Udaljenost između Gaze i Namibije mjeri se tisućama kilometara. Ali povijesna distanca je puno bliža. Upravo je zbog toga Namibija bila jedna od prvih zemalja koja je preuzela a jak stav protiv izraelskog genocida u Gazi.
Namibija je bila koloniziran od Nijemaca 1884. dok su Britanci koloniziran Palestina 1920-ih, predajući teritorij cionističkim kolonizatorima 1948.
Iako su etničke i vjerske strukture Palestine i Namibije različite, povijesna su iskustva slična.
Lako je, međutim, pretpostaviti da je povijest koja ujedinjuje mnoge zemlje na globalnom jugu samo povijest zapadnog iskorištavanja i viktimizacije. To je također povijest kolektivne borbe i otpora.
Namibija je naseljena od prapovijesti. Ova dugo ukorijenjena povijest omogućila je Namibijcima da tijekom tisuća godina uspostave osjećaj pripadnosti zemlji i jednih drugima, nešto što Nijemci nisu razumjeli niti cijenili.
Kad su Nijemci kolonizirali Namibiju, dajući joj ime 'njemačka jugozapadna Afrika', učinili su ono što su učinili svi drugi zapadni kolonijalisti, od Palestine do Južne Afrike do Alžira, do gotovo svih zemalja globalnog juga. Pokušali su podijeliti ljude, iskorištavali njihove resurse i klali one koji su se opirali.
Iako zemlja s malim brojem stanovnika, Namibijci opirao svojih kolonizatora, što je rezultiralo njemačkom odlukom da jednostavno uništiti domorodaca, doslovno pobivši većinu stanovništva.
Od početka izraelskog genocida u Gazi, Namibija odgovorio poziv na solidarnost s Palestincima, zajedno s mnogim afričkim i južnoameričkim zemljama, uključujući Kolumbiju, Nikaragvu, Kubu, Južnoafričku Republiku, Brazil, Kinu i mnoge druge.
Iako je intersekcionalnost jako slavljen pojam u zapadnoj akademskoj zajednici, nije potrebna nikakva akademska teorija da bi potlačene, kolonizirane nacije na globalnom jugu pokazale solidarnost jedna s drugom.
Pa kad je Namibija zauzela snažan stav protiv najveće izraelske vojske pobornik u Europi – Njemačkoj – to je učinila na temelju potpune svijesti Namibije o svojoj povijesti.
Njemački genocid nad narodom Nama i Herero (1904-1907), je znan kao “prvi genocid 20. stoljeća”. Izraelski genocid u Gazi koji je u tijeku prvi je genocid 21. stoljeća. Jedinstvo između Palestine i Namibije sada je zacementirano uzajamnom patnjom.
Ali nije Namibija ta koja je pokrenula pravni slučaj protiv Njemačke pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), već Nikaragva, srednjoamerička država koja je također tisućama milja udaljena i od Palestine i od Namibije.
Nikaragvanski slučaj optužuje Njemačka zbog kršenja 'Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida'. Njemačku s pravom vidi kao partnera u genocidu nad Palestincima koji je u tijeku.
Sama ova optužba trebala bi prestrašiti njemački narod, zapravo cijeli svijet, budući da je Njemačka povezana s genocidima od svojih prvih dana kao kolonijalne sile. Stravičan zločin holokausta i druga masovna ubojstva koja je njemačka vlada izvršila protiv Židova i drugih manjinskih skupina u Europi tijekom Drugog svjetskog rata nastavak je drugih njemačkih zločina počinjenih nad Afrikancima desetljećima ranije.
Tipična analiza zašto Njemačka nastavlja podržavati Izrael objašnjena je na temelju Njemačka krivnja nad holokaustom. Ovo je objašnjenje, međutim, dijelom nelogično, a dijelom pogrešno.
Nelogično, jer, ako je Njemačka doista internalizirala ikakvu krivnju iz svojih prethodnih masovnih ubojstava, ne bi imalo smisla da Berlin dodaje još više krivnje dopuštajući da Palestinci budu masovno pokoljeni. Ako krivnja doista postoji, ona nije istinska.
I pogrešan, jer potpuno previđa njemački genocid u Namibiji. Zapravo, njemačkoj vladi je trebalo do 2021 priznati užasnog pokolja u toj siromašnoj afričkoj zemlji, na kraju pristajući platiti samo milijardu eura 'pomoći zajednice', koja će se dodjeljivati tijekom tri desetljeća.
Potpora njemačke vlade izraelskom ratu protiv Gaze nije motivirana krivnjom, već paradigmom moći koja upravlja odnosima među kolonijalnim zemljama. Mnoge zemlje na globalnom jugu vrlo dobro razumiju ovu logiku, pa tako i sve veću solidarnost s Palestinom.
Izraelska brutalnost u Gazi, ali i palestinski sumud, otpornost i otpor, nadahnjuju globalni jug da ponovno preuzme svoju središnju ulogu u antikolonijalnim borbama za oslobođenje.
Revolucija u pogledu na globalni jug – koja je kulminirala slučajem Južne Afrike pred ICJ-om, kao i tužbom Nikaragve protiv Njemačke – ukazuje da promjena nije rezultat kolektivne emocionalne reakcije. Umjesto toga, ono je sastavni dio promjenjivog odnosa između globalnog juga i globalnog sjevera.
Afrika već godinama prolazi kroz proces geopolitičkog restrukturiranja. Antifrancuski pobune u zapadnoj Africi, traženje istinske neovisnosti od bivših kolonijalnih gospodara kontinenta, uz intenzivno geopolitičko natjecanje – koje uključuje Rusiju, Kinu i druge – sve su to znakovi vremena koja se mijenjaju.
I, s ovim brzim preustrojem, pojavljuju se novi politički diskurs i popularna retorika, često izraženi revolucionarnim jezikom emanirajući iz Nigera, Burkine Faso, Malija i drugih.
No promjena se ne događa samo na retoričkom planu. The uspon BRICS-a kao moćne nove platforme za gospodarsku integraciju između Azije i ostatka globalnog juga otvorio je mogućnost da su alternative zapadnim financijskim i političkim institucijama vrlo moguće.
Godine 2023. bilo je otkrila zemlje BRICS-a sada drže 32 posto ukupnog svjetskog BDP-a, u usporedbi s 30 posto zemalja G7. Ovo ima veliku političku vrijednost budući da četiri od pet izvornih osnivača BRICS-a snažno podržavaju Palestince bez pardona.
Dok Južnoafrička Republika zagovara pravnu frontu protiv Izraela, Rusija i Kina se bore protiv SAD-a u Vijeću sigurnosti UN-a da uspostave prekid vatre. Veleposlanik Pekinga u Haagu otišao je tako daleko obrani palestinsku oružanu borbu kao legitimnu prema međunarodnom pravu.
Sada kada globalna dinamika ide u korist Palestinaca, vrijeme je da se palestinska borba vrati u zagrljaj globalnog juga, gdje će zajedničke povijesti uvijek služiti kao temelj za smislenu solidarnost.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije