New York, New York: Kao novinar, postao sam nešto poput stručnjaka za brojanje tijela. Počelo je s Vijetnamskim ratom, gdje sam ubrzo naučio ne vjerovati preuveličanim brojevima mrtvih neprijatelja koje su napravile naše samozvane "obavještajne" agencije.
To nije značilo da ljudi, nažalost, nisu umirali u gomilama, ali ne baš ljudi za koje su tvrdili da su ih ubili, čak iako je sam broj bio desenzibilizirajući i teško ga je povezati.
I dalje je tako, što sa svakodnevnim žrtvama dronovima, procjenama kolateralne štete i ubojstvima na ratištima i selima iz Afganistana, Pakistana, Sirije i Iraka.
Sada možemo dodati Nigeriju zemljama koje pate zbog masakra od strane Boko Haruma, i njihovih vlastitih vojnih siledžija, te s urušavanjem mega crkve u Lagosu koje je izgledalo kao 'planirano rušenje' pada zgrade 7, odnoseći živote 67 gostujućih Južnoafrikanaca i još uvijek ne znamo koliko Nigerijaca. Ta Božja kuća, poznata kao crkva sinagoga, nije mogla zaštititi župljane koji su se molili od pokolja.
Sve je ovo jeziva i žalosna reklama za ono što smo nazivali "civilizacijom", ali je ipak apstraktno, kad se to tamo događa, ih, ljudi koje ne poznajete po imenu.
Ubrzo postaje pomalo nadrealno, čak oblik ratne pornografije. Ima dosta krivica, a krvavi trag vas često odvede natrag u srce “domovine”.
Upravo sam pogledao film o Jamesu Bondu pod naslovom November Man o ubojici iz CIA-e, koji je, osim neprestanih jurnjava automobilima i pucnjava, sugerirao da su SAD surađivale s Rusijom u insceniranju zločina koji je započeo drugu krvavu Čečeniju Rat. moguće? Tko zna?
Ako ovih dana tražite negativce, ne morate tražiti predaleko. Pokušavate premjestiti svoj fokus unutar zaobilaznice gdje se davno zarobljeni predsjednik bori da ponovno potvrdi vlastitu moć snažnijom strategijom intervencije osmišljenom da pokaže da radi "nešto".
Problem koji ima nije samo osobne prirode, iako ga je vlastita neodlučnost i ropska vjernost “uniformama” dovela u (o čemu smo pjevali u jednom ranijem ratu) “domaću gužvu”.
Do sada, uz političke probleme uvjeravanja desnice i ljevice, dosadašnja taktika, prema Jasonu Ditzu s Anti-war.com, daje rezultate: “Američki zračni napadi protiv ISIS-a u Iraku, daleko od toga da “degradiraju” organizaciju , zapravo daju veliku priliku ISIS-u, prema direktoru FBI-a Jamesu Comeyju, koji je svjedočio pred Kongresom.
ISIS-ova “rastuća online podrška intenzivirana je nakon početka američkih zračnih napada u Iraku”, potvrdio je Comey, rekavši da će skupina vjerojatno pokušati nastaviti svoje napore da uzme još američkih talaca kako bi dobila više publiciteta.
Čini se da ljudi koji bi trebali znati što im je činiti, ne znaju. Immanuel Wallerstein, briljantni proučavatelj svjetskih sustava, kaže da su "zapeli zbog dubljih sistemskih problema koje većina medija propušta."
On piše: “Objašnjenje je jednostavno. Sjedinjene Države su u ozbiljnom padu. Sve ide krivo. I u panici su poput vozača moćnog automobila koji je izgubio kontrolu nad njim i ne zna kako ga usporiti. Umjesto toga, ubrzava se i ide prema velikom krahu. Auto se okreće na sve strane i proklizava. To je samodestruktivno za vozača, ali sudar može donijeti katastrofu i ostatku svijeta.”
Mnogo je pažnje usmjereno na ono što je Obama napravio, a što nije. Čini se da čak i njegovi najbliži branitelji sumnjaju u njega. Australski komentator, pišući za Financial Times, sažeo je to u jednu rečenicu: "U 2014. svijet je odjednom postao umoran od Baracka Obame." Pitam se nije li se Obama umorio od Obame. Ali pogrešno je kriviti samo njega. Gotovo nitko među američkim čelnicima nije iznosio alternativne prijedloge koji su razumniji. Upravo suprotno. Postoje ratni huškači koji žele da bombardira sve i to odmah. Postoje političari koji stvarno misle da će biti velika razlika tko će pobijediti na sljedećim izborima u Sjedinjenim Državama.
Je li ovo slučaj carstva u padu? Drugi učenjak, James Petras, misli tako. Evo njegova mišljenja: “rezultati suvremenih američkih vojnih intervencija i invazija u oštroj su suprotnosti s onima prošlih imperijalnih sila. Ciljevi vojne agresije biraju se na temelju ideoloških i političkih kriterija. … Suvremena američka intervencija ne nastoji osigurati i preuzeti postojeći vojni i civilni državni aparat; umjesto toga, osvajači fragmentiraju pokorenu državu, desetkuju njezine kadrove, profesionalce i stručnjake na svim razinama, osiguravajući tako ulaz najretrogradnijim etno-religijskim, regionalnim, plemenskim i klanovskim vođama da se upuste u unutaretničke, sektaške ratove jedni protiv drugih, drugim riječima – kaos…
“Tvrdnje SAD-a o 'svjetskom vodstvu' temelje se isključivo na izgradnji imperija propalih država. Unatoč tome, nastavlja se dinamika nastavka širenja u nove regije, vojne i političke intervencije i uspostavljanja novih subjekata klijenata. I, što je najvažnije, ova ekspanzionistička dinamika dodatno potkopava domaće gospodarske interese, koji, teorijski i povijesno, čine temelj carstva. Imamo, dakle, imperijalizam bez carstva, vampirsku državu koja lovi ranjive i pritom proždire svoje.”
Hmm, to je puno za probaviti, ali pretpostavimo na trenutak da je na nečemu, na spoznaji da američka vojna intervencija ne može uspjeti i da je jedino rješenje političko čak i ako se to kosi s uvjerenjima i ulaganjima od strane Saudijci i Katarci i islamomani koji žele samo Assadovu glavu na štapu, a ne žele nagodbu koja na bilo koji način jača Siriju.
Moj treći omiljeni učenjak koji dobro poznaje regiju, Vijay Prashad, rekao je za The Real News Network: “Ne žele priznati da je potrebno političko rješenje. Ovo političko rješenje je na stolu više od godinu dana. Prethodni izaslanik UN-a i Arapske lige, g. Lakhdar Brahimi, u nekoliko je točaka rekao da postoji dovoljno temelja za početak rada prema nekoj vrsti rješenja. Ne možemo postići nagodbu, s druge strane, sve dok Saudijci, Katarci i drugi nastavljaju financirati milicije unutar Sirije i nastavljate vidjeti zločine na obje strane. Dakle, politički proces je neophodan. Ako se Zapad ozbiljno želi uhvatiti u koštac s Islamskom državom, mora smanjiti kaos u Siriji.”
To je upravo ono što je američka politika NE rade. I zato će se broj tijela nastaviti povećavati iako stalno slušamo izraze poput "kirurški udari" i rat protiv "zla". Gotovo kao da su američki stratezi sami sebi odrubili glavu kada je u pitanju oblikovanje razumne strategije koja bi mogla funkcionirati umjesto sadašnje za koju se jamči da neće.
News Dissector Danny Schechter bloguje na Newsdissector.net i uređuje Mediachannel.org. Komentari za [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije