Dok plaće zaostaju za rastom cijena, štrajkovi za veće plaće bujaju diljem Francuske. Među najistaknutijim od ovih borbi su radnici u rafinerijama Totala i ExxonMobila traži povećanje plaća od 10 posto, s protivljenjem poslodavaca koji uvode nestašicu goriva u cijeloj zemlji. No posljednjih su im se tjedana pridružili vozači autobusa, kondukteri u podzemnoj željeznici, skladištari, profesori u srednjim školama, operateri nuklearnih elektrana, blagajnici u supermarketima i drugi — a pritisak na ulici raste.
U listopadu je francuska ujedinjena lijeva koalicija, Nouvelle Union Populaire Écologique et Sociale (NUPES), organizirala vlastiti prosvjedni marš u Parizu “protiv visokih troškova života i klimatske neaktivnosti”. Predvođeni Confédération Générale du Travail (CGT), militantnijom od dvije velike francuske radničke konfederacije, sindikati su predvodili nekoliko dana prosvjeda i štrajkova širom zemlje: 29. rujna; 18. listopada; 27. listopada. Spremaju se za još jedan 10. studenog.
Za više informacija o štrajkovima i turbulentnoj političkoj konjunkturi Francuske, Ćubast golubCole Stangler razgovarao je s glavnim tajnikom CGT-a Phillipeom Martinezom. Razgovarali su o trenutnoj industrijskoj akciji, važnosti širenja tradicionalnih izvora snage konfederacije, njezinom odnosu sa strankama parlamentarne koalicije NUPES i zašto Martinez vjeruje u međunarodnu solidarnost, od Palestine do Ukrajine.
Ovaj intervju je preveden i uređen radi jasnoće.
Zašto francuski radnici u ovom trenutku štrajkaju?
Ima prosvjeda i radnika u štrajku. To nisu iste stvari. Demonstracije imaju vidljivost, ali demonstracije su vidljivi dio sante leda. Puno je štrajkova u poduzećima, ali ne dolaze svi u štrajku na prosvjede. Kad je kolona, ponekad radije ostanu na radnom mjestu nego idu na prosvjed.
Druga stvar, puno smo pričali o štrajkovima u rafinerijama jer oni izravno utječu na život zemlje. Slično je i kad su štrajkovi u tranzitu. No mnoge su tvrtke imale dulje štrajkove od onih u rafinerijama, iako su medijski manje popraćene. Nije na meni da govorim zašto. Ono što ću reći je da trenutno postoji mnogo štrajkova za povećanje plaća, i postoji jaz između broja prosvjednika i broja radnika u štrajku koji ne dolaze na prosvjede — to je možda čak i važnije u ovom trenutku.
Koje druge štrajkove imate na umu?
Upravo su štrajkovi u Safranu, koji proizvodi motore za zrakoplove. Štrajkuju podizvođači za Safran — na primjer u Lisiju. Štrajkovi su u energetskom sektoru: Électricité de France [EDF], Réseau de Transport d'Électricité [RTE, francuski operater prijenosnog sustava električne energije] i Gaz Réseau Disrtibution France [GRDF], plinska mreža u Francuskoj. Štrajkovi su u [lancu supermarketa] Carrefour. Neću ih sve imenovati jer će oduzeti puno vremena! Ali postoje štrajkovi u mnogim različitim sektorima. Ponekad su na neodređeno vrijeme, ponekad su ograničenije akcije, ali ima ih puno.
Ovi štrajkovi pokazuju sposobnost CGT-a da mobilizira svoju bazu u određenim dijelovima francuskog gospodarstva — u javnom sektoru, u tranzitu, u energetici — ali postoje drugi sektori u kojima imate više poteškoća s uspostavljanjem prisutnosti. Ovo očito nadilazi CGT. Kako proširiti bazu članova i simpatizera koje imate?
Nekoliko je različitih stvari u tom pitanju.
Prvo je, kao što sam rekao, mediji skloni fokusirati se na štrajkove koji imaju posljedice na svakodnevni život ljudi. Kad nema goriva, svi znaju za to. Prije sam govorio o štrajku koji se dogodio u maloj tvrtki u Hautes-Pyrénées, u gradu Bagnères-de-Bigorre — četrdesetpetodnevnom štrajku. štrajk o kojoj nitko nije govorio, kod podizvođača za EDF.
Druga stvar je da štrajkovi nisu nužno povezani s gustoćom sindikata u Francuskoj. Inače ih uopće ne bi bilo. Mnogi kolege u inozemstvu ne razumiju kako može biti toliko štrajkova uz tako nisku stopu sindikalne gustoće. To je jedna od karakteristika Francuske. Sindikati su pozvali na štrajk, ali štrajkaju radnici; čak i ako nisu članovi sindikata, štrajkaju.
Treća stvar je da postoji raznolikost u štrajkaškim pokretima. Nije samo CGT. Na primjer, Confédération Française Démocratique du Travail [CFDT, druga glavna sindikalna konfederacija] nedavno je vodila štrajk za veću plaću u termalnom centru u Cambo-les-Bainsu.
Ostavljajući po strani pitanje štrajkova, kako sindikalno organizirati te sektore gospodarstva u kojima je članstvo i dalje malo i ne postoji ta sindikalna kultura koja postoji u određenim tvrtkama? Mislim na logistiku, velike trgovce, restorane i građevinski sektor.
Moramo obaviti nešto posla kada je u pitanju transformacija poslovanja i evolucija našeg sindikalizma.
Prije četrdesetak godina postojalo je više velikih poduzeća i unutar tih poduzeća većina ljudi imala je isti radni status. Zahvaljujući outsourcingu, veliki broj radnika, čak i na istom radnom mjestu, ima različite radnopravne statuse.
CGT treba uzeti u obzir ovu stvarnost, što svakako ne čini dovoljno. Moramo otići vidjeti te radnike i pokazati da sindikat zanimaju sve — ne samo radnike u velikim tvrtkama, ili radnike u javnom sektoru, ili radnike s ugovorima o radu na neodređeno vrijeme. Sindikalizam treba biti slika današnjeg radnog mjesta, a ne radnog mjesta o kojem sanjamo. Pred nama je pravi izazov.
Postoje pomaci, a pomaci koje mi činimo ne odvijaju se tako brzo kao preokreti na radnom mjestu. To je pravi izazov za sve sindikate, ne samo za CGT.
Spomenuli ste medijsku pokrivenost nedavnih štrajkova. Može biti vrlo grubo. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, CGT se nazivao "otmičari"I optuženik od "blokiranje zemlje.” Što mislite o ovom neprijateljstvu u tisku? Je li oduvijek bilo ovako ili osjećate da postaje sve gore?
Ne stavljam sve medije u istu kantu. Postoje nacionalni mediji, postoji televizija, postoje regionalni mediji koji drugačije prate stvari jer su bliži priči. Ne želim generalizirati o "medijima".
CGT nikada nije bio cijenjen od strane određenih prodajnih mjesta. Ako vam to kažem [konzervativne novine] Le Figaro nas ne voli, to te neće iznenaditi. Ali pokrivenost CGT-a pogoršala se kao rezultat povećane koncentracije tiska u rukama male skupine ljudi. Medijski baruni s imenima poput Dassault i Bolloré nisu prijatelji CGT-a.
Postoje i rasprave unutar samih redakcija. Vidjeli ste priča o mom intervjuu u Le Parisien koji je bio cenzuriran [predviđen za pokretanje prije nego što se u potpunosti podigne]. To je izazvalo značajan reakcija u redakciji od novinara koji su smatrali da to nije u redu.
Nije prihvatljivo da ima toliko mržnje. U isto vrijeme me nasmijava jer u pojedinim novinama možete pročitati da CGT više ne postoji, da ne služi ničemu, da nema članove, što god - onda onog trenutka kada je štrajk, mi smo odgovoran za sva zla. Vjerojatno bi negdje trebala postojati sredina.
Još jedna tema koja izaziva interes u inozemstvu je odnos između sindikata i političkih stranaka, točnije, odnos između CGT-a i NUPES-a, koji je doživio određene tenzije. NUPES je prije nekoliko tjedana organizirao svoj marš protiv rasta troškova života u Parizu, bez podrške vaše konfederacije. Prije neki dan čelnik NUPES-a Jean-Luc Mélenchon objavio je pošta na svom blogu gdje je, čini se, najavio da napušta svoju strategiju izgradnje onoga što on naziva "Popularna fronta" sa sindikatima, i bio je kritičan prema vama. Znam da pojednostavljujem stvari, ali želim vam postaviti pitanje o kojem se ljudi često pitaju izvan Francuske: Zašto se jednostavno ne možete slagati? S obzirom na trenutne uloge, uspon krajnje desnice, vladu koja vas želi oslabiti, zašto se jednostavno ne slažete?
