Kontroverze oko prosvjeda i protuprosvjeda o akcijama na Bliskom istoku sada bjesne u zajednicama diljem SAD-a, a posebno, čini se, na sveučilišnim kampusima. Na primjer, od 15. studenog, Institut za javnu točnost izvijestio je da je Sveučilište Columbia suspendiralo dvije propalestinske studentske grupe, Studenti za pravdu u Palestini i Židovski glas za mir, od održavanja događaja na kampusu. Sveučilište Harvard poslalo je pismo svim studentima i profesorima u kojem se izjavljuje da je slogan "od rijeke do mora", naširoko korišten poziv na slobodu za Palestince, bilo da žive na okupiranim teritorijima ili u Izraelu, antisemitski i da je njegova cenzura nije kršenje slobode izražavanja. Zanimljivo je da je Harvard — a to nije neuobičajeno u ovim slučajevima — izgubio najmanje 30 milijuna dolara u donacijama proizraelskih financijera koji su vjerovali da uprava ne uspijeva obuzdati svoje studente. Također se suočila sa zahtjevom Billa Ackmana, upravitelja hedge fondova milijardera i donatora Harvarda, da objavi imena studenata koji su potpisali propalestinsku izjavu, kako bi tvrtke mogle izbjeći njihovo zapošljavanje. Na Sveučilištu New York, studentica prava Ryna Workman smijenjena je s mjesta predsjednice studentske odvjetničke komore te je nakon toga izgubila ponudu za posao od odvjetničke tvrtke Winston & Strawn nakon što je napisala bilten izražavajući solidarnost s Palestincima. Na Sveučilištu Cornell, Russell Rickford, izvanredni profesor povijesti, suspendiran je s nastave nakon što je napad 7. listopada opisao kao "uzbudljiv".
Intercept je izvijestio: “Senat SAD-a donio je jednoglasnu rezoluciju osuđujući ono što je nazvao 'anti-izraelskim, pro-Hamasovim studentskim skupinama' u cijeloj zemlji nakon dana izlaska.” U pismu Lige protiv klevete i Centra Brandeis za ljudska prava prema zakonu predsjednicima koledža i sveučilišta poziva se da se grupa Studenti za pravdu za Palestinu (SJP) smatra materijalnom podrškom terorizma. SJP je nenasilna studentska grupa. ADL i Brandeis centar u biti pozivaju da se mladi ljudi uključeni u zakonite prosvjedničke aktivnosti kriminaliziraju prema saveznom antiterorističkom statutu. Rektor Državnog sveučilišnog sustava Floride, u dogovoru s guvernerom Ronom DeSantisom, naredio je da se ogranci SJP-a deaktiviraju. Senator Josh Hawley, R-Mo., zahtijevao je od Ministarstva pravosuđa da istraži "krajnje ljevičarske studentske skupine" koje su kritizirale Izrael. Ima tu, naravno, i mnogo više. Dakle, što možemo učiniti sa svim ovim, čak i izvan nadajmo se očitih problema sa slobodom govora?
U tjednu nakon Hamasovih napada bilo je mnogo prosvjeda zbog Hamasovih akcija. Pretpostavimo da je takav prosvjed u vašoj blizini nazvao nasilje nad civilima gnusnim, pa čak i užasnim. Pretpostavimo da izražava suosjećanje s obiteljima žrtava. Kako biste vi reagirali? Pomislio bih da je prosvjed valjan izraz osjećaja sudionika. Također bih mislio da to nema mnogo svrhe osim samoizražavanja jer su gotovo svi u medijima, vladi i bilo gdje drugdje govorili istu stvar. Stoga bih ga smatrao emocionalno valjanim, ali taktički u najboljem slučaju suvišnim, a u najgorem upitnom jer bi se moglo smatrati pozivom na kolektivno kažnjavanje.
Sada zamislite da je napad Hamasa bio usmjeren samo na vojne baze, bez civila. Pretpostavimo da se to dogodilo i izazvalo protest, ali sada je to bio protest protiv čisto vojnog napada. Kako biste vi reagirali? Pomislio bih da je takva akcija s vojnim ciljevima opravdana desetljećima užasnog materijala i nasilnog gušenja. Međutim, pitao bih se o njegovoj taktičkoj mudrosti s obzirom na vjerojatne posljedice. Također bih se zapitao o procesu - iako neupućenom u detalje - Hamasovog poduzimanja akcije čije bi se posljedice vjerojatno sručile na glave cijele populacije, a da cijela populacija nije bila uključena u odluku da se nastavi.
Izraelski odgovor na stvarni napad Hamasa izazvao je proteste zbog bombardiranja, intenzivirane blokade hrane, vode i goriva te invazije. Pro palestinski prosvjednici tvrde da su postupci Izraela rasistički i nacistički. Tvrdili su da su bombardiranja civilnih skloništa u školama i bolnicama i željeno izgladnjivanje cijele populacije moralno odbojni, pa čak i genocidni. Pristaše izraelskih akcija odgovorile su da se IDF-ove akcije opravdano i mudro brane od opasnosti daljnjih napada Hamasa. Oni hvale Izrael i pozivaju IDF da nastavi kao što je i do sada. Proizraelski prosvjednici tvrde da su palestinske namjere antisemitske i nacističke. Nijedan Palestinac nije nedužan civil. Ili čak Palestinci nisu ljudi. Obje strane se pitaju kako druga može biti tako slijepa za stvarnost.
U drugim zemljama, neki koji su za Izrael žele da se Palestinci ušutkaju na temelju toga što su anticionistički skupovi i demonstracije antisemitski i čine da se Židovi osjećaju nesigurno. Oni žele da se Palestinci javno žigošu kao antisemitisti kako bi spriječili njihovo zapošljavanje ili žele da budu otpušteni kako bi to okončali. Nasuprot tome, pro-Palestinci žele da se represija zaustavi jer je rasistička i nehumana. Oni se opravdano bune protiv genocida i traže mir. Neke kukaste križeve pojavljuju se, istina, kao podli trend, ali je li to od pristaša Palestine ili od dugogodišnjih fašističkih bandi? Neki ljudi različitih vrsta počinju shvaćati besmislenu sveprisutnu jednadžbu anticionizma i antisemitizma koju promiču previše izraelski dužnosnici i židovski rabini kao evanđelje i, kada se ti ljudi usprotive cionizmu, neki se počnu osjećati neprijateljski prema Židovima per se. Tko/što uzrokuje taj užasan rezultat? Što netko misli/može pomisliti čitajući da je izraelski dužnosnik pristao pustiti nešto goriva u Gazu kako bi spriječio vjerojatnost epidemija jer bi epidemija mogla ugroziti vojnike IDF-a, a ne samo Palestince? Ako je prva žrtva rata istina, nedaleko umire i ljudska empatija, barem među onima koji vitlaju najvećim oružjem za obranu najpodlijih kolonijalističkih politika.
Kako netko reagira na sve to ovisi o tome što želi postići. Ako Izrael i IDF posebice žele iskorijeniti ili barem ukloniti ne samo Hamas, već svu palestinsku prisutnost u Gazi (bilo zbog potrage za izvorima prirodnog plina u priobalju, ili osvete putem kolektivnog kažnjavanja, ili kolonijalističke ekspanzije), onda njihova postupci imaju neku vrstu đavolskog smisla. Uništite traku da je ispraznite. Bombardirajte civilna skloništa da ubijete civilne neprijatelje. Bombardirajte bolnice da dobijete i novorođenče. Zar ishodi ne otkrivaju ciljeve? Bombardirajte kuće i izbjegličke kampove kako biste potjerali civile sa sjevera na jug, a zatim s juga kamo god. Da parafraziramo majstora takve strategije iz vijetnamske ere, "Sve što leti na svemu što se kreće." Ako pristaše IDF-a žele lojalno slaviti izraelsku politiku unatoč zakonu, moralu ili bilo kojoj drugoj ljudskoj zabrinutosti, onda s pravom osuditi napad Hamasa jer su ciljani civili zajedno s vojnim bazama, dok istovremeno pogrešno i bezobrazno hvale kada Izrael cilja cijelo civilno stanovništvo Gaze i nekoliko vojnih dužnosnika također ima neku vrstu proturječnog smisla. Ili, da nastavimo s hvalospjevima, ali izbjegnemo proturječje, vodi do perverznih tvrdnji da su svi Palestinci, čak uključujući i djecu, borci ili da Palestinci zapravo nisu ljudi, pa, hej, mi smo racionalni, naše vrijednosti su dosljedne, i postoji nema kontradikcije. Ako su pro-izraelski prosvjednici bili u pravu kada su kritizirali pro-Palestince koji nisu izrazili suosjećanje s izraelskim civilima ubijenim u akciji Hamasa i osudili Hamas zbog tih postupaka—a u tome su bili u pravu—kako onda ne bi bili u krivu kada ne Ne izraziti sućut prema Palestincima čiji su domovi bombardirani do ruševina i koji su prognani ili mrtvi, i kada ne osuđuju Izrael zbog njegovih postupaka, već im se umjesto toga zaklinju na vjernost? Ima li proizraelskih prosvjednika koji se slažu? Nažalost, mislim da ih za sada nema mnogo.
Ako Palestinci prvo žele preživjeti, a drugo dobiti dovoljno međunarodne potpore i židovskog i izraelskog neslaganja s divljanjem IDF-a da ga smanje i zaustave, onda za njih svakako ima smisla prosvjedovati protiv izgladnjivanja i bombardiranja. No, iako je razumljivo, svakako nema smisla osuđivati Židove per se. Doista, da Palestinci suosjećaju s obiteljima koje traže oslobađanje svojih civilnih rođaka, ne samo zbog iskustva koje Palestinci imaju da je cijelo stanovništvo Gaze držano kao talac, te da osjećaju određeni stupanj razumijevanja i razumnog suosjećanja, ima smisla za Palestince i pro -Palestinci. Bi li se bilo koji propalestinski prosvjednik složio s tim? Mislim da ne baš puno.
Viša svrha u svemu ovome nije ispravno identificirati, razglasiti i kazniti kriminal i nemoral. Viša svrha je zaustaviti ga kako bi se postigao prekid vatre i kraj okupacije i postizanje punih ekonomskih, društvenih, građanskih i ljudskih prava za Palestince bilo u jednoj ili dvije nacije, iu svakom slučaju, "od rijeke do mora .” A da bi se to postiglo, nije li jasno da se potpora Izraela mora smanjiti, potpora Palestinaca mora se povećati, a antisemitizma više ne smije biti. Samo izgovaranje "ura za našu stranu" i prokleta tvoja strana neće pomoći da se postigne bilo što od toga. Ali niti poricanje divljeg nasilja i samoposlužne iracionalnosti koja je sada raširena.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije