Palestinski grad Rafa nije samo stariji od Izraela, već je star i kao sama civilizacija. Rafah postoji tisućama godina. Kanaanci tekstu njemu kao Rafia, a Rafia je gotovo uvijek bila tu, čuvajući južne granice Palestine, drevne i moderne.
Kao prolaz između dva kontinenta i dva svijeta, Rafah je bio na čelu mnogih ratova i stranih invazija, od starih Egipćana do Rimljana, do Napoleona i njegove na kraju poražene vojske. Sada je red na Benjamina Netanyahua.
Izraelski premijer učinio je Rafaha draguljem u svojoj kruni srama, bitku koja će odrediti sudbinu njegovog genocidnog rata u Gazi; zapravo, sama budućnost njegove zemlje. "Oni koji nas žele spriječiti da djelujemo u Rafi zapravo nam govore: 'Izgubite rat'", rekao je , rekao je na konferenciji za novinare 17. veljače.
Sada ih ima negdje između 1.3 i 1.5 milijuna Palestinaca u Rafi, području koje je prije početka rata imalo 200,000 stanovnika. Već tada se smatralo da je gužva. Možemo samo zamisliti kakva je situacija sada, sa stotinama tisuća ljudi raštrkanih u blatnjavim izbjegličkim kampovima, preživljavajući u improviziranim šatorima koji ne mogu izdržati stihiju oštre zime. Gradonačelnik Rafaha kaže da samo 10 posto potrebne hrane i vode stiže do ljudi u logorima, gdje pate od ekstremne gladi, ako ne i potpune gladi.
Izgubili su voljene osobe i domove i nemaju pristup nikakvoj medicinskoj skrbi. Zarobljeni su između visokih zidina, mora i ubojite vojske.
Izraelska invazija na Rafah neće promijeniti bojno polje u korist okupacijske vojske, ali će biti užasna za raseljene Palestince. Pokolj će nadilaziti sve što smo do sada vidjeli bilo gdje u Gazi.
Gdje će otići do 1.5 milijuna ljudi kada stignu izraelski tenkovi? Najbliže takozvano sigurno područje je Al-Mawasi, koje je već prenapučeno. Tamošnje raseljene izbjeglice također gladuju zbog izraelskog blokiranja pomoći i neprestanog bombardiranja humanitarnih konvoja.
Zatim je tu sjever Gaze, koji je uglavnom u ruševinama. Nema hrane u tolikoj mjeri da, u nekim područjima, čak ni stočne hrane, koje sada ima konzumira od strane ljudskih bića, više nije dostupna.
Ako međunarodna zajednica konačno ne razvije volju da zaustavi Izrael, ovaj užasni zločin pokazat će se daleko gori od svih zločina koje su okupacijske snage već počinile. Očekuje se da će samo u Rafi biti ubijeno ili ranjeno više od 100,000 Palestinaca.
Međutim, invazija na Rafah ne obećava ni vojnu ni stratešku pobjedu za Izrael, samo pokolj. Netanyahu jednostavno želi zadovoljiti krvožednost diljem okupacijske države. Iako su njihove oružane snage do sada ubile 30,000 Palestinaca, a ranile 70,000, Izraelci i dalje žele novu osvetu. “Osobno sam ponosan na ruševine Gaze,” , rekao je Izraelska ministrica socijalne jednakosti May Golan tijekom sjednice Knesseta 21. veljače.
Na početku rata, Izrael je tvrdio da je Hamas koncentriran uglavnom na sjeveru Gaze. Sjever je bio propisno uništen, ali je Otpor nastavio nesmanjenom brzinom. Tada je Izrael tvrdio da je sjedište otpora bilo ispod bolnice Shifa, koja je bombardirana, napadnuta i uništena. Tada se tvrdilo da su Bureij, Maghazi i središnja Gaza glavne nagrade rata. Tada je Khan Younis proglašen "prijestolnicom Hamasa". I tako je to trajalo i trajalo…
Pokret otpora nije poražen, a navodna "Hamasova prijestolnica" prikladno se preselila iz jednog grada u drugi, čak i iz jednog susjedstva u drugo.
Sada se iste smiješne tvrdnje i nepotkrijepljene optužbe iznose o Rafi, gdje je većini stanovništva Gaze Izrael naredio da ode, u potpunom očaju, ako žele preživjeti napad.
Izrael se nadao da će Palestinci u svojim stotinama tisuća požuriti napustiti Gazu i otići u Sinajsku pustinju. Nisu. Tada su izraelski čelnici, poput krajnje desnog ministra financija Bezalela Smotricha, govorio “dobrovoljne migracije” kao “pravog humanitarnog rješenja”. Ipak, Palestinci su ostali na mjestu. Sada su se Izraelci složili oko invazije Rafe; samo je pitanje vremena, u posljednjem pokušaju orkestriranja još jednog Palestinca Nakba.
Ali još jedna Nakba se neće dogoditi. Palestinci neće dopustiti da se to dogodi.
Naposljetku, političkom ludilu Netanyahua i Izraela mora doći kraj. Štoviše, svijet ne može ustrajati u svom kukavičkom nedjelovanju. Životi milijuna Palestinaca ovise o našem zajedničkom nastojanju da odmah zaustavimo ovaj genocid.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Nadam se da je Baroud u pravu. Da se "još jedna Nakba neće dogoditi." Ali volio bih da nam je dao razloge zbog kojih to misli. On to samo tvrdi kao pitanje vjere. I ne spominje zlokobni znak, da Egipat gradi veliki ograđeni prostor s druge strane granice s Rafom. Ako se svede na izbor između ubojstva i izgladnjivanja ili bijega, pogotovo ako imate djecu, znam da bih u svom slučaju pogledao svoju djecu i pobjegao, bez obzira na vezu sa zemljom.