odluke za svaki slučaj o tome je li on osporavan ili ne, je li zakonska ravnoteža možda u pitanju ili ne, stupanj razlike između JoeD i JoeR , i potencijalni dobitak od glasanja za zelene, konkretnije, prvo uzmite u obzir predsjedničke izbore Trump/Clinton, a drugo, skore izbore u sredini mandata za Kongres i Senat.
Tijekom predsjedničke utrke 2016., rasprava o kojoj ovdje raspravljam bila je između onih kritičara rasizma, seksizma, autoritarnosti i kapitalizma, kao što je, recimo, predsjednička kandidatkinja Zelenih, Jill Stein, i mnogih radikalnih komentatora koji su je podržavali, a koji su rekli da svugdje glasajte za zelene, i razni drugi kritičari rasizma, seksizma, autoritarnosti i kapitalizma, poput, recimo, Noama Chomskog, koji je rekao da glasajte za Clinton u spornim državama, a za Steina ili koga god želite drugdje. Tijekom trenutnih izbora u sredini rasprava se vodi između onih koji kažu da treba glasati za kandidate Demokratske stranke za kongrese i senatore gdje god su ta natjecanja blizu, budući da je utrka za držanje ukupne većine tijesna i osporavana, i onih koji kažu da se ne zamarajte i ako postoji opcija treće strane, glasajte za to, posvuda.
Do sada sam ponudio samo oblik opće rasprave, nadajući se da bi to moglo pomoći u uklanjanju lažnih formulacija, slamki i ad hominem formulacija, čime bi se postigla poštena i poštena rasprava o detaljima i mogućnostima s kojima se suočavamo i implikacijama izbora za sve uključene i pogođene.
Ali, mislim da bi bilo nemarno ignorirati da imam vlastito mišljenje i ne ponuditi ga.
Prvo, ne mislim, kao što se čini većini sudionika, da uvijek postoji prava strana i uvijek kriva strana za sve izbore, svugdje, svaki put. Umjesto toga, mislim da su važni različiti mainstream i alternativni kandidati s različitim izgledima, različitim nacionalnim ili državnim okolnostima, različitim izgledima trećih strana, te različitim podrijetlom i atributima glasača.
Ali što je s navedenim slučajevima, Trump/Clinton i skora sredina ispita? Moram priznati, u ovim slučajevima mislim da je jedna strana bila u pravu, a druga u krivu. Osjećao sam, osjećam i iskreno se pitam kako je itko tko traži radikalnu promjenu mogao propustiti u to vrijeme, a kamoli sada, uvidjeti da je razlika između Trumpa i Clinton, koliko god krajnje i nepopravljivo užasna bila i ostala, ipak bila nečuveno velika, ili bi mogli zaključiti da je dobivanje dodatnih glasova za Steina u swing državama bilo toliko korisno za budući aktivizam da je nadoknadilo cijenu Trumpove pobjede, ili da je čak nadoknadilo samo štetu od prenošenja da je organizatorima zelenih više stalo do nekih dodatnih povijesno nevidljivih glasova za sebe u swing državama nego su brinuli o predvidljivoj dobrobiti manjina, žena, homoseksualaca, imigranata, radnika, djece, pa čak i cijelog planeta. Slično tome, sada kada trumpizam više nije čak ni maskiran, a njegove kandže mržnje u potpunosti su na djelu, pitam se kako ljudi nisu mogli prepoznati potrebu da glasaju za manje zlo u spornim utrkama za Kongres i Senat.
Protivnici glasanja manjeg zla tvrde da ono neumoljivo slabi odlučnost i kompromitira vrijednosti progresivaca i radikala koji to čine. Ali sumnjam da je itko bio kompromitiran vaganjem utjecaja ishoda i kada to uvjeti zahtijevaju glasanjem za manje zlo kako bi se smanjila šteta, a zatim maksimalno pridonio maksimiziranju dobiti. Na primjer, ne mislim da je to umanjilo moje razumijevanje zala trenutnih društvenih odnosa ili moju želju ili sposobnost da se borim za nove. S druge strane, kada je Jill Stein opetovano tvrdila da nema značajne razlike između Trumpa i Clinton, kada se njezina stranka Zelenih kandidirala u spornim državama prikupljajući za svoje glasove koji bi da su dani Clintonu okončali Trumpov politički projekt, je li to znak da su njezine vrijednosti iskrivljene i ugrožene?
Što je s raspravom o ne samo glasovanju, nego o tome treba li tjednima ili mjesecima posvetiti nešto ili čak puno vremena JoeD-u ili SarahG ili nijednom kandidatu uopće? Iako ovo stavljam na ispitivanje, moram istaknuti da se o tome zapravo puno rjeđe raspravlja nego o pitanju za koga u konačnici glasati, činjenica koja sama po sebi nedvojbeno govori mnogo o svoj dubini namjera suparnika.
Unatoč tome, kada se pitanje kampanje pojavi, računica na obje strane ostaje slična, iako komplicirana zbog dva promijenjena čimbenika: prvo, morali bismo odvagnuti veći ili čak mnogo veći utrošak vremena uključen u kampanju u usporedbi s drugim načinima korištenja vremena tijekom trajanje kampanje, i drugo, morali bismo razmotriti kako će se kampanja provoditi i stoga njezini vjerojatni učinci na ljude koji je provode i na one kojima se obraćaju. Ostavljajući sve ovo uglavnom za kasnije, za slučaj 2020., kako se sada približava dan izbora 2018., dopustite mi da samo kažem da sumnjam da su Zeleni prepustili resurse iz spornih država kao što su Florida, Pennsylvania i Ohio, za kampanju umjesto u sigurnim državama, govoreći da je Clinton agent korporativnog, ratnohuškačkog, nasilja, ali Trump i Trumpizam su toliko gori da bi svi koji se makar i izdaleka identificiraju kao Zeleni ili alternativci trebali glasati za Clinton ovdje – ne samo da bi Trump bio pobijeđen, i ne samo da bi pokret sada se boriti za pozitivne promjene umjesto da blokiraju negativnu decentralizaciju, ali i Zeleni bi bili jači. Koja je kalkulacija, sklonost ili želja blokirala tu mogućnost? Što god da je bilo, bilo je unutar ljudi koji traže promjenu, a ne nametnuto od strane ljudi koji štite status quo.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
5 Komentari
Slažem se s Michaelovom tvrdnjom, kako ja to razumijem. Iako postoje iznimno važna strukturna zla kojima se treba pozabaviti, mnoge značajne i korisne reforme i poboljšanja mogu se napraviti kroz praktičan izborni rad. Prilično je lako agitirati, postaviti znakove i tražiti od ljudi da glasaju, barem za povlaštenu umirovljenicu poput mene, a to može pomoći u proširenju Medicaida, zaštiti socijalnog osiguranja, bonova za hranu i javnog prijevoza, pa čak i povremeno spomenuti zakon o radu reforma . Zatim, izvan izborne politike, gdje podržavam demokrate (s kojima se ne slažem u hrpi pitanja), slobodan sam učiti od Zneta i drugih o poduzimanju radnji koje su transformativnije. Ako postoji bolji plan, želim čuti o njemu, ali za sada mi se najboljim pristupom čini podrška demokratima i guranje demokrata da budu progresivni. Ali nastavljam učiti od drugih.
Mislim da je pravi slon u sobi zastarjela priroda američkog političkog sustava. Trebamo ustavnu konvenciju da dovedemo SAD u moderni svijet, tako da je glasovanje važno. SAD je od svih velikih nacija možda imao najbolji politički sustav u svijetu 1783. godine, ali svijet je od tada krenuo naprijed. Bili su to dani krvavih groznica, posjedovanja i zlostavljanja ljudi kao imovine, dok su zemlju posjedovali samo bijelci s pravom glasa. Ne razlikuje se mnogo od 200. godine prije Krista za vrijeme Rimske Republike.
Svakako su napravljena neka poboljšanja, sada s više-manje općim pravom glasa, itd., ali uvjeti koji ne postoje u drugim demokracijama još uvijek koče SAD. Nije slučajno da je manje od 40% birača s pravom glasa izašlo na izbore na zadnjim izborima.
Niti jedna druga moderna demokracija nema tako labave i iskreno korumpirane izborne zakone o financiranju kampanje... Dopuštanje ogromnih donacija od korporativnih “ljudi”, goleme donacije općenito….i takve aktivnosti kao što su rasistički robo pozivi, i dopuštanje jednom državnom tajniku da kontrolira izborni zakon (u razvijenim zemljama to općenito rade višestranački odbori). U Britaniji su izdaci “treće strane” ograničeni na 5 posto izdataka odobrenih političkim strankama u 12 mjeseci prije dana izbora. U Kanadi ta brojka iznosi 1 posto, ali se odnosi samo na razdoblje službene kampanje.
Nijedna druga nacija nema izborni kolegij. Nijedna druga nacija nema filibustera. Gotovo sve demokratske nacije imaju neku vrstu proporcionalne zastupljenosti. Bez izmjene ovih ključnih elementarnih struktura, treća strana nema nikakve nade da će išta postići.
Preselio sam se na Novi Zeland prije više od 20 godina i vidim golemu razliku čine ti elementi. Ako je odaziv birača manji od 75% ljudi krše ruke nad propašću demokracije. Nije bio puno veći od 60% u mnogim desetljećima u SAD-u, a bio je samo 36.4% u 2014. Mubarak je prošao bolje.
Ja, kao dvojni državljanin, aktivni sam član Aotearoa Greens NZ. Međutim, nakon mnogo godina glasanja za treće strane u SAD-u, sada vidim kakva su zabluda treće strane u SAD-u. Ili promijenite strukturu glasova, dodajući proporcionalnu zastupljenost i stroge izborne zakone ili postanite aktivni u promjeni, a zatim glasajte za često nesavršenu de facto usporedbu zvanu Demokrati. Dok se ne izvrše temeljne promjene, glas protiv ili glas za Zelene SAD-a (izvan lokalne razine) bez sumnje je glas za republikance.
Michael,
Od većeg mi je interesa način na koji je američka ljevica postala toliko opsjednuta izbornom politikom zbog mnogo važnijeg posla organiziranja izvan izborne politike. Vidim da oni također pridaju nerealnu, kvazi-duhovnu važnost svom pojedinačnom glasu i potrebi da taj glas bude izraz individualističke "čistoće". Čini se da je ovaj stav ostatak načina na koji je američka ljevica, vraćajući se barem na bitničke dane, uvijek do određenog stupnja, prihvatila individualistički transcendentalizam Thoreaua (kao što to čine i takozvani kapitalistički “libertarijanci”).
Naravno, iz realističnije i praktičnije perspektive, strateški gledano, glasovanje za "manje zlo" smatram jednostavnom malom taktičkom gestom, koja oduzima samo nekoliko minuta našeg vremena, kako bismo promijenili teren metaforičkog bojnog polja - čak i ako samo malo (ali ovaj put, to će biti više od "malo") u smjeru koji poboljšava učinkovitost (a sada čak i fizičku sigurnost), našeg važnijeg rada organiziranja, obrazovanja, podizanja svijesti i dizanje pakla izvan ustaljenih političkih struktura.
Zanima me... zašto smatrate da je vaš komentar odgovor na ono što sam napisao?
Nijedna stranka ne može rasti ako nikada ne glasate za nju. Glasajte samo za Rep ili Dem i to je sve što ćete ikada dobiti.