Dana 5. srpnja 2015., referendumom koji su inicirali vlada Alexisa Tsiprasa i grčki parlament, grčki je narod velikom većinom odbacio mjere štednje koje su nametnule institucije poznate kao Trojka. Bila je to sjajna pobjeda demokracije.
Međutim, sporazum postignut u ponedjeljak, 13. srpnja dovest će do novih mjera štednje tijekom nekoliko godina. To je u potpunosti u suprotnosti s voljom grčkog naroda izraženom na referendumu. U noći s 15. na 16. srpnja usvojen je zahvaljujući potpori četiriju desničarskih stranaka (PASOK, Potami, Nova demokracija, Neovisni Grci) koje su svoje glasove donijele Tsiprasu dok su 32 zastupnika Syrize glasovala protiv, a 7 je bilo suzdržano.
Ovaj sporazum prisiljava Syrizu da odustane od bitnih obveza preuzetih tijekom izborne kampanje 25. siječnja 2015., što je dovelo do njezine povijesno značajne pobjede. Syriza ima obvezujuće odgovornosti prema grčkom narodu i tragično je da se one nisu poštovale, pogotovo jer je narod vrlo jasno pokazao svoju podršku i 25. siječnja i 5. srpnja 2015.[1]
Ustupci vjerovnicima
Ustupci grčke vlade vjerovnicima uključuju smanjenje mirovina (Syriza je obećala vratiti 13. mjesec osobama koje primaju mirovine manje od 700 eura mjesečno) i produženje dobi za odlazak u mirovinu; plaće će ostati ograničene; radni odnosi postat će nesigurniji; doći će do povećanja neizravnih poreza, uključujući one koje plaćaju osobe s nižim prihodima; nastavak i ubrzanje privatizacije; gomilanje novih nelegitimnih dugova radi otplate prijašnjih dugova; prijenos vrijedne grčke imovine u neovisni fond; daljnje odricanje od ključnih elemenata suverenosti, davanje prednosti vjerovnicima u pitanjima zakonodavne vlasti itd.
Suprotno tvrdnjama da će u zamjenu za te štetne ustupke Grčka dobiti tri godine odgode i značajno potaknuti svoju gospodarsku aktivnost, zapravo će biti nemoguće ostvariti primarni fiskalni suficit najavljen u planu s obzirom na nastavak kontrole kupovne moći stanovništva i javni rashodi.
Štetne posljedice su neizbježne: za nekoliko mjeseci ili najkasnije početkom iduće godine vjerovnici će napasti grčke vlasti zbog neispunjavanja obveza u pogledu primarnog fiskalnog suficita i postaviti nove zahtjeve. Ni grčki narod ni njihova vlada neće imati predaha. Vjerovnici će zaprijetiti obustavom obećanih isplata ako se ne provedu nove mjere štednje. Grčke vlasti bit će uhvaćene u spiralu ustupaka.
Komisija za istinu o javnom dugu
Korištenje električnih romobila ističe Komisija za istinu o javnom dugu koju je uspostavio predsjednik grčkog parlamenta dokumentirao je u svom preliminarnom izvješću objavljenom 17. i 18. lipnja 2015. da se dug koji potražuju sadašnji vjerovnici mora smatrati nelegitimnim, nezakonitim i mrskim.[2] Odbor je također pokazao da je njegova otplata neodrživa. Na temelju argumenata proizašlih iz međunarodnog i domaćeg prava, grčka je vlada trebala donijeti suverenu odluku o obustavi otplate duga za vrijeme potrebno da se revizija duga provede u potpunosti. Takva obustava plaćanja duga sasvim je moguća. Od veljače 2015. Grčka je isplatila 7 milijardi eura vjerovnicima, a da nije primila 7.2 milijarde eura prethodno dogovorenih u programu spašavanja koji je završio 30. lipnja 2015. Ostali iznosi koji su trebali biti plaćeni Grčkoj nisu prebačeni: zarađene kamate od strane Europske središnje banke (ECB) o grčkim vrijednosnim papirima, predviđenoj bilanci za dokapitalizaciju banaka itd. Ako Grčka prekine plaćanje duga svojim međunarodnim vjerovnicima, uštedjet će gotovo 12 milijardi eura do kraja 2015., a vjerovnici bi biti primoran na ustupke.[3] Radikalno smanjenje iznosa duga moglo bi dovesti do pregovora ili odbijanja.
Suprotno raširenoj tvrdnji da bi obustava plaćanja rezultirala izlaskom iz eura, bilo bi moguće ostati u euru da se poduzeo niz suverenih mjera samoobrane i gospodarskog oporavka, poput stroge kontrole banaka, valute i oporezivanja (vidi dolje) je implementiran. Bilo bi savršeno moguće izbjeći neprihvatljive i nelegitimne zabrane ECB-a, Euroskupine i EK-a. Tsiprasova vlada odlučila je drugačije, a to je dovelo do tragične podređenosti nadzoru EU-a, do veće štednje i do rasprodaje grčke nacionalne baštine.
Sada je jasno da pregovori ne mogu uvjeriti Europsku komisiju, Međunarodni monetarni fond (MMF), ECB i neoliberalne vlade u drugim europskim zemljama da poduzmu mjere koje poštuju prava grčkih građana, kao i prava naroda općenito. Referendum od 5. srpnja, kojem su se te institucije žestoko protivile, nije ih uvjerio. Umjesto toga, u suprotnosti s temeljnim demokratskim pravima, radikalizirali su svoje zahtjeve. Bez poduzimanja snažnih i suverenih mjera samoobrane, grčke vlasti i grčki narod neće moći zaustaviti kršenja ljudskih prava koja su počinili vjerovnici. Trebalo bi poduzeti niz mjera na razini EU-a za obnovu socijalne pravde i istinske demokracije. Tehnički, to nije teško, ali mora se napomenuti da s ravnotežom snaga koja prevladava u Europskoj uniji, zemlje s progresivnim vladama ne mogu se nadati da će ih Europska komisija, ECB ili Europski stabilnostni mehanizam (European Stability Mechanism) čuti ili podržati ( ESM). Naprotiv, ove institucije, kao i MMF i neoliberalne vlade, aktivno se suprotstavljaju sadašnjem grčkom eksperimentu kako bi pokazali svim građanima Europe da nema alternative neoliberalnom modelu. Međutim, ako grčke vlasti poduzmu snažne mjere, mogu dobiti stvarne ustupke ili jednostavno prisiliti institucije da priznaju donesene odluke. Također je bitno pronaći alternativnu strategiju pokretanjem masovne narodne mobilizacije u Grčkoj i drugim europskim zemljama. Grčke bi se vlasti mogle osloniti na to kako bi osujetile pokušaje njihove izolacije – pokušaje na koje snage koje se protive promjenama u korist socijalne pravde neće gubiti vrijeme. S druge strane, takvo stajalište grčke vlade osnažilo bi narodne mobilizacije i potaknulo mobilizirane ljude da imaju povjerenja u vlastite snage.
Alternative
Povrh obustave plaćanja nelegitimnog, nezakonitog, odvratnog i neodrživog duga, evo niza alternativa uvjetima u sporazumu između Tsiprasa i vjerovnika, koje treba hitno podnijeti na demokratsku raspravu, a koje će vjerojatno pomoći Grčkoj oporavak:
1. Grčka država daleko je glavni dioničar velikih grčkih banaka (predstavlja više od 80% grčkog bankarskog sektora) i stoga bi trebala preuzeti punu kontrolu nad bankama kako bi zaštitila štednju građana i potaknula domaće zajmove za potporu potrošnje . Prvo, država je trebala preuzeti svoj većinski udio u bankama i pretvoriti ih u poduzeća javnog sektora. Potom bi država organizirala urednu likvidaciju tih banaka uz zaštitu malih dioničara i štediša (jamčenje depozita do 100,000 €). Država bi nadoknadila troškove čišćenja banaka od velikih privatnih dioničara koji su izazvali krizu, a potom zlorabili javnu potporu. Da bi to učinila, morala bi zaplijeniti dio njihove imovine koja seže daleko izvan bankarskog sektora. Trebalo je stvoriti 'lošu banku' koja bi izolirala i držala toksičnu imovinu s ciljem njezine likvidacije. One koji su odgovorni za bankovnu krizu trebalo je tužiti da plate jednom zauvijek. Financijski sektor se mora temeljito pročistiti i učiniti da služi ljudima i realnom gospodarstvu.
2. Grčke vlasti trebale bi vratiti kontrolu nad središnjom bankom. Yannis Stournaras, trenutni izvršni direktor (imenovan od strane vlade Antonisa Samarasa), ulaže svu svoju energiju u sprječavanje promjena koje ljudi traže. On je trojanski konj koji služi interesima velikih privatnih banaka i neoliberalnih europskih vlasti. Središnja banka Grčke trebala bi služiti interesima grčkog stanovništva.
3. Grčke su vlasti također imale priliku stvoriti elektroničku valutu (denominiranu u eurima) za unutarnju upotrebu u zemlji. Javne vlasti mogle bi povisiti mirovine i plaće u javnim službama te dodijeliti humanitarnu pomoć ljudima otvarajući im kreditne račune u elektroničkoj valuti koji bi se mogli koristiti za nekoliko vrsta plaćanja: računi za struju i vodu, plaćanje prijevoza i poreza, kupnja hrane i osnovnih dobara, itd. Suprotno neutemeljenim predrasudama, čak bi i privatnim tvrtkama bilo dobro da dobrovoljno prihvate elektronički način plaćanja jer će im omogućiti da prodaju svoju robu i podmire plaćanja državi (plaćanje poreza i raznih javne usluge koje koriste). Stvaranje ove dodatne elektronske valute smanjilo bi potrebe zemlje u eurima. Transakcije u ovoj elektroničkoj valuti mogle bi se obavljati mobilnim telefonima kao što je to danas slučaj u Ekvadoru.
4. Ograničenja tokova kapitala moraju se zadržati dok se cijene robe široke potrošnje moraju kontrolirati.
5. Agencija za privatizaciju mora se raspustiti i zamijeniti nacionalnom agencijom za upravljanje imovinom (uz trenutnu obustavu privatizacije) koja će biti odgovorna za zaštitu javne imovine uz stvaranje prihoda.
6. Trebalo bi usvojiti nove mjere kako bi se postigla veća porezna pravednost, pojačavajući one koje su već poduzete, posebice nametanjem velikih poreza najbogatijih 10% stanovništva (osobito najbogatijih 1%), kako na njihov prihod tako i na njihovu imovinu. Isto tako, bilo bi korisno značajno povećati porez na dobit velikih tvrtki i ukinuti porezne olakšice za brodare. Veće poreze treba nametnuti Pravoslavnoj crkvi koja je samo u 2014. platila nekoliko milijuna eura poreza.
7. Porezi na male prihode i bogatstvo te na osnovna dobra i usluge trebali bi se znatno smanjiti. To bi koristilo većini stanovništva. Čitav niz osnovnih komunalnih usluga trebao bi biti besplatan (javni prijevoz, struja, voda do određene ograničene potrošnje i sl.) Ove mjere socijalno-pravde oživjele bi potrošnju.
8. Borbu protiv utaje poreza treba intenzivirati uspostavljanjem značajnih mjera odvraćanja. Tako se mogu povratiti znatni iznosi.
9. Trebalo bi provesti opsežan javni plan za otvaranje novih radnih mjesta kako bi se obnovile javne usluge uništene godinama štednje (na primjer, zdravstvo i obrazovanje) i kako bi se otvorio put potrebnoj ekološkoj tranziciji.
10. Ova potpora javnom sektoru trebala bi biti popraćena mjerama koje pružaju aktivnu potporu malim privatnim pothvatima koji su ključni elementi grčkog gospodarstva.
11. Mjere javnog domaćeg zaduživanja mogu se usvojiti izdavanjem javnih dužničkih vrijednosnih papira unutar državnih granica. Zapravo, država se mora moći zaduživati kako bi poboljšala životne uvjete stanovništva, primjerice izvođenjem komunalnih radova. Dio ovog posla može se financirati iz tekućeg proračuna kroz odlučne izbore politike, ali zaduživanje države moglo bi omogućiti druge projekte, šireg opsega – na primjer masovni razvoj javnog prijevoza koji bi zamijenio osobne automobile; razvoj korištenja obnovljive energije; stvaranje ili ponovno otvaranje lokalnih željezničkih usluga u urbanim i poluurbanim sektorima zemlje; renoviranje, sanacija ili izgradnja javnih zgrada i socijalnog stanovanja uz smanjenje potrošnje energije i pružanje kvalitetnih pogodnosti. Takve mjere također mogu financirati gore navedeni ambiciozni plan za otvaranje radnih mjesta.
Hitno je potrebno definirati transparentnu politiku javnog zaduživanja. Naš prijedlog je:
1 Javno zaduživanje treba težiti jamčenju poboljšanja životnih uvjeta, odbacujući logiku uništavanja okoliša.
2. Javno zaduživanje mora pridonijeti preraspodjeli bogatstva i smanjenju nejednakosti. Zato predlažemo da se financijske institucije, velike privatne korporacije i bogata kućanstva zakonski obvežu kupovati – razmjerno svom bogatstvu i prihodima – neindeksirane državne obveznice po kamati od 0%. Preostalo stanovništvo može dobrovoljno steći državne obveznice po kamatnoj stopi koja će osigurati istinski i pozitivan povrat (npr. 3%), iznad inflacije. Dakle, ako je godišnja inflacija 2%, kamata koju država stvarno plaća za odgovarajuću godinu bit će 5%. Takva politika pozitivne diskriminacije (slična onima koje su usvojene protiv rasnog ugnjetavanja u SAD-u, kastinskog sustava u Indiji ili rodne nejednakosti) rezultirat će poreznom pravdom i manjom nejednakošću raspodjele bogatstva.
Naposljetku, grčke vlasti trebaju osigurati da Odbor za reviziju, kao i drugi odbori koji rade na memorandumima i ratnoj odšteti, mogu nastaviti sa svojim zadatkom.
Druge dodatne mjere o kojima se može demokratski raspravljati i hitno provesti mogu nadopuniti ove prve hitne mjere temeljene na sljedećih pet stupova:
- Druženje banaka i dio stvaranja valute.
- Sprječavanje utaje poreza i uspostava pravedne porezne reforme kako bi se državi osigurala potrebna sredstva za provedbu njezine politike.
- Zaštita javne imovine, uključujući nacionalnu baštinu, i stavljanje iste u službu cijele zajednice.
- Obnova i razvoj javnih usluga.
- Potpora lokalnim privatnim poduzećima.
Također je važno pokrenuti Grčku u proces strukturne demokratske promjene uz aktivno sudjelovanje građana. Kako bi se postigao ovaj konstitutivni proces, Grčka mora sazvati izbore za Ustavotvornu skupštinu kako bi se izradio novi demokratski odabrani Ustav. Jednom kada Ustavotvorna skupština – koja bi trebala djelovati na temelju pritužbi i prijedloga ljudi – usvoji nacrt, on će se podnijeti na javno glasovanje.
Izlazak iz eurozone
Nakon što je grčki parlament 13. srpnja usvojio katastrofalan sporazum od 16. srpnja, alternativa mora uključivati mogućnost dobrovoljnog izlaska iz eurozone ako grčki narod podupre tu mogućnost. Ovu opciju tješi kapitulacija grčkog parlamenta 16. srpnjath a samim sadržajem sporazuma. Štoviše, grčki će narod uskoro shvatiti da ako želi budućnost koja uključuje pravdu i emancipaciju, Grčka mora izaći iz eurozone. U ovom slučaju, gornji prijedlozi ostaju valjani, posebice socijalizacija banaka slična nacionalizaciji francuskog bankarskog sustava nakon oslobođenja. Ove mjere treba kombinirati sa značajnom monetarnom reformom, inspiriranom sustavom koji je provela belgijska vlada nakon Drugog svjetskog rata. Ovom će se reformom posebno težiti deflacioniranju dohodaka onih koji su se obogatili na račun drugih. Princip je jednostavan: tijekom prelaska na drugu valutu ne smije postojati automatski paritet između stare i nove valute (postojeći euro prema novoj drahmi, na primjer) iznad određene granice.
Iznos koji premašuje ograničenje mora biti blokiran na escrow računu, a njegovo podrijetlo mora biti opravdano i potvrđeno. U načelu, svaki iznos koji premašuje navedenu gornju granicu bit će razmijenjen po manje povoljnom tečaju (na primjer, dva bivša eura za jednu novu drahmu). Kad se može dokazati kriminalno podrijetlo, iznos se čak može oduzeti. Takva bi monetarna reforma raspodijelila dio bogatstva na socijalno pravedniji način. Drugi cilj reforme je smanjenje količine novca u optjecaju radi borbe protiv inflatornih kretanja. Da bi bio učinkovit, mora se uspostaviti stroga kontrola kretanja kapitala i deviza.
Evo primjera (naravno, stope su indikativne i mogu se promijeniti nakon analize distribucije likvidne štednje kućanstava i usvajanja strogih kriterija):
1 € bi se zamijenio za 1 novu drahmu (nD) do 200,000 eura
1 € = 0.7 n. D. između 200,000 i 500,000 eura
1 € = 0.4 n. D. između 500,000 i 1 milijun eura
1 € = 0.2 n. D. iznad 1 milijun eura
Ako kućanstvo posjeduje 200,000 € u gotovini, u zamjenu dobiva 200,000 nD.
Ako ima 400,000 €, dobiva 200,000 + 140,000 = 340,000 nD
Ako ima 800,000 €, dobiva 200,000 + 210,000 + 120,000 = 530,000 nD
Ako ima 2 milijuna eura, dobiva 200,000 210,000 + 200,000 200,000 + 810,000 XNUMX + XNUMX XNUMX = XNUMX XNUMX nD
Može se pokrenuti prava alternativna logika i Grčka se konačno može osloboditi kontrole svojih vjerovnika. Narodi Europe ponovno bi mogli vjerovati u promjenu koja ide u prilog pravdi. •
Eric Toussaint je povjesničar, politolog i predsjednik Odbor za ukidanje duga Trećeg svijeta (CADTM), gdje je ovaj članak prvi put objavljen. Od 4. travnja 2015. koordinator je Komisije za istinu o javnom dugu.
Prijevod Suchandra de Sarkar u suradnji s Christine Pagnoulle, Mikeom Krolikowskim i Snakeom Arbustom.
Bilješke:
1. Autor zahvaljuje Stavrosu Tombazosu, Danielu Munevaru, Patricku Saurinu, Michelu Hussonu i Damienu Milletu na njihovim savjetima kada je sastavljao ovaj dokument. Međutim, autor preuzima punu odgovornost za sadržaj ovog teksta.
2. Vidi: cadtm.org/Executive-Summary-of-the-report.
3. 6.64 milijarde eura odnosno 5.25 milijardi eura bit će isplaćeno ECB-u i MMF-u do 31. prosinca 2015. Izvor: Wall Street Journal, graphics.wsj.com/greece-debt-timeline, pregledano 12. srpnja 2015.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
eurozona je od prvog dana bila neoliberalni projekt
njegova rasistička ideologija nije daleko drugačija od one istaknutih nacista, tj. arijevci (nordijci) su dobri, plemeniti; dok su mediteranski narodi tek nešto više od gamadi koju treba zgnječiti/istrijebiti
način razmišljanja raširen među ne samo bijelim doseljenicima SAD-a, već i onima u Izraelu
rasistička ideologija počiva na laži o 'prirodnoj' hijerarhiji, koja ne postoji nigdje izvan umova onih koji zastupaju njezinu besmislicu