komentira Finkelstein: Europski časopis za međunarodno pravo objavio je značajan članak Johna Dugarda i Johna Reynoldsa pod naslovom “Apartheid, međunarodno pravo i okupirana palestinska područja” (2013.). Dugard je vodeći autoritet za pravni aspekt režima apartheida u Južnoj Africi, a također je cijenjeni međunarodni pravnik. U nastavku su neki od naglasaka iz članka.
Južnoafričke sigurnosne snage apartheida povremeno su ubijale političke protivnike na proizvoljan i tajanstven način, ali u većini su slučajeva takve osobe radije izvodile pred sud. To je bilo zato što su izdaja i terorizam bili smrtni zločini u zemlji koja je tada prakticirala smrtnu kaznu. Vjerojatno je sudski odobreno pogubljenje militanata u Južnoj Africi bilo izravnije od izraelskih izvansudskih pogubljenja, koja omogućuju ubijanje militanata, dok u isto vrijeme dopuštaju Izraelu da ponosno izjavi da ne prakticira smrtnu kaznu. (str. 891-92)
Kao što je bio slučaj u aparthejdu u Južnoj Africi - gdje je primijenjen "izvršni pritvor" ali u manjem opsegu - mjere koje provodi država u uskraćivanju prava na život i slobodu osobe(a) određene skupine provode se prvenstveno kako bi se uklonile neslaganje ili otpor izraelskoj vlasti. (str. 895)
Vrijedno je napomenuti da mreža relativno opskurnih i nedostupnih vojnih naredbi i propisa u kombinaciji s birokratskim ograničenjima koja su često rasna u provedbi, a ne na papiru, čini dubinu izraelske sustavne diskriminacije manje vidljivom nego njezin pandan u Južnoj Africi, gdje je eksplicitno rasistički a slobodno dostupni zakoni učinili su režim apartheida na neki način "poštenijim" u svojoj diskriminatorskoj namjeri. Ovo nigdje nije očitije nego u slučaju "cestovnog apartheida" (koji se nije prakticirao u Južnoj Africi) na Zapadnoj obali koji uspostavlja odvojene, ali bitno nejednake cestovne mreže za židovske doseljenike i Palestince, bez ikakve jasne pravne osnove i bez ikakve obavijesti rezervata one vrste koju je Južna Afrika koristila za rezerviranje zasebnih parkova, autobusa, plaža i drugih javnih sadržaja za isključivo bijelce. (str. 897)
Danas je jasno da je sigurnost u najboljem slučaju sekundarno opravdanje za zid. Njegova primarna svrha je aneksija zemlje na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu na kojoj su smještena židovska naselja... Izraelski zid i njegova povezana infrastruktura vrata i stalnih kontrolnih točaka otkrivaju namjeru da se nametne sustav trajnih enklava u kojima su prebivalište i prolaz određeni rasnim identitetima – unutar konteksta okupacije dok ona traje, i konačno olakšavajući aneksiju velikih dijelova Zapadne obale. To će Palestincima, u najboljem slučaju, ostaviti mogućnost države bantustanskog tipa u preostalim rezervama. (str. 900)
Zapadna obala je za Palestince…svedena na niz raskomadanih enklava. (str. 901)
Jedini zaključak koji se može izvući iz institucionaliziranog i sustavnog režima nehumanih djela i diskriminacije (bez srama zasnovanog na ideologiji prava) prema palestinskom narodu jest da Izrael namjerava osigurati dominaciju židovskih Izraelaca nad Palestincima. (str. 911)
Izrael prepušta dobrobit okupiranog naroda međunarodnim donatorima i stvorio je krug ovisnosti o pomoći. Izraelski nedostatak obzira prema potrebama palestinskog naroda u suprotnosti je s radnjama koje je južnoafrički režim apartheida poduzeo kako bi poboljšao materijalne uvjete života u Bantustanima koje je stvorio. (str. 911)
Na okupiranom palestinskom teritoriju razvio se sustav apartheida. Izraelske prakse na okupiranom teritoriju ne samo da podsjećaju – iu nekim slučajevima su gore od – apartheida kakav je postojao u Južnoj Africi, već su u suprotnosti sa zakonskom zabranom apartheida. (str. 912)
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije