Postoje mnoge politike koje bi vlade mogle provesti kako bi prikupile sredstva potrebna za poništavanje mjera štednje, rješavanje klimatskih promjena i sprječavanje nepotrebnih smrti povezanih sa siromaštvom. Ali ne možemo se osloniti na vlade da će promijeniti trenutačni smjer svijeta – jedina nada je golema velika potpora javnosti u korist globalnog dijeljenja.
Danas vlade diljem svijeta provode programe štednje koji poništavaju socijalnu zaštitu za koju su se ljudi borili kroz mnoge generacije. Dramatičnim smanjenjem javne potrošnje na socijalnu skrb i osnovne usluge, mjere štednje potkopavaju ljudska prava i prijete razotkriti osnovnu strukturu društva i zajednice. No, postoji li doista alternativa ovim nepravednim ekonomskim politikama, kako nas se navodi da vjerujemo?
U svijetu koji je već vrlo nejednak, zanemarivanje politika koje redistribuiraju dohodak i bogatstvo rezultiralo je nečim što se može opisati kao globalna hitna situacija. Usred brojnih kriza s kojima se suočavamo – od prehrambene, ekološke i financijske krize do globalne sistemske krize – stotine milijuna ljudi diljem svijeta suočavaju se s ekstremnom neimaštinom i bespotrebno umiru zbog nedostatka pristupa osnovnim stvarima, bilo kao posljedica ekstremno siromaštvo, klimatske promjene ili prirodne katastrofe. Čak iu najbogatijim zemljama, politike ekonomske štednje nanose nepotrebne poteškoće milijunima obitelji, od kojih se mnoge sada bore priuštiti si osnovnu hranu ili zdravstvenu skrb.
Kao što bezbrojni prosvjednici diljem različitih kontinenata izjavljuju, to ne mora biti tako. Iako će rješavanje temeljnih uzroka svjetskih međusobno povezanih kriza zahtijevati strukturne reforme u razmjerima koje međunarodna zajednica nikada prije nije pokušala, ne moramo čekati da se ove transformativne promjene dogode kako bismo spriječili da ljudi pate od ekstremnih poteškoća i teškoća koje se mogu izbjeći invaliditet povezan sa siromaštvom.
Mnoštvo je dostupnih istraživanja koja pokazuju kako bi vlade mogle iskoristiti više nego dovoljno novca da preokrenu politiku ekonomske štednje, spriječe oskudicu opasnu po život i ublaže ljudske utjecaje klimatskih promjena. Korištenjem samo opcija politike sažetih u nastavku, vlade bi mogle mobilizirati više od 2.8 trilijuna dolara svake godine za povećanje i jačanje 'ekonomije dijeljenja' – sustava socijalne skrbi i preraspodjele koji su postupno uspostavljeni diljem svijeta kako bi zaštitili siromašne i ranjive.
Ta kolosalna svota iznosi otprilike 4% svjetskog BDP-a – dvostruko više nego što je potrebno za osiguranje osnovne razine socijalne zaštite za sve siromašne u svijetu, prema izračunima Ujedinjenih naroda. Također naglašava kako bi međunarodna zajednica mogla učiniti mnogo više za povećanje razmjeneizmeđu naroda kao i unutar njih, kako bi pomogli siromašnijim zemljama da zadovolje osnovne potrebe svojih građana i ojačaju domaće sustave socijalne zaštite.
Mnoge od ovih političkih mjera bile bi od velike koristi same po sebi jer bi pomogle uspostaviti svijet s manje vojne potrošnje, manje korporativne dobrobiti, zelenijim gospodarstvom, pravednijim međunarodnim trgovinskim režimom i progresivnijim i učinkovitijim oblicima oporezivanja. Postizanje ovih dugoročnih i naširoko zagovaranih ciljeva bio bi ogroman korak u pravom smjeru za svijet u cjelini, signalizirajući trijumf za milijune ljudi koji rade na progresivnim promjenama i utirući put transformativnijim reformama u svjetskom gospodarstvu i političkih sustava koji moraju hitno uslijediti.
10 politika za financiranje globalne ekonomije dijeljenja:
1. Porezne financijske špekulacije – 650 milijardi dolara
Špekulacije na financijskim tržištima sve su više odvojene od 'stvarnog' gospodarstva (zabrinutog za stvarnu proizvodnju dobara i usluga) i destabilizirale su gospodarstva diljem svijeta. Glavni korisnici špekulacija su manjinska elita trgovaca, investicijskih banaka, hedge fondova i drugih tvrtki koje mogu ubrati goleme profite od nestabilnosti tržišta. Porez na financijske transakcije (FTT) mogao bi pomoći u reguliranju tržišta destimulirajući najdestabilizirajuće trgovinske prakse. Ako se provede na globalnoj razini, FTT bi mogao prikupiti čak 650 milijardi dolara godišnje za vlade kako bi se uhvatile u koštac sa siromaštvom, poništile mjere štednje i riješile problem klimatskih promjena.
2. Ukinuti subvencije za fosilna goriva – 531 milijarda dolara
Izgaranje fosilnih goriva glavni je uzrok globalnog zatopljenja i uvelike je odgovorno za emisije ugljičnog dioksida koje su prošle godine dosegle rekordnu razinu. Bit će nemoguće zadržati emisije CO2 na sigurnim razinama ako vlade nastave poticati pretjeranu upotrebu 'prljave energije' golemim subvencijama koje daje proizvođačima i potrošačima fosilnih goriva. Vlade bi mogle prikupiti do 531 milijardu dolara godišnje ako se svi oblici subvencija za biogoriva i fosilna goriva postupno ukinu do 2020. Ova kolosalna suma novca dovoljna je da osigura univerzalni pristup energiji, potakne značajna ulaganja u obnovljive izvore energije na globalnoj razini, i financirati programe koji mogu pomoći zemljama u ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama.
3. Preusmjeriti vojnu potrošnju – 434.5 milijardi dolara
Vojna potrošnja vlada diljem svijeta porasla je za više od 50% od 2001. godine, dosegnuvši više od 1.7 milijardi dolara u 2011. – što je ekvivalentno oko 250 dolara godišnje za svaku osobu u svijetu. Kao prvi korak prema okončanju oružanog sukoba i rata, ključno je da vlade uvedu značajna smanjenja svojih vojnih proračuna. Preusmjeravanjem samo četvrtine trenutnih globalnih vojnih izdataka godišnje bi se oslobodilo 434.5 milijardi dolara koji bi se umjesto toga mogli koristiti za spašavanje života, sprječavanje krajnje neimaštine i jačanje mirovnih napora Ujedinjenih naroda.
4. Zaustavite izbjegavanje poreza – 349 milijardi dolara
Jačanje poreznih sustava u zemljama diljem svijeta i dalje je najpragmatičniji način da države pravednije dijele svoja financijska sredstva i zaštite siromašne i ranjive. Izbjegavanje poreza od strane bogatih pojedinaca i multinacionalnih korporacija znači da vlade često propuštaju goleme količine dodatnih javnih prihoda. Olakšano globalnom mrežom vrlo tajnovitih poreznih oaza i 'legitimirano' nacionalnim i međunarodnim poreznim pravilima, izbjegavanje poreza je veliki posao. Kao minimalni korak prema okončanju svih oblika globalnog izbjegavanja poreza, suzbijanje poreznih oaza i sprječavanje zlouporabe poreza na dobit moglo bi prikupiti više od 349 milijardi dolara svake godine.
5. Povećati međunarodnu pomoć – 297.5 milijardi dolara
Službena razvojna pomoć (ODA) glavni je način na koji međunarodna zajednica trenutno financira globalnu ekonomiju dijeljenja. Ali inozemna pomoć ozbiljno je ugrožena osobnim interesima zemalja donatora i smanjena u odnosu na neto protok novca iz zemalja u razvoju u bogate industrijalizirane zemlje. Iako će kraj siromaštva zahtijevati opsežno restrukturiranje svjetskog gospodarstva kako bi se bogatstvo i moć ravnomjernije podijelili između i unutar nacija, povećanje službene razvojne pomoći na 1% bruto nacionalnog dohotka (BND) u kratkom roku moglo bi prikupiti dodatnih 297.5 milijardi dolara godišnje – iznos koji je mnogo više u skladu s hitnim potrebama siromašnijih zemalja.
6. Kraj potpore za agrobiznis – 187 milijardi dolara
Poljoprivredne subvencije najbolji su primjer kako vlade podržavaju ekološki destruktivan i društveno nepravedan model poljoprivrede i trgovine. Preusmjeravanje ovih izopačenih subvencija hitan je prioritet ako svijet ozbiljno želi riješiti globalnu prehrambenu krizu, smanjiti glad i zaštititi okoliš. Ukidanje neprikladnih i rasipnih subvencija koje su usmjerene na potporu bogatim poljoprivrednicima i moćnim poljoprivrednim korporacijama moglo bi prikupiti 187 milijardi dolara svake godine – novac koji bi se umjesto toga mogao koristiti za rješavanje problema siromaštva i povećanje sigurnosti hrane na globalnom jugu. Preostale subvencije treba preusmjeriti na potporu malim proizvođačima i agroekološkim poljoprivrednim praksama, u skladu s načelima prehrambene suverenosti.
7. Iskoristiti resurse MMF-a – 115.5 milijardi dolara
Snažan utjecaj koji Međunarodni monetarni fond (MMF) ima na odluke ekonomske politike donesene diljem svijeta priskrbio mu je duboko kontroverznu reputaciju. Mnoge skupine civilnog društva i milijuni građana diljem Globalnog juga vide MMF i njegove tržišne politike kao prijetnju socijalnoj i ekonomskoj pravdi. Unatoč tome, Fond ima mogućnost prikupiti i preraspodijeliti ogromne količine dodatnih financijskih sredstava za iskorjenjivanje siromaštva i financiranje klimatskih promjena. Proširenje MMF-ovog instrumenta specijalnih prava vučenja (SDR) moglo bi prikupiti 100 milijardi dolara godišnje, a progresivna rasprodaja MMF-ovih značajnih rezervi zlata moglo bi prikupiti dodatnih 15.5 milijardi dolara u razdoblju od 10 godina.
8. Oporezujte prljava goriva – 108 milijardi dolara
Pokretači kampanje već dugo tvrde da cijena korištenja fosilnih goriva ne odražava točno stvarne troškove ekoloških, društvenih ili ekonomskih učinaka. Umjetno niska cijena izgaranja nafte, plina i ugljena također je potaknula pretjerano oslanjanje na njih, pogoršala klimatske promjene i spriječila razvoj alternativnih oblika energije. Oporezivanje emisija ugljika iz fosilnih goriva moglo bi svake godine prikupiti 108 milijardi dolara dodatnih državnih prihoda. Porez bi također pružio poticaj za učinkovitije korištenje fosilnih goriva, pomogao potaknuti prijelaz na energetsku tehnologiju s niskim udjelom ugljika i prikupio značajna sredstva za financiranje međunarodne klime.
9. Otkažite nepravedni dug – 81 milijarda dolara
Bezuvjetno otkazivanje svih nepravednih i neotplativih dugova zemalja u razvoju ključno je za postizanje pravednije raspodjele svjetskih financijskih resursa. Zemlje u razvoju zadužene su u iznosu od preko 4 triliona dolara i troše više od 1.4 milijarde dolara svaki dan na otplatu tih dugova – 400% više nego što primaju kao pomoć. Ta bi se sredstva umjesto toga trebala potrošiti na socijalnu skrb i javne usluge koje su mnogima od ovih zemalja hitno potrebne. Samo otkazivanje nelegitimnih 'diktatorskih dugova' – koji se trenutno procjenjuju na 735 milijardi dolara – moglo bi osloboditi 81 milijardu dolara godišnje za javnu potrošnju u zemljama u razvoju.
10. Zaštitite uvozne carine – 63.4 milijarde dolara
Bogate nacije i globalne institucije moraju prestati prisiljavati siromašne zemlje da se pridržavaju nepravednih trgovinskih pravila. Prihod od poreza na uvezenu robu važan je izvor državnih prihoda za zemlje u razvoju, ali one su sve više prisiljene smanjiti te uvozne carine kao uvjet sporazuma o slobodnoj trgovini (FTA) ili u zamjenu za financijsku pomoć. Ako se trenutna runda svjetskih trgovinskih pregovora zaključi, siromašne zemlje mogle bi izgubiti 63.4 milijarde dolara zbog smanjenja uvoznih carina – više od četiri puta više od onoga što se procjenjuje da će dobiti od povećanja trgovine. Osim toga, mnogi sporazumi o slobodnoj trgovini koji se trenutno dogovaraju između bogatih i siromašnih zemalja dodatno će smanjiti prihode od carina za vlade diljem globalnog juga.
Ukupni potencijalni prihod svih 10 polica: 2.8 trilijuna dolara svake godine.
Gore navedene politike naglašavaju mnoge načine na koje vlade mogu mobilizirati stotine milijardi dolara bez stvaranja dodatnih državnih dugova ili provođenja mjera štednje. Nadalje, korištenje ovog novca za jačanje globalne ekonomije dijeljenja i sprječavanje bespotrebnih smrti povezanih sa siromaštvom u siromašnim zemljama moglo bi spasiti živote oko 15 milijuna ljudi svake godine i omogućiti mnogim milijunima da doprinesu društvenom, gospodarskom, političkom i kulturnom životu njihova nacija. To ima razumnog ekonomskog smisla u vrijeme kada se gospodarstva diljem svijeta smanjuju, a nezaposlenost raste. U međuovisnom svijetu u kojem trgovinski i financijski odnosi prožimaju cijeli svijet, ova golema investicija u ekonomiju dijeljenja mogla bi potaknuti potražnju, pokrenuti rast, stvoriti prilike za zapošljavanje i značajno povećati državne prihode.
Poništavanje mjera štednje u Europi i Sjevernoj Americi također bi moglo imati značajan utjecaj na gospodarstva smanjenjem nezaposlenosti i povećanjem zdravlja, blagostanja i raspoloživog dohotka građana u tim ekonomski naprednim regijama. Slično tome, velika ulaganja u projekte obnovljive energije i zelene infrastrukture u sklopu 'zelenog novog dogovora' na nacionalnoj i globalnoj razini mogla bi stvoriti još više radnih mjesta, otvoriti put gospodarstvu s niskom razinom ugljika i značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Zajedno, ove mjere mogle bi pomoći u poticanju gospodarske aktivnosti i povećanju državnog prihoda, pomažući državama da zakrpe rupu u javnim financijama i preokrenu velike rezove u državnoj potrošnji. Općenito se smatra da su te 'politike poticaja' učinkovitije od programa štednje koje provode mnoge zadužene vlade danas, osobito u vrijeme recesije ili iznimno visokih deficita. Iako je duboka transformacija cjelokupne globalne gospodarske strukture nužna za rješavanje sve dublje financijske krize, u međuvremenu nema isprike za potkopavanje ekonomije dijeljenja kroz vladina smanjenja socijalne skrbi i osnovnih usluga.
Ovi prijedlozi mogu biti relativno skromni u usporedbi s razmjerima kriza s kojima se čovječanstvo suočava, ali će jasno zahtijevati ogromnu javnu potporu ako se žele nadati da će biti ostvareni. Kako se sve više približavamo društvenim, ekonomskim i ekološkim prijelomnim točkama, jasno je da se više ne možemo oslanjati samo na vlade u stvaranju budućnosti kakvu želimo. Odgovornost za zauzimanje stava izravno pada na pleća običnih ljudi, a ne samo uobičajenih aktivista i nevladinih organizacija. No, kako je široko rasprostranjena mobilizacija ljudske moći diljem svijeta počela pokazivati, ujedinjeno i informirano globalno javno mnijenje u konačnici je jače od privatnih interesa koji ometaju odvijanje progresivnih promjena.
Ako javna potpora za sve gore istaknute kampanje i političke prioritete nastavi rasti, mogućnost mobiliziranja javnog mnijenja na međunarodnoj razini i brze transformacije vladine politike postaje stvarnost. Da bi se to dogodilo, svi koji traže pravedniji i mirniji svijet – posebno oni koji su novi u ovim pitanjima – moraju dodati svoju težinu globalnom pozivu na dijeljenje i pravdu.
Ovaj se članak temelji na izvješću "Financiranje globalne ekonomije dijeljenja". Za reference, dodatne izvore i čitanje cijelog izvješća posjetite: www.stwr.org/financing-the-global-sharing-economy
Rajesh Makwana je direktor Share The World's Resources i možete ga kontaktirati na rajesh(at)stwr.org. Adam Parsons je urednik STWR-a i možete ga kontaktirati na adam(at)stwr.org.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije