Neko pravo možete oduzeti pravnim putem, ali je teže oduzeti vjeru u to pravo. Galama zbog odvratne sudske odluke o pobačaju podsjetnik je koliko je nepopularan.
Adogodilo se, bio sam u Edinburghu taj dan Roe protiv Wadea je poništen, a sljedeći dan sam uhvatio vlak za London i učinio ono što obično radim kad se približim postaji King's Cross. Otišla sam u kratku šetnju do starog groblja crkve St Pancras kako bih posjetila nadgrobni spomenik velike feminističke pretke Mary Wollstonecraft, autorice tog prvog velikog feminističkog manifesta Odbrana prava žene. Biti tamo tog dana značilo je podsjetiti se da feminizam nije počeo nedavno – Wollstonecraft je umro 1797. – i da nije stao 24. lipnja.
Žene u SAD-u to su pravo stekle prije manje od pola stoljeća – kratko vrijeme kada se pruža pogled s Wollstonecraftovog spomenika. Posljednjih desetljeća redovito sam čula mišljenja da feminizam nije uspio ili da nije postigao ništa ili da je gotov, što se čini neupućenim u to koliko je svijet (ili većina njega) sada potpuno drugačiji za žene nego što je bio prije pola stoljeća i više. Kažem svijet, jer je važno zapamtiti da je feminizam globalni pokret i da su Roe v Wade i njegov preokret bili samo nacionalne odluke.
Irska 2018., Argentina 2020., Meksiko 2021. i Kolumbija u 2022. su svi legalizirali pobačaj. Toliko se stvari promijenilo u posljednjih pola stoljeća za žene u toliko zemalja da bi ih bilo teško sve pobrojati; dovoljno je reći da se status žena radikalno promijenio nabolje, općenito, u ovom vremenskom razdoblju. Feminizam je pokret za ljudska prava koji nastoji promijeniti stvari koje nisu stare samo stoljećima, nego u mnogim slučajevima i tisućljećima, a to što je daleko od toga da je učinjeno i suočava se s neuspjesima i otporima nije ni šokantno niti razlog da se prestane.
Wollstonecraft nije ni sanjala o glasovima za žene – većina muškaraca u Britaniji njezina vremena također nije imala pravo glasa – ili o mnogim drugim pravima koja sada smatramo uobičajenima, ali ne morate se vraćati u osamnaesto stoljeće naići na radikalnu nejednakost na temelju spola. Bilo je to posvuda, na velike i male načine u posljednjim desetljećima – i kulturološki još uvijek opstaje u široko rasprostranjenim pokušajima kontroliranja i obuzdavanja žena i predrasuda s kojima se žene još uvijek susreću o njihovoj intelektualnoj kompetenciji, seksualnosti i jednakosti.
Prije pola stoljeća u SAD-u je bilo legalno otpuštati žene jer su trudne – dogodilo se to Elizabeth Warren, tada mladoj učiteljici. Pravo na pristup kontroli rađanja – za bračne parove – bilo je zajamčeno samo odlukom Griswolda iz 1965. godine na koju ovaj lupeški vrhovni sud možda također puca. Pravo jednakog pristupa kontroli rađanja za neudate tek je 1972. riješeno na Vrhovnom sudu. Zakon o jednakim mogućnostima kreditiranja iz 1974. proglasio je nezakonitom diskriminaciju prema kojoj su neudane žene imale problema s dobivanjem kredita i zajmova, dok su udane žene rutinski zahtijevale od svojih muževa da supotpišu za njih.
Brak je u većini dijelova svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku i Europu, donedavno bio odnos u kojem je muž stjecao kontrolu zakonom i običajima nad tijelom svoje žene i gotovo nad svime što je ona radila, govorila i posjedovala. Silovanje u braku jedva da je bilo koncept sve dok ga feminizam nije učinio 1970-ih, a Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD su ga proglasili ilegalnim tek početkom 1990-ih. Engleski pravnik iz 17. stoljeća Matthew Hale tvrdio je da "muž žene ne može sam biti kriv za stvarno silovanje svoje žene, zbog bračnog pristanka koji je ona dala, a koji ne može povući". To jest, žena koja je jednom pristala više nikada nakon toga nije mogla reći ne, jer je pristala biti vlasništvo. Inače, aktualna odluka vrhovnog suda o oduzimanju reproduktivnih prava opetovano citira Halea, koji je također poznat po tome što je 1662. osudio dvije starije udovice na smrt zbog čarobnjaštva.
Wollstonecraft, koji je sudjelovao u Francuskoj revoluciji, napisao je: “Božansko pravo muževa, kao i božansko pravo kraljeva, može se, nadati se, u ovom prosvijećenom dobu, bez opasnosti osporiti.” Osporavan, ali jedva nadvladan još gotovo dva stoljeća. Kao prisilna kontrola i obiteljsko nasilje, muškarci i dalje nameću svoja očekivanja dominacije i kažnjavaju neovisnost, dok desničarski republikanci žele vratiti žene u inferiorni status prema zakonu i kulturi, citirajući taj drevni tekst Bibliju kao svoj autoritet.
Njihov vrhovni sud bi mogao slijediti jednakost u braku. Dugo sam mislila da bi jednakost u braku koja znači jednak pristup istospolnim parovima bila nemoguća da brak kao institucija nije pretvoren, zahvaljujući feminizmu, u slobodno dogovoren odnos između jednakih. Jednakost među partnerima prijeti nejednakosti svojstvenoj tradicionalnom patrijarhalnom braku, zbog čega su – uz homofobiju, naravno – toliko neprijateljski raspoloženi prema njemu. I, naravno, i to je novo; sasvim drugačiji vrhovni sud priznao je ovo pravo u lipnju 2015., prije samo sedam godina (a Švicarska i Čile to su učinili tek 2021.).
Posljednje desetljeće bilo je tobogan dobitaka i gubitaka, a nema zgodnog načina da se to zbroji. Dobici su bili duboki, ali mnogi od njih bili su suptilni. Otprilike od 2012., nova era feminizma otvorila je razgovore – na društvenim mrežama, u tradicionalnim medijima, u politici i privatno – o nasilju nad ženama i mnogim oblicima nejednakosti i ugnjetavanja, pravnim i kulturnim, očitim i suptilnim. Prepoznavanje utjecaja nasilja nad ženama duboko se proširilo i donijelo stvarne rezultate. Pokret Me Too često su ismijavali kao cirkus slavnih, ali to je bila samo jedna manifestacija feminističkog talasa koji je započeo prije pet godina i pomogao je dovesti do promjena u američkim državnim i saveznim zakonima koji reguliraju seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, uključujući račun koji je prošao senat ove veljače, a predsjednik ga je potpisao početkom ožujka.
Ovotjedna presuda R. Kellyju na 30 godina zatvora i Ghislaine Maxwell na 20 posljedica je promjene u tome koga će se slušati i kome će se vjerovati, odnosno koga će cijeniti i čija će se prava braniti. O tome da su u razgovore na sudovima uključeni ljudi koji prije toga tamo nisu bili saslušani. Počinitelji koji su se desetljećima izvlačili sa zločinima – među njima Larry Nassar, Bill Cosby, Harvey Weinstein – ostali su nekažnjeni, a zakašnjele posljedice su se sručile na njih. Ali sudbina nekolicine ljudi visokog profila nije ono što je najvažnije, a kazna nije način na koji ćemo preoblikovati svijet.
Razgovori se vode o nasilju i nejednakosti, o intersekcionalnostima rase i roda, o ponovnom promišljanju roda izvan najjednostavnije binarnosti, o tome kako bi sloboda mogla izgledati, što bi želja mogla biti, što bi jednakost značila. Samo voditi te razgovore je oslobađajuće. Vidjeti mlađe žene koje dosežu dalje od onoga što je moja generacija doživljavala i tvrdila je uzbudljivo. Ovi nas razgovori mijenjaju na načine na koje zakon ne može, tjeraju nas da razumijemo sebe i jedni druge na nove načine, ponovno shvaćamo rasu, spol, seksualnost i mogućnosti.
Pravnim putem možete oduzeti pravo, ali ne možete tako lako oduzeti vjeru u to pravo. Odluke Vrhovnog suda u predmetima Dred Scott i Plessy protiv Fergusona u 19. stoljeću nisu uvjerile crnce da ne zaslužuju živjeti kao slobodni i ravnopravni građani; samo ih je spriječio u tome u praktičnom smislu. Žene u mnogim američkim državama izgubile su pristup pobačaju, ali ne i vjeru u svoje pravo na njega. Galama koja je nastala kao odgovor na odluku suda podsjetnik je koliko je nepopularna i koliko će užasno utjecati na sposobnost žena da budu slobodne i jednake pred zakonom.
To je ogroman gubitak. Ne vraća nas baš u svijet prije Roea protiv Wadea, jer je američko društvo duboko drugačije iu maštovitom iu praktičnom smislu. Žene imaju daleko više ravnopravnosti pred zakonom, u pristupu obrazovanju, zapošljavanju i institucijama moći te političkom predstavljanju. Imamo daleko više vjere u ta prava i jaču viziju o tome kako jednakost izgleda. To što se status žena tako radikalno promijenio u odnosu na stanje u, recimo, 1962., a kamoli 1797., dokaz je da feminizam djeluje. A grozna odluka Vrhovnog suda potvrđuje da ima još puno posla.
Izvor: Čuvar
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije