Istraživanje dr. Davida Baileya pruža empirijski dokazi za ono što su mnogi aktivisti i aktivisti dugo sumnjali: da smo ušli u produljeno razdoblje neslaganja koje karakterizira eskalacija u veličini i raznolikosti javnog prosvjeda. Podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva jasno pokazuju da je katalizator ovog porasta društvenih nemira bila financijska kriza iz 2008., koja i dalje ima štetan utjecaj na ekonomsku sigurnost za veliku većinu građana – čak i dok je zajedničko bogatstvo najbogatijih 1% nastavlja se uzdizati.
Iako bi mnogi 2011. smatrali godinom u kojoj je masovni građanski neposluh dosegao vrhunac u cijelom svijetu (kao što je prikazano pojavom Occupy i Arapskog proljeća, ili 'Prosvjednik' proglašen osobom godine od strane časopisa Time) Izračuni dr. Baileya pokazuju da je 2015. zapravo bila godina kada je javna mobilizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu dosegla rekordnu razinu. Nije teško vidjeti zašto je prosvjedna aktivnost na uzlaznoj putanji, posebno u svjetlu vladinih politika koje nastavljaju redistribuirati bogatstvo prema gore imućnoj manjini. Kao oporbeni vođa Jeremy Corbyn istaknuo kao odgovor na trenutni smjer kreiranja politike u Ujedinjenom Kraljevstvu, “[ova vlada] smanjuje javne usluge, posebno na lokalnoj razini, za one koji se oslanjaju na njih za sigurnost i pristojan život. To dovodi NHS i socijalnu skrb u krizu, dok ubrzava privatizaciju i raspad naših zdravstvenih i obrazovnih usluga.”
Nije iznenađujuće da je većina prosvjeda pregledanih u istraživanju dr. Baileyja bila povezana sa štednjom i sazvana kao odgovor na zabrinutost oko plaća i uvjeta rada u javnom sektoru, smanjenja socijalnih usluga, privatizacije osnovnih usluga ili nedostatka pristupačnog stanovanja. Noviji katalizatori uključuju klimatske promjene i izbjegličku krizu – goruća međunarodna pitanja koja ostaju potpuno neriješena i koja će vjerojatno izazvati daljnje mobilizacije u narednom razdoblju. Dapače, s nastavkom ekonomska stagnacija, više mjera štednje i rastuće razine gladi i siromaštvo koje se očekuje u nadolazećim mjesecima, postoji svaki razlog za vjerovanje da će razmjeri javnog nezadovoljstva i neslaganja u Ujedinjenom Kraljevstvu nastaviti eskalirati u 2016. i kasnije.
Rastući protest kao globalni trend
Dokazi iz Ujedinjenog Kraljevstva usko su usklađeni sa situacijom u drugim zemljama, kao i općom percepcijom da je društveno nezadovoljstvo u porastu diljem svijeta. Mnoštvo studija i meta-analiza posljednjih godina oslikava kako su velike mobilizacije građana su se intenzivirali više od desetljeća, dosegnuvši novi vrhunac u posljednjih pet godina. Prema zaključku opsežne studije koja je ispitivala složenosti globalnih prosvjeda, "Trenutni val prosvjeda globalniji je od vala koji se dogodio tijekom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, doseže sve regije svijeta i utječe na čitav niz političkih sustava - autoritarnih, poluautoritativnih i demokratskih."
Ali nije samo veličina prosvjeda ono što se umnožava; raste i broj ljudi angažiranih na javnim skupovima. Studija analizirajući 843 protesta koji su se dogodili između 2006. i 13. u 87 zemalja zaključili su da je 37 mobilizacija privuklo milijun ili više sudionika. Na primjer, 2013. godine oko 100 milijuna ljudi marširalo je protiv nejednakosti i lošeg životnog standarda u Indiji, a 17 milijuna građana mobiliziralo se na trgu Tahrir kako bi svrgnuli egipatskog predsjednika Morsija – što su vjerojatno dva najveća prosvjeda u povijesti. Komentatori također priznati instrumentalnu ulogu koju su internet i društveni mediji odigrali u angažiranju stanovništva tijekom kampanja u stilu Occupy, te da su globalne komunikacijske mreže čak olakšale širenje prosvjeda preko državnih granica. Što se tiče motivacije, dokazi sugeriraju da se većina prosvjeda odvija kao odgovor na hitne socioekonomske probleme, kršenje osnovnih ljudskih prava ili nedostatak demokratskog upravljanja. Jednostavno rečeno, većina prosvjeda predstavlja zahtjev za pravednijom podjelom bogatstva i političke moći među građanima.
Skeptici bi mogli tvrditi da su prosvjedi građana nepotrebno ometajući i čine više štete nego koristi, ili da su neučinkoviti u mijenjanju zakona i propisa. Međutim, istraživanje pokazuje da to nije slučaj. Iako njihove vlade nisu ispunile nekih 63% uvjeta koje su prosvjednici postavili između 2006. i 2013., mnoge od njih bile su za sustavne reforme koje se mogu provoditi samo postupno tijekom vremena. Štoviše, ne treba podcijeniti utjecaj koji demonstracije velikih razmjera imaju na javnu svijest – što je dobro artikulirano u filmu 'Mnogi smo', koji detaljno opisuje kako su antiratni marševi koji su se održavali prije invazije na Irak utjecali na egipatske aktiviste tijekom Arapskog proljeća gotovo desetljeće kasnije.
Novi izraz demokracije
Razumno je zaključiti iz jednostavne analize ovih trendova da se događa revolucionarna promjena u globalnom političkom krajoliku. Kako kreiranje politike postaje sve više subvertirana moćnim interesima, rezultirajući demokratski deficit popunjavaju zabrinuti građani koji zahtijevaju od vlada da vode računa o njihovim kolektivnim zahtjevima. To označava temeljni zaokret u odnosu građana i države, odnosno glasnika novi izraz demokracije koji je još u povojima, ali je već sposoban oblikovati javno mnijenje, utjecati na političke rasprave, pa čak i svrgnuti vlade.
Glas naroda vjerojatno će dramatično ojačati tijekom 2016., posebno kao odgovor na pogoršanu geopolitičku, socio-ekonomsku i ekološku situaciju koja zahtijeva daleko učinkovitiji oblik međuvladine suradnje nego što je dosad postignut. Kao odgovor na ovaj epohalni izazov, možda će građani koji vode kampanje o različitim pitanjima ili sa sjedištem u različitim zemljama također početi konkretnije spajati svoje aktivnosti oko zajednički skup načela i globalne prioritete, kao što je ujedinjeni zahtjev da vlade konačno osigurati osnovna ljudska prava univerzalno. Bez takvih izraza međunarodnog jedinstva i solidarnosti među kreatorima politike i prosvjednicima, teško je zamisliti kako se današnje krize koje se spajaju mogu rješavati na način koji podupire globalno opće dobro.
Jedina je izvjesnost da će vladini ministri izazvati daljnje društvene nemire ako ne uspiju djelovati na sve veći zahtjev za stvarnom demokracijom i pravdom koji je u srcu trenutnog vala narodnih nemira. Put naprijed odavno je jasan globalnim aktivistima i angažiranim građanima: ograničiti moć elita i korporacija i osigurati da sustavi upravljanja uistinu služe ljudima i štite biosferu. Kao minimum – iu skladu sa sve većim zahtjevima nezadovoljne većine – ovo zahtijeva radikalnu decentralizaciju moći i redistribucija bogatstva i resursa širom svijeta u cjelini.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije