Johannesburg, Južnoafrička Republika – Nijedan događaj posljednjih godina nije toliko šokirao "novu Južnu Afriku" kao događaj koji jezivo podsjeća na prošlost: masakr rudarskih radnika u štrajku prošlog tjedna od strane policije koja je pucala u strahu kada su naoružani radnici marširali na njih.
Nijedan događaj nije toliko potresao vladu Afričkog nacionalnog kongresa kao ova naizgled repriza upotrebe krvave sile u zemlji u kojoj je savez sindikata u savezu s vladom, a radnici se od ljudi na vlasti smatraju "drugovima".
Uznemirene supruge i članovi obitelji poginulih rudara još uvijek traže informacije nakon incidenta u rudniku Lonmin Platninum u Marikani, u blizini Rustenburga. Trideset četiri su poginula, a 78 je ranjeno kada je policija otvorila vatru.
Neke od žena pjevale su staru, proganjajuću prosvjedničku himnu Xhosa koja se često čuje u borbi protiv apartheida pod nazivom "Senzenina": "Što smo učinile – zašto ovo zaslužujemo?"
Predsjednik Jacob Zuma, bivši gerilski vođa u oružanoj borbi Afričkog nacionalnog kongresa, najavio je istragu, rekavši da je to "kamen temeljac teško stečene demokracije koja je omogućila prosvjede" i smatrajući događaj "šokantnim" i neprihvatljivim.
Usredotočenost na policiju i njezinu jasnu pretjeranu reakciju propušta dublja pitanja koja se postavljaju o neuspjehu vlastite vlade da ranije intervenira u sukob posredovanjem dok su se radnici otuđili od vlastitih sindikata – i pobunili protiv vlastitih vođa, postali su još ljući i ljući u sukobu koji je doveo do nasilja.
"Ovdje je problem", rekao mi je bivši istaknuti čelnik COSATU-a, južnoafričke sindikalne federacije, "to što je vlada koristila loše obučenu policiju za rješavanje političkih pitanja za koja policija nije osposobljena za rješavanje".
Drugi kritičari bili su glasniji, uključujući južnoafričku dobitnicu Nobelove nagrade za književnost, Nadine Gordimer, koja je rekla da je "shrvana. Ne mogu vjerovati u ovaj užasan masakr između našeg naroda, našeg vlastitog crnog naroda", rekla je u intervjuu. "Odvratno, potpuno neprihvatljivo."
Svjetska reakcija bila je jednako intenzivna. Južnoafričke novine citirale su tvrdnje organizacije za globalni mir i pravdu na Novom Zelandu da predsjednik Jacob Zuma i vlada koju vodi ANC imaju "krvave ruke".
Richard Trumka, čelnik AFL-CIO, američke radničke federacije, rekao je da je "zgrožen" i da su "još jednom rudari koji proizvode toliko bogatstva pod često opasnim svakodnevnim radnim uvjetima platili najvišu cijenu - svoje živote u industrijski sukob koji se može potpuno izbjeći".
Ovaj "industrijski sukob" sada je postao politički. Julius Malema, kontroverzni bivši vođa omladinske lige ANC-a i kritičar Zume, koji je izbačen zbog ekstremnih i neodgovornih izjava, potaknuo je još više sukoba u vatrenim govorima radnicima.
Mnogi ovdje ovu tragediju vide kao izbježnu, ali to je možda previše jednostavno. Kako jaz između siromašnih u Južnoj Africi i njihovih vođa raste, ANC se čini sve udaljenijim i elitističkijim, ako ne i korumpiranim, većini koja se bori na dnu društvene ljestvice.
Prije mnogo godina, pod upravom bivšeg predsjednika Thaba Mbekija, organizacijski odjel ANC-a je zatvoren, osiguravajući manje sudjelovanja onoga što je oduvijek bio dinamičan masovni pokret i pojačavajući otuđenje i nedostatak discipline u redovima. Povjerenje u vođe i organizacijske strukture je opalo jer je radnicima i siromašnima sve teže zaraditi novac koji im je potreban za preživljavanje.
Radnici u središtu ovog spora su oni koji se nazivaju bušačima stijena, koji rade na stijenama duboko u zemlji na najprljavijim i najopasnijim poslovima. Novinar Greg Marinovich napisao je na Daily Maverick da su ti radnici užasno slabo plaćeni. "Zamislite da zarađujete 4,000 randa mjesečno (480 dolara) duboko pod zemljom za metal koji pokreće automobile bogataša i prste ukrašene draguljima koji nikada nisu radili."
Masakri poput onih u Sharpevilleu 1960-ih i Bhisho i Boipatong 1990-ih postali su prekretnice za političku borbu u Južnoj Africi. Masakr u Marikani mogao bi postati novi simbol u borbi protiv ekonomskog aparthejda koji danas mnogi osuđuju u Južnoj Africi.
News Dissector Danny Schechter bloguje na NewsDissector.net. Njegove najnovije knjige su Occupy: Dissecting Occupy Wall Street i Blogothon (Cosimo Books). Vodi i program na Progresivna radijska mreža.