To je još jedna specifičnost Francuske. Mislim da smo razgovarali o tome zadnji put razgovarali smo i mi. Za razliku od mnogih zemalja, radnički pokret ostaje u velikoj mjeri neovisan o političkim strankama. Nije kao u Sjedinjenim Državama, gdje sindikati redovito pozivaju da se glasa za Demokratsku stranku ili vode kampanju za demokrate, ili u Njemačkoj, gdje su veze između konfederacije Deutscher Gewerkschaftsbund (DGB) i socijaldemokrata vrlo jake, ili u Velikoj Britaniji , gdje su Laburistička stranka i sindikalni pokret vrlo bliski. U Francuskoj postoji kultura neovisnosti — iako to nije uvijek vrijedilo za CGT. [CGT je povijesno bio usklađen s Komunističkom partijom, pri čemu su glavni tajnici konfederacije bili na položajima u stranačkom vodstvu do 1996.]
Jako smo privrženi ovoj neovisnosti. U ime te neovisnosti, vjerujemo da je zajednički rad moguć, ali da nije na političarima da pozivaju na npr. “generalne štrajkove”.
Mislite na Sandrine Rousseau [istaknutu zastupnicu Zelenih]?
Na primjer.
Društveni zahtjevi domena su sindikalnih organizacija. O tome smo razgovarali s čelnicima NUPES-a. Slogan “Borba protiv rasta troškova života” nije izgleda bio slogan koji odgovara našim zahtjevima. Borimo se za povećanje plaća. Ne kažem da je to ono što su namjeravali, ali “borba protiv rasta troškova života” mogla bi se protumačiti slično onome što je Vlada ljetos učinila sa svojim zakonom o kupovnoj moći, protiv kojeg je NUPES s pravom glasao.
Zahtjevi moraju biti jasni, a prikupljanje zahtjeva je domena radnih organizacija. Ne protivimo se povezivanju društvenih i političkih pokreta. Zapravo, poveznice moraju postojati, ali uz poštivanje neovisnosti radnih organizacija, nadogradnju njihovih zahtjeva i bez pokušaja da se to čini umjesto njih.
Kao što ste vidjeli u Mélenchonovom postu, on ima vlastito tumačenje kakvi bi trebali biti odnosi između sindikata i političkih stranaka. On smatra, gotovo otvoreno, da je na njemu da sve to vodi. Ne slažemo se oko ovoga.
Vidite li postojanje NUPES-a — ujedinjene lijeve koalicije — kao nešto pozitivno?
Naravno. Političke snage postavljaju društvene zahtjeve koje mi branimo. Bilo da se radi o mirovinama, plaćama, dizanju minimalne plaće itd. Naravno, lijeve koalicijske stranke su veći izvor utjecaja od stranaka koje podržavaju Macrona, a još više od desnice koja ima još ekonomski liberalnije pozicije.
Također sam želio pitati vaše mišljenje o ulozi drugog glavnog sindikalnog saveza, CFDT-a, koji je kritičan štrajkova rafinerija koje podupire CGT, općenito se protivi uličnom prosvjedu i naglašava svoju predanost pregovorima s poslodavcima i vladom. Je li to saveznik? Protivnik? Oba?
Nije ni saveznik ni protivnik. To je radnička organizacija koja je važna u Francuskoj jer je nedavno postala vrh unija u smislu glasovanja za predstavnike radnih mjesta.
Postoje točke konvergencije. U mirovini, mi složiti o činjenici da se protivimo podizanju dobi za umirovljenje ili povećanju minimalnog broja doprinosa za postizanje pune mirovine.
Imamo važna odstupanja, na primjer u sektorskom pregovaranju. U CFDT-u smatraju da se pregovori moraju odvijati prije svega na razini poduzeća i bez zajedničkog okvira za sve. Imamo suprotno stajalište, a to je da treba postojati zajednički okvir za svu radnu snagu — i da nam nakon toga, u različitim profesionalnim sektorima i tvrtkama, pregovori omogućuju da nadograđujemo to. Ta su odstupanja vrlo jasno izražena tijekom rasprave oko [reforme zakona o radu] 2016., a potom i Macronovih izvršnih naredbi. Ovo je barbarski izraz i ne znam kako ćete ga objasniti, ali to je ono što nazivamo inverzijom “hijerarhije normi”. Vjerujemo u zajednički okvir — tu je zakon, kolektivni ugovori po struci unaprjeđuju zakon, a onda u poduzećima mi unapređujemo te ugovore. CFDT vjeruje da sve treba započeti na razini poduzeća. Ne slažemo se jer kad se sve događa na razini poduzeća stvara se razlika u plaćama i standardu. To je glavna razlika između CGT i CFDT.
Što mislite o dosadašnjem Macronovu drugom mandatu?
[Prije izbora] je s krovova, ako hoćete, plakao da se promijenio. Naša analiza je da je on otprilike isti, ali lošiji. On ne sluša.
Za kraj, htio sam govoriti o međunarodnim poslovima. Nedavno ste bili na Zapadnoj obali.
Već dugo imamo odnose s palestinskim sindikatima i Palestinskom općom federacijom sindikata (PGFTU). Također želim pojasniti da je misija također bila u Izraelu.
U svijetu koji je uzdrman brojnim sukobima i jednim sukobom koji je blizu Europe – onim u Ukrajini – ovo može izbrisati problem koji je vrlo star: stanje u Palestini, na Zapadnoj obali i u Gazi. U našim međunarodnim odnosima razgovaramo sa svima i također želimo skrenuti pozornost na situaciju na Zapadnoj obali. Nakon što je CGT posljednji put bio tamo 2013., osjetili smo potrebu vratiti se kako bismo vidjeli razvoj situacije, koja je od tada postala puno gora.
Mislim da je dio tradicije CGT-a ići i biti solidaran s narodima, populacijom i radnicima koji se bore - posebno na Zapadnoj obali gdje su vrlo, vrlo osjetljivi razvojem izraelskih kolonija. To je u tradiciji CGT-a, baš kao što stojimo s Ujgurima koji također trpe represiju. Želimo da svi koji pate na planetu budu jednako tretirani međunarodnim pravom i rezolucijama Ujedinjenih naroda. Nitko ne može poreći da postoji razlika u izvještavanju o Putinovoj skandaloznoj invaziji na Ukrajinu i situaciji u Palestini. Kao što smo i otišli podrška ukrajinski narod s humanitarnim konvojem, sa sindikalnim organizacijama koje su donijele pomoć ukrajinskom narodu, misija je otišla u Palestinu vidjeti situaciju u kojoj žive radnici na terenu.
U Sjedinjenim Državama trenutno su u tijeku organizirane akcije u Amazonu i Starbucksu. Jesu li vam uopće na radaru?
Ne samo da ih pratimo, mi ih aktivno podržavamo.
Imali smo redovite razmjene s kampanjom Fight for $15. To nas zanima i mi ih podržavamo. S našim kolegama u Sjedinjenim Državama redovito razmjenjujemo informacije o Amazonu i McDonald'su. Poveznice su jake i unatoč pokušajima suprotstavljanja radnicima iz svake zemlje, vidimo da oni imaju slične zahtjeve kada su u pitanju radnička prava — pravo na organiziranje.
Kao što organiziramo američke tvrtke u Francuskoj, imamo kampanje s američkim sindikatima u francuskim tvrtkama u Sjedinjenim Državama - na primjer, o jednostavnom pravu na osnivanje sindikata na radnom mjestu. Prije nekoliko godina, bio sam u mogućnosti posjetiti tvornicu Nissan u Cantonu, Mississippi, gdje sam upoznao radnike i sindikalne aktiviste koji su se borili za osnivanje sindikata s United Auto Workers. [Napomena: Francuska država neizravno posjeduje udio u Nissanu, preko svojih 15 posto udjela u Renaultu.] Imamo odnose s radnicima u ovoj tvornici i solidarni smo sa svim borbama koje se odvijaju diljem Sjedinjenih Država.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